Na jednom portalu pojavio se prikriveno velikosrpski orijentiran tekst: „Jedini snimak Tesline sahrane rešava veliku misteriju o čuvenom naučniku: poslednjom željom otkrio dugo skrivanu tajnu“, s podnaslovom „Svaki će Srbin biti ponosan“. Ako „svaki“ Srbin nema dovoljno mozga u glavi da bude ponosan na ljudsku – a ne nacionalnu – dimenziju Nikole Tesle, za njegova dostignuća na čast ljudskog, a ne srpskog roda, onda mu zalud ma kakav ponos, a najmanje na sebe sama kao humanog bića (jednako vrijedi za svakog etnika zemljine oble). O kakvoj se to „tajni“ radi valjda je jedino poznato urednicima portala, jer su činjenice više nego rječite, onima koji nisu gluhi za njih. Tesla nikada nije krio svoje srpsko porijeklo, niti skrivao da je rođen na teritoriju sadašnje Hrvatske (tadašnje A-U), a za vrijeme NOB davao je podršku očuvanju jedinstvene Jugoslavije:
„Srpska narodna odbrana (četnička organizacija; moja primjedba) u travnju 1942. izabrala je Nikolu Teslu za počasnog predsjednika. No, čim je Tesla o tome bio informiran, poslao je depešu: „Emfatično odbijam svaku vezu sa Srpskom narodnom odbranom. Slažem se potpuno s idejom Save Kosanovića. On je predano i energično radio da se sačuva Jugoslavija u suglasnosti sa željama čitavog našeg naroda ovdje i u starom zavičaju bez obzira na žrtve.“
Uostalom, i zadnjem tupanu bi trebala biti poznata izjava kako se podjednako ponosi svojim srpskim rodom i hrvatskom domovinom, mada je to ustvari parafraza Teslinog odgovora na Mačekovu čestitku, što u osnovi ništa ne mijenja:
Evo što je pisao Teslin nećak Sava Kosanović, o svom ujaku:
„Isto tako primio je i počasne doktorate zagrebačkog i beogradskog sveučilišta. Odgovori koje je na ta odlikovanja dao od povijesne su važnosti. Godi mu da se u njegovoj proslavi složila sva nacija, i Zagreb i Beograd, jer za njega – naravno, o tome nije potrebno ni govoriti – ne postoji neki problem narodnog jedinstva. Jugoslaven je do srži, s pravim širokim patriotizmom kojim mu vibrira otmjena duša. ‘Ja sam po rođenju Srbin, ali sam zato i Hrvat, jer mi smo jedno’, klasična je njegova (Teslina) riječ“
Hrvatski nacionalisti nastoje prisvojiti naučnika fantomskim citatom iz nikad postojećeg, navodno tajnog Teslina dnevnika:
“Drago mi je što me i Hrvati smatraju svojim jer su moji preci hrvatski koljenovići Draganići iz Zadra. Kao hrvatski plemići u 16. stoljeću došli su u Liku i tu ostali. U Liku su moji prepreci došli preko Novog Vinodola. Preci moje majke, Kalinići, također su hrvatski plemići iz Novog Vinodola. Moj pradjed stjecajem okolnosti morao je otići u Bosansku krajinu (turska Hrvatska) te se tamo oženio pravoslavnom djevojkom i prešao na pravoslavlje. On je imao isturene prednje zube pa ga je narod prozvao Tesla, prema alatki kojom se obrađuje drvo, i od tuda i moje sadašnje prezime Tesla. To je zapravo nadimak. Moj djed je bio časnik u ličkoj regimenti, a moj otac pravoslavni prota.”
Tragovi falsifikata vode do članka „Zašto Beograd skriva tajni dnevnik Nikole Tesle?“, objavljenog na HKV (Hrvatsko kulturno vijeće; izem ti kulturu koja se služi falsifikatima!). Premnogi nisu svijesni da svojim lažima – navodno nastojeći uzdići svoj narod (jadan narod kojega na takav način treba uzdizati) – ustvari banaliziraju Teslu i njegova dostignuća, da ne spominjem mistike koji pojma nemaju o njegovim pravim uspjesima, uporno jašući na ničim znanstveno dokumentiranim Teslinim maštarijama, što nije karakteristika samo jednog genijalnog kreativca. Tako se – tek ilustracije radi navodim – piše kako je imao dokaz da „smrt ne postoji“, ali ni u jednom tekstu o ovoj budalaštini niti traga od „dokaza“, što je karakteristično za „žutu štampu“ i vjerovanja njenih maloumnih čitatelja koji zdravo za gotovo uzimaju svakojaku bedastoću. Jedino je ponešto čudno, zašto potom u slučaju smrti nekog bliskoga leleču, jauču, cvile i suze rone, kad – „smrt ne postoji“? Da o Nikoli Tesli završim smiješnim i glupavim predbacivanjem srbijanske vlade i srpskih medija, o stavljanju lika ovog genija na hrvatsku eurokovanicu od 50 centi, fol da je to nedopustivo „hrvatsko prisvajanje“ ovog etničkog Srbina:
Moguće – da ne duljim – i SAD, Palau, Ghana i Mali, stavljajući lik velikana na svoje poštankse marke, otimlju Srbiji čovjeka koji odavno ne pripada ni jednoj državi, već cijelome svijetu? Jasno je, znajući nacionalističke idiotarije hrvatskih vlada, da je teško suditi o stvarnim razlozima stavljanja Teslinog lika na eurokovanicu, ali to ustvari uopće i nije bitno.
Na internetu se maloumnici svađaju čije je pjesma “Tamo daleko”. Jedni srbišu, drugi hrvatišu, treći autorišu, četvrti narodnišu, peti tvrde da je pjesma hrvatska jer je iseljenici pjevaju već desecima godina,… Hrvatska Wikipedia – zbog maloumnih Hrvata upravo na nju se treba pozvati – jasno tvrdi da je to srpska pjesma. Ima idiota koji tvrde, da se original te pjesme nalazi u starim hrvatskim pjesmaricama (1, 2). To su živi vjernici, koji podjednako vjeruju u Spasitelja i u nepročitane knjige, glava punih predrasuda koje im je ispunilo “domoljublje”, pa poput one – već paradigmatske – hrvatske novinarke Dunje Ujević, koja je spremna za Hrvatsku i lagati, poput dresiranih tuljana ponavljaju naučene laži. Ni traga spomenutoj pjesmi u navedenim pjesmaricama, baš kao što ni traga nema u libretu Zajčeve opere “Nikola Šubić Zrinski” fašističkom pozdravu “Za dom spremni!¨ . Što sve to govori?
● da su Hrvati i Srbi narodi koji se ne libe jedan od drugih krasti, samo da dokažu svoju “iskonsku” prirodu, sasvim nezavisnu od drugog naroda (ovom prilikom govorim o prvospomenutima).
● kulture ta dva naroda u poslijednja su dva stoljeća (i više) toliko isprepletene, da im je i jezik tek varijanta zajedničkog, pluricentričnog jezika, kao što u svojoj obimnoj knjizi („Jezik i nacionalizam“) – prepunoj citata, linkova i referenci na svjetski priznate lingviste – pokazuje Snježana Kordić. Da ne spominjemo potpis najpoznatijeg svjetskog jezikoslovca, Noam Comsky-ja, na „Deklaraciju o zajedničkom jeziku“ (1, 2) koji joj daje izuzetnu težinu („na pitanje ima li nešto što bi dodao Deklaraciji, Chomsky je odgovorio da nema ništa interesantno što bi dodao onome što je već napisano u tekstu Deklaracije o zajedničkom jeziku, koju potpisuje“).
● sva genetička istraživanja koja se koriste kao velikokalibarska municija od strane nacionalističkih tupana, i još tupljih im političara koji ih gledaju još više zatupiti, padaju u smeće pred sadašnjošću. A ona pokazuje i dokazuje – glupsonima baš ništa – da je posve nebitna evolucijska razlika među genima pripadnika ovih ili onih naroda, pred jednostavnom činjenicom koja izmiče njihovim usahlim mozgovima. Da smo svi naprosto ljudi, i da po svojim mogućnostima doprinosimo ukupnoj riznici znanja cijelog čovječanstva! Mada je moguće, da nacionalisti potiču od zajedničkog pretka, Homo glupsona.
Predugo bi bilo nabrajati sve laži koje kolaju Hrvatskom (o političarima neću, jer većina čim zine izvali neku laž), od gore pobrojanih, preko one da je zakletva s podizanjem tri prsta isključiva karakteristika pravoslavnih Srba (u to ime su ih za rata mnogim zarobljenicima odsjecali), pa do one koju ponovno otkrivaju neki portali da navijači koji svršavaju od „hrvatstva“ uz poklič „U boj! U boj! Za narod svoj!“ (ni njega nema u Zajčevoj operi), ustvari koriste stih srpskog pjesnika Jovana Jovanovića Zmaja iz „Bojne pesme“ koja govori o pozivu na oslobađanje Srba od Turaka, napisane još 1876. godine, čiji početni stihovi glase:
„U boj!
Za narod svoj!
Da crnoj noći svane,
Da jako sune grane,
Da Srbin lance zdere,
I tešku kletvu spere,
Kletvu sa srama svog –
Pa da nas vidi Bog!
Za narod svoj
Napred –
U sveti boj! – U boj!
U boj!
Za narod svoj!…“
Moguće podsvijest omladine, korištenjem stihova ove pjesme, u svom neznanju zapravo izražava dublje jedinstvo naroda negoli ga najgori ljudski izrodi mogu zamisliti. U tu mladež uglavnom spadaju neobrazovani, dresirani primitivci, koji već u dječjoj dobi (1, 2, 3) usvajaju neprihvatljive obrasce ponašanja, dok bi se njihove dresere – učitelje – moglo naprosto zvati prononsiranim idiotima „u se, na se, poda se“ tipa, koji se protežu od najnižih društvenih slojeva do elita na najvišim državnim funkcijama.
Ukoliko se neka saznanja upotrebljavaju ne dijeljenja radi među ljudima, državama, društvima i civilizacijama (po meni, postoji tek jedna jedina – ljudska civilizacija!) već naprosto spoznaje dinamike socijalne evolucije ljudskog roda radi, dotle je sve u redu. Sve ostalo je u funkciji zamagljivanja istine i humanističkih načela od strane rasističkih übermensch-a, nadljudi – ali ne u nietscheovskom, već u najbanalnijem animalnom smislu.
„Od strana budućnosti dolaze vetrovi udarajući tajanstveno krilima; i dobrim ušima donose dobre glasove. Vi koji ste danas usamljeni, vi koji se odvajate od ostalih, vi ćete nekad postati narodom: od vas koji se sami izabraste, rodiće se izabrani narod: – a od tog naroda natčovek. Zaista vam kažem, zemlja će još postati mesto ozdravljanja! Već je okružuje nov duh koji nosi isceljenje, – i nova nada!… Nekad izgovarahu reč Bog dok gledahu na daleka mora; a ja sam vas eto naučio da kažete: Natčovek. Bog je jedno domišljanje; a ja hoću da vaše domišljanje ne dopire dalje od vaše stvaralačke volje. Možete li stvoriti boga? – Ne govorite mi više ni o kakvim bogovima! A natčoveka biste pouzdano mogli stvoriti. Možda ne baš vi, draga braćo! Ali se možete pretvoriti u oce i praoce natčovekove: i to bi trebalo da vam je vaša najbolja tvorevina! – Bog je jedno domišljanje: a ja hoću da vaše domišljanje bude ograničeno mogućnošću mišljenja. Možete li zamisliti boga? U tome treba da je vaša volja prema istini: da se sve pretvori u ono što čovek može zamisliti, može videti, može opipati! Do krajnjih granica treba da mislite svojim rođenim čulima!Što ste nazivali svetom, to tek vi treba da stvorite: to treba da postane vašim razumom, vašom slikom i prilikom, vašom voljom, vašom ljubavlju! I, zaista vam kažem, sve to treba samo vašega blaženstva radi, vi koji idete za saznanjem! Kako biste i mogli podnositi život bez ovakve nade, vi koji idete za saznanjem? Ne smete ostati ukorenjeni za svagda ni u neshvatljivome, ni u nerazumnome.“
Tako je govorio Zaratustra! A ja imam samo dodati: Nastave li svjetski narodi putem kojim hode (specijalno ovi o kojima govorim u tekstu), nikad se neće „pretvoriti u oce i praoce natčovekove“, a kamoli u nadčovjeka – nego će za vijeke vjekova ostati samo ovce ljudskog obličja!
Ladislav Babić
