Ruski institut za strateške studije: “Putin nikada neće izdati Donbas,…
Ruski institut za strateške studije: “Putin nikada neće izdati Donbas, a ova tišina neće trajati zauvijek!”
Ruski list Nedjeljni Argument piše kako na sjevernom predgrađu Moskve pod pouzdanom zaštitom Inozemne obavještajne službe Ruske Federacije (SVR) radi oko dvije stotine analitičara Ruskog instituta za strateške studije, koji svakodnevno obrađuju podatke iz cijelog svijeta. Njihov rad je za mnoge „analitički štit domovine“, prije svega jer je doći do bilo kakvih osjetljivih informacija Inozemne obavještajne službe nemoguća misija.
Međutim, u intervjuu za list Argument bivši visoki dužnosnik Inozemne obavještajne službe i aktualni ravnatelj Ruskog instituta za strateške studije, general-pukovnik u mirovini Leonid Rešetnikov, govorio je hoće li biti rata u Ukrajini? Tko stoji iza predsjednika Sjedinjenih Država? Zašto je Washington odabrao Ukrajinu za širenje utjecaja u istočnoj Europi i zbog čega neće odustati od svoj prvotnog plana? General Rešetnikov izjavljuje da je Rusija u Ukrajini napokon naučila lekciju i da će se po izravnom nalogu predsjednika Putina američkom ekspanzionizmu u post-sovjetskoj regiji suprostavljati s pro-ruskim nevladinim udrugama, što je sve donedavno bilo isključivo američko “soft power” oružje. Na ova i druga pitanja, važući svaku rječ, kao i obično, odgovorio je ravnatelj Ruskog instituta za strateške studije, umirovljeni general Leonid Rešetnikov, koji je ujedno i član Znanstvenog vijeća ministra vanjskih poslova Ruske Federacije, Znanstvenog vijeća Vijeća sigurnosti Ruske Federacije i Javnog vijeća Ministarstva obrane Ruske Federacije.
Argument – Intervju s general-pukovnikom Leonidom Rešetnikovim
Argument: Ruski institut za strateške studije (RISS) ima ozbiljno “pokriće” Inozemne obavještajne službe Ruske Federacije (SVR). Zašto ste odjednom odlučili progovoriti?
Leonid Rešetnikov: Doista, mi djelujemo kao jako zatvorena institucija u neposrednoj blizini SVR-a i uglavnom smo specijalizirani u analizi dostupnih podataka. Te su informacije potrebne ne samo za rad obavještajne službe, nego one ujedno odlučuju i vanjsku politiku zemlje. Čudno da nema sličnih analitičkih centara u upravi od ruskog predsjednika. Iako postoje mnoge “institucije”, one se uglavnom sastoje od nekoliko ljudi, direktora, tajnika i supruge direktora, koji rade kao analitičari. Predsjednička administracija ima akutni nedostatak stručnjaka i stoga se obavještajna služba morala podijeliti. Nas je utemeljio predsjednički ured Ruske Federacije, a sva vladina istraživanja potpisuje čelnik predsjedničkog ureda Sergej Ivanov.
Argument: Koliko su tražene vaše analize? Budući da smo zemlja papira, svi pišu puno, ali na kraju, kojili imate utjecaj?
Leonid Rešetnikov: Ponekad vidimo koliko odjekuju naše analize. Ponekad je nevjerojatno koliko određene ideje s vremenom postanu trend u javnom mnijenju Rusije. Jasno je da su mnoge naše direktive spremne da budu usvojene.
Argument: Nešto slično se događa u Sjedinjenim Državama kada govorimo o State Departmentu i analitičkom i strateškom istraživačkom centru, Stratfor ili o korporaciji RAND. Tko je od vas najviše u “trendu”?
Leonid Rešetnikov: Nakon odlaska predsjedničke administracije u travnju 2009. godine smo stvorili novi okvir instituta i rekli su nam da njih uzmemo za primjer. Tada sam pomislio da, ako nas budu financirali kao Stratfor ili korporaciju RAND, onda ćemo pobijediti sve strane analitičke tvrtke, jer su ruski analitičari su najbolji na svijetu. Čak bolji i od regionalnih stručnjaka, čiji su mozgovi još netaknuti i “svježi”. Mogu sa sigurnošću reći da mi imamo 33 godine iskustva u analitičkom radu. Ranije u Prvoj upravi KGB-a u SSSR-u, a zatim u ruskoj Inozemnoj obavještajnoj službi.
Argument: Poznato je da je korporacija RAND razvila plan takozvane „anti-terorističke operacije“ u jugoistočnoj Ukrajini. Vaš institut pruža informacije o Ukrajini, posebice na Krimu?
Leonid Rešetnikov: Naravno. U načelu, samo dva instituta prate Ukrajinu: Ruski institut za strateške studije i Institut za zemlje Zajednice neovisnih država Konstantina Zatulina. Od početka našeg rada smo pisali analitička izvješća o jačanju anti-ruskog sentimenta u Ukrajini i jačanju pro-ruskog sentimenta na Krimu. Analizirali smo akcije ukrajinskih vlasti. No, nismo davali alarmantne podatke i da je sve izgubljeno. Dapače, povećali smo fokus na problem. Mi smo predložili da se značajno intenzivira rad pro-ruskih nevladinih organizacija, te da se, kao što se to danas kaže, politički pritisak vrši kroz “soft power”.
Argument: Uz veleposlanika kao što je Zurabov i ne trebamo neprijatelje!
Leonid Rešetnikov: Rad bilo kojeg veleposlanstva i veleposlanika je predmet brojnih ograničenja. Učinite jedan pogrešan korak i imate skandal. Osim toga, imamo veliki problem s profesionalnim osobljem u zemlji ne samo u diplomaciji. Nakon brojnih rotacija smo iscrpili zalihe i imao vrlo malo hrabrih ljudi koji su ostali u državnoj službi. Teško je ne priznati ulogu koju imajun nevladine organizacija. Obojene revolucije su jasan primjer. Sve su bile potaknute od američkih nevladinih organizacija. To se dogodilo i u Ukrajini. Nažalost, gotovo nitko nije obratio pozornost na stvaranje sličnih udruga i organizacija koje će raditi u našu korist. Da je to profunkcioniralo, mogle su zamijeniti deset veleposlanstava i deset veleposlanika, čak i one najinteligentnije. Sada se situacija počinje mijenjati i to po izravnom nalogu predsjednika. Nadamo se da nam podređeni neće ugroziti razvoj.
Argument: Što mislite kako će se u proljeće i ljeto razvijati događaji u Novorusiji? Hoće li biti novih vojnih pohoda?
Leonid Rešetnikov: Nažalost, vjerojatnost za takvo što je vrlo visoka. Još prije godinu dana je ideja federalizacije Ukrajine bila i moguća. No, sada Kijevu kao unitarnoj državi treba rat i to iz nekoliko razloga. Glavno je zemlju vode ljudi ideološki anti-ruski nastrojeni. Oni ne samo da su podređeni Washingtonu, nego su kupljeni i plaćeni od onih snaga koje se kriju iza američke vlade.
Argument: Želite reći da iza svega stoji zloglasna “svjetska vlada” i što ona želi?
Leonid Rešetnikov: Lakše je reći što ona ne želi. Ne želi federalnu Ukrajinu, jer će nju teško moći kontrolirati. Tada bi bilo nemoguće postaviti strane svoje vojne baze i novi ešalon proturaketnog štita. To su njihovi planovi. Od Luganska do Harkova postaviti taktičke krstareće projektile koji će moći prijeći Ural, gdje se nalaze naše glavne snage nuklearnog odvraćanja. Takvo oružje može pogoditi balističke projektile dok su još u silosima li u fazi polijetanja s vjerojatnošću od 100%. Trenutno ovo područje nije moguće doseći iz Poljske, Turske ili iz jugoistočne Azije. To je glavni cilj. Dakle, Sjedinjene Američke Države će se do posljednjeg Ukrajinca boriti u Donbasu.
Argument: Dakle, nisu u pitanju ležišta škriljca u tom području?
Leonid Rešetnikov: Njihov glavni strateški cilj je ujedinjena Ukrajina pod njihovom punom kontrolom i koja će se boriti protiv Rusije. Plin iz škriljca ili poljoprivredno zemljište su strancima samo dodatna korist. Najozbiljniji napad se vodio i na razbijanju veza između vojno-industrijskog kompleksa Ukrajine i Rusije. To je već postignuto.
Argument: Oni su našeg “kur*inog sina” Janukoviča natjerali da pobjegne uz pomoć snaga Spetsnaza i Washington je onda postavio svoje ” kur*ine sinove “?
Leonid Rešetnikov: Vojno-strateški, naravno, bili smo otpuhani. Rusija je to “nadoknadila” s Krimom. Tu je i “naknada” s otporom stanovnika na jugoistoku Ukrajine. No, neprijatelj je već zauzeo veliki teritorij koji je bio dio Sovjetskog Saveza i Ruskog Carstva.
Argument: Što ćemo ove godine vidjeti u Ukrajini?
Leonid Rešetnikov: Proces polu-raspada ili čak apsolutnog raspada. Mnogi šute pred autentičnim nacizmom. Svi koji znaju da su Ukrajina i Rusija snažno povezani još nisu rekli posljednju riječ. Ni u Odesi, ni u Harkovu, a ni u Kijevu, kao ni u Chernigovu. Ova tišina neće trajati zauvijek i kotao će prije ili kasnije neizbježno eksplodirati.
Argument: Kako će se razvijati odnosi između Novorusije i ostatka Ukrajine?
Leonid Rešetnikov: Postoji scenarij da će to vjerojatno biti u stilu Pridnjestrovlja, ali ja ne vjerujem u to. Područje NRD i LNR je puno veće i milijuni ljudi su već bili u ratu. Rusija za sada pokušava uvjeriti čelnike milicija da se pridržavaju privremenog primirja. Ali samo privremeno. Više se ne vode nikakve rasprave o povratku Novorusije u sastav Ukrajine. Stanovnici jugoistoka ne želi biti u Ukrajini.
Argument: Dakle, ako je naša zemlja globalno izolirana zbog ujedinjenja s Krimom, zašto onda ne uzeti i cijeli jugoistok? Koliko tu ima licemjerja?
Leonid Rešetnikov: Mislim da je za to ipak prerano. Nemojmo podcjenjivati našeg predsjednika koji zna da postoje neki procesi u Europi koji nisu jasno vidljivi vanjskim promatračima. Ti procesi nam daju nadu da možemo zaštititi naše interese različitim sredstvima i metodama.
Argument: Sa protokom informacija o Ukrajini smo zaboravili na eksplozivan rast vjerskog ekstremizma u Središnjoj Aziji …
Leonid Rešetnikov: To je vrlo opasno trend za našu zemlju. Situacija u Tadžikistanu je vrlo teška. Situacija u Kirgistanu je nestabilna. No, Turkmenistan bi mogao postati mjesto gdje će prvo doći do pucanja. Nekako to zaboravljamo, jer je Ashkhabad izoliran, ali je to “palača” koja bi s prva mogla pasti. Hoće li imati snage oduprijeti se ili ćemo morati intervenirati u zemlji koja je vrlo daleko od nas? Dakle, taj je smjer problematičan, ali ne samo zbog infiltracije militanata “Islamske države”. Prema posljednjim podacima, Sjedinjene Države i NATO neće napustiti Afganistan i žele zadržati svoje baze. S vojne točke gledišta, pet ili deset tisuća vojnika koji će ostati, za samo mjesec dana mogu dovesti ostalih 50-100 000. To je dio općeg plana SAD-a okruženja i pritiska na Rusiju s ciljem da se svrgne predsjednik Vladimir Putin i razbije zemlja. Laik, naravno, to ne želi vjerovati, ali oni koji imaju pristup velikim količinama podataka to vrlo dobro znaju.
Argument: Koja će granica biti napadnuta?
Leonid Rešetnikov: Prvo je plan izolirati nas tamo gdje je to “lako”, bez obzira bio to Kaliningrad, Sjeverni Kavkaz ili Daleki istok. To će poslužiti kao detonator procesa koji se kasnije mogu intenzivirati, ali ne samo kao propaganda, nego kao realizacija pravog plana. Pritisak će sa zapada vršiti kroz Ukrajinu, a rasti će na jugu u Središnjoj Aziji. Oni trenutno pokušavaju prodrijeti kroz dvoja vrata, ali će također istražiti južni pravac.
Argument: Koji je strateški smjer za nas najopasniji?
Leonid Rešetnikov: Južni smjer je vrlo opasan. No, za sada imamo tampon-države, bivše sovjetske republike Središnje Azije koje još uvijek postoje, a Zapadu je rat pred vratima. U stvari, vodi se na našem teritoriju. Trenutno nema krvoprolića između Ukrajinaca i Rusa, nego se vodi rat između globalnih sustava. Jedni misle da su Europi, drugi da su u Rusiji. Budući da naša zemlja nije samo teritorij, nego je i drugačija civilizacija, mi imamo i drugačiju viziju globalnog poretka. Prvo je, naravno, to bilo Rusko Carstvo. Njega su uništili boljševici, ali nisu stvorili novu ideju civilizacije. Nakon ta dva razdoblja je na pomolu je treće s novom civilizacijom, a vidjet ćemo je u roku od 5-6 godina.
Argument: Što će to biti?
Leonid Rešetnikov: Mislim da će biti simbioza prethodnih i to naši “drugovi porotnici” savršeno razumiju. To je razlog zašto su na nas pokrenuli napad sa svih strana.
Argumenti: Dakle, zajednička rusko-američka borba protiv terorizma, a osobito protiv ISIL-a, je fikcija?
Leonid Rešetnikov: Naravno. SAD stvaraju, financiraju i uvježbavaju teroriste, a zatim im daju zapovijed: “Zauzimajte!” Možda možete i ubiti “bijesnog psa” u skupini, ali će ostali psi uvijek ostati aktivni.
Argument: Leonid Petroviču, smatrate li da su Sjedinjene Države i njihovi predsjednici samo alat. Za koga mislite da odlučuje u politici?
Leonid Rešetnikov: Postoji skupina ljudi nepoznata široj javnosti, koja odabire ne samo predsjednike Sjedinjenih Država, nego određuje pravila “velika igra”. Konkretno, to su transnacionalne financijske kompanije, ali ne samo one. Trenutno je u tijeku proces stvaranja gospodarskog i financijskog sustava u svijetu. Jasno, tu je i pokušaj da se promisli cijela struktura samog kapitalizma bez njegovog odbacivanja. Vanjska politika je podložna brzim promjenama. Sjedinjene Države su zbog poboljšanja odnosa s Iranom. iznenada napustile Izrael, svog glavnog saveznika na Bliskom istoku. Možda zato što je Teheran danas dragocjeniji i važniji od Tel-Aviva i zato što je u neposrednoj blizini Rusije? Te moćne skupine imaju za cilj likvidirati našu zemlju kao ozbiljnog aktera na svjetskoj sceni. Glavni je razlog činjenica da je ruska civilizacija alternativa cijelom Zapadu. Također je primjetan eksplozivan rast anti-američkog raspoloženja u svijetu. U Mađarskoj, gdje su na vlasti konzervativne snage, ali i Grčkoj, gdje vlada ljevica, vlasti su zapravo ujedinjene i “suprotstavljanju” Sjedinjenim Američkim Državama i njihovim pravilima koje su obvezujuće za Europu. Također postoji “otpor” i u Italiji, Austriji, Francuskoj, i tako dalje. Ako Rusija uspije izdržati na svom terenu, nepovoljni procesi za skupine koje teže globalnoj hegemoniji će se ubrzo rasplamsati u Europi. Te skupine to savršeno razumiju.
Argument: Neki europski lideri se već žale da su ih Sjedinjene Države prisilile da uvedu sankcije. Može li se Europa osloboditi ”prijateljskog ”zagrljaja Washingtona?
Leonid Rešetnikov: Nikada. SAD ima nekoliko instrumenata, od kojih je najvažniji štamparija Sustava Federalnih Rezervi (FED), a tu su i prijetnje Obojenim revolucijama i fizičkom eliminacijom političkih stranaka.
Argument: Ne pretjerujete li kada govorite o fizičkoj likvidaciji?
Leonid Rešetnikov: Nikako. Američka Središnja obavještajna agencija (CIA) nije obavještajna služba koja provodi tradicionalne zadaće. Nekada KGB ili danas SVR-RF su klasične obavještajne službe koje prikupljaju informacije i šalji ih državnom vrhu. Kada je u pitanju CIA, tradicionalne karakteristike su njen zadnji problem. Glavni ciljevi su joj uklanjanje, čak i fizičko, političara i organiziranje državnih udara, što čine i danas. Nakon gubitka podmornice Kursk nas je posjetio direktor CIA-e George Tenet. Tražili su da se s njim sastanem u zračnoj luci. Tenet je sporo izlazio iz zrakoplova, koji je bio otvoren, pa sam mogao zaviriti u njegov Hercules. To je bio leteći zapovjedni stožer s računalnim sustavima, mnoštvom opreme i komunikacijskih sustava koji mogu pratiti i reagirati na bilo koju situaciju u svijetu. Izaslanstvo koje je ga je pratilo je brojalo dvadeset ljudi. Što se tiče nas, mi letimo na redovnim letovima u timovima od 2 – 5 ljudi. Možete zamisliti razliku, da se tako izrazim.
Argument: Govoreći o obavještajnoj službi, opet se govori o obnovi jedinstvene ruske obavještajne službe, kombinirajući SVR i FSB. Što mislite?
Leonid Rešetnikov: Moj je stav o tome negativan. Ako kombiniramo dvije posebne usluge, Inozemnu obavještajnu službu i protuobavještajnu, onda ćemo za vodstvo zemlje imati jedan izvor informacija umjesto dva. Dakle, osoba koja predsjedava tim “izvorom informacija” bi imala monopol, a mogla bi njima manipulirati kako bi se postigao određeni cilj. U Sovjetskom Savezu su informativne manipulacije u KGB-u bile vidljive i meni kao kapetanu Rešetnikovu. Za predsjednika, car ili premijera, bez obzira na to kako se zove prvi časnik, korisno je imati nekoliko neovisnih obavještajnih izvora. U protivnom lider zemlje postaje talac određenog čelnika strukture ili same strukture. To je vrlo opasno. Autori ove ideje govore kako ćemo postati jači nakon ujedinjenja, ali bi tako samo stvorili nove prijetnje.
Argument: Gdje su zamke?
Leonid Rešetnikov: E sada s teorija globalne zavjere prelazimo na naš posao. Kako netko može postati dužnosnik, ako ne zna što činiti s utjecajnim agentom koji zna što radi? Nema toliko važnih utjecajnih agenata u svijetu kao što mnogi misle. U donošenju ili nedonošenju ozbiljnih strateških odluka protiv interesa svoje zemlje najčešće odlučuju, da tako kažem, ideološkim agenti. Ima takvih među našim dužnosnicima završili na najvišim pozicijama vlasti, ali je njihova duša na Zapadu. Nema potrebe angažirati ih, niti njima rukovoditi. Za njih je sve što se događa “tamo” najviša tekovina civilizacije, a ovo ovdje je samo “prljava Rusija”. Ne vezuju se za budućnost svoje djece, jer ih šalju u inozemstvo. Ozbiljan pokazatelj su i računi u stranim bankama. Ti “drugovi” zapravo ne vole Rusiju, ali kontroliraju njen “razvoj”.
Argument: Upravo ste opisali neke od naših ministara s ekstremnom preciznošću. Kako ćemo s tim proći 2015.godinu?
Leonid Rešetnikov: Ova će godina, s njima ili bez njih, biti teška. Najvjerojatnije će iduće godine biti puno lakše. Ali tek kad vidite novu Rusiju, naprijed ćemo ići s punim povjerenjem.
Utjecaj ruskih intelektualaca, bivših vojnih i obavještajnih dužnosnika na Kremlj je vidljiva iz prošlogodišnjeg memoranduma“Spasimo Ukrajinu”
Nakon ovog intervjua bi bilo dobro podsjetiti na važnost koju na odluke Moskve imaju ruski intelektualci, bivši visoki vojni i obavještajni dužnosnici. Zanimljiv primjer je memorandum „Spasimo Ukrajinu“, kojeg je 12. veljače 2014., dakle, uoči puča u Kijevu, objavila ruska intelektualna elita okupljena u “Izborski klub” (Изборский клуб), koji okuplja bivše časnike, kao što je general Leonid Ivašov, ali i akademikei novinare među kojima su na primjer Sergej Glazjev, Aleksandar Dugin, Maksim Ševčenko i mnogi drugi. Svi oni su složni s general-pukovnikom Leonidom Rešetnikovim da ruski dužnosnici, poduzetnici i osobe koje upravljaju zemljom, a kojima je “duša na Zapadu”, ne mogu donositi odluke važne za budućnost Rusije, barem ne u ovom trenutku.
Na apel “Izborski kluba” je važno podsjetiti iz razloga što treba usporediti zahtjeve ruskih umirovljenih časnika i akademika iz memoranduma od prije više od godinu dana i ono što je ruski državni vrh po tom pitanju učinio. Samo tako se može razumjeti važnost onoga što danas govori ravnatelj Ruskog instituta za strateške studije, jer njegove izjave mogu pomoći u pokušaju da se predvide budući potezi Vladimira Putina.
Ruska intelektualna elita je u memorandumu „Spasimo Ukrajinu“ prije puča u Kijevu i prije odlučujućeg sastanka Vijeća sigurnosti Ruske Federacije na kojem je odlučeno pripojenje Krima upozorava kako je Ukrajina na samom rubu građanskog rata u kojem će fašisti iz Desnog sektora i organizacije UNA-UNSO (УНА-УНСО) u zemlji izazvati krvoproliće prema kojemu će jugoslavenski ratovi „biti dječja igra“.
Memorandum „Spasimo Ukrajinu“ govori o objektivnim, a ne potencijalnim opasnostima za Ukrajinu, ali i za Rusku Federaciju i nudi jedino moguće rješenje za izlazak iz ukrajinske krize koje bi moglo zadovoljiti i Ukrajince i Rusiju, ali i osovinu Washington-Bruxelles. Naravno da ni Washington ni Bruxelles nisu pristali ni na jedan konstruktivni prijedlog za rješenje ukrajinske krize koji je dolazio s ruske strane, a vrhunac je bio sramotni puč u Kijevu koji se dogodio samo nekoliko sati nakon što su se Janukovič i oporba dogovorili da će političkim dijalogom riješiti krizu, a sporazumu su, osim ruskog, jamci bili ministri vanjskih poslova Njemačke, Francuske i Poljske.
Memorandum prije prevrata i dolaska na vlast hunte u Kijevu i izbora Poroshenka za ukrajinskog predsjednika u dijelu „Posljedice državnog udara na strateške interese Rusije“ upozorava „kako će se novi režim u Ukrajini temeljiti na ekstremno nacionalističkoj ideologiji, jer bi to bio jedini mogući mehanizam kojim bi se suzbile socijalne napetosti“.
„Takva vlast će donositi odluke koje će biti dijametralno suprotne ruskim interesima, u prvom redu pristanak va vojnu ekspanziju Sjedinjenih Država i NATO saveza, što je za Rusiju neprihvatljivo. Nova vlast u Kijevu će, bez obzira na bilateralni ugovor, dovesti u pitanje ostanak ruske vojske na Krimu i Crnomorske flote u bazi Sevastopolj. Period od šest do deset mjeseci ne bi bio dovoljan za uspješno premještanje ruskih snaga i vojne infrastrukture na ruski teritorij u blizini Novorossijska“, stoji u memorandumu i navode se opasnosti nakon nasilnog preuzimanja vlasti ukrajinskih nacionalista:
1. Čistke proruskih snaga u istočnoj Ukrajini i na jugu zemlje, čemu bi uslijedio val izbjeglica u Rusku Federaciju.
2. Uništavanje proizvodnje vojno-industrijskih kompleksa koji rade za rusku vojsku u Kijevu, Dnjetropetrovsku i Harkovu.
3. Pojačani proces prisilne ukrajinizacije naroda na lijevoj obali Dnjepra, gdje je prisutan veliki broj etničkih Rusa i onih Ukrajinaca koji govore ruskim jezikom.
4. Jačanje partnerstva Ukrajine s NATO savezom i izgradnja NATO baza na teritoriju Ukrajine i na Krimu.
5. Istočna Ukrajina će se pretvoriti u mjesto na kojem bi teroristi s Kavkaza u miru vršili svoju obuku i vršili upade na ruski teritorij.
6. Primjena taktike „EuroMiadan“ u velikim ruskim gradovima, u prvom redu na teritoriju u kojem većinski žive etnički Rusi.
7. Progon Ruske Pravoslavne Crkve iz Ukrajine, čemu bi uslijedila pljačka njene imovine i manastira, čime se želi smanjiti ruski utjecaj kako na Crkvu, tako i na civilne vlasti.
8. Pokretanje kaznenih postupaka protiv kompanija Gazprom, Rosneft i njihovih nadzornih odbora, kao i podizanje kaznenih prijava protiv Rusije na međunarodnim kaznenim sudovima i to pod raznim izgovorima.
Od osam točaka upozorenja što će usljediti nakon prevrata u Kijevu su se mnoge ostvarile, ali se dosta toga uspjelo spriječiti. Najvažnije je da Ukrajina ovakva kakva jest teško može postati članicom NATO saveza, Krim je postao dio Ruske Federacije, a uspostavom slobodnog i antifašističkog teritorija Donjecke i Luganske Narodne Republike su dogovorenim procesom federalizacije stvoreni uvjeti da tim putem krenu i ostale regije. Konačno, uspostavom NRD i NRL je otklonjena i prijetnja upada islamističkih ekstremista u tom dijelu granice s Ruskom Federacijom.
Zanimljivo je i što su javnim priopćenjem neslužbeno od Kremlja i ruske vlade tada tražili članovi “Izborski kluba”. U završnom dijelu dokumenta autori ukazuju na potrebu da se situacija u Ukrajini okarakterizira kao katastrofalna za budućnost Rusije i svu post-sovjetsku regiju, mjere koje je, po njihovom mišljenju, poštujući međunarodno pravo Rusija morala poduzeti su bile sljedeće:
1. Službena procjena puzajućeg državnog udara koji je ideološki fašistički i nacistički, kao i procjena kršenja ljudskih prava svih naroda i etničkih skupina koji žive u Ukrajini.
2. Upućuje se apel ruskom i ukrajinskom narodu da se svim snagama odupre fašističkoj pošasti koja namjerava preuzeti vlast u Kijevu, te da se u taj politički proces uključe široki društveni slojevi.
3. Pružiti izravnu ekonomsku i socijalnu pomoć regijama u južnoj i istočnoj Ukrajini, a sve putem bilateralnih programa koji će ukrajinskim kupcima jamčiti manju cijenu plina, a u međuvremenu suspendirati moguće pozajmice ukrajinskoj vladi.
4. Pozivaju se ruski državljani da kontaktiraju prijatelje i rodbinu u Ukrajini, kako bi ih se potaknulo da se uključe u izravan politički proces protiv EuroMaidana, inicijative koja vodi u bratoubilački rat.
5. Pokretanje masovne kampanje putem televizije u kojoj će se pružiti podrška ukrajinskoj javnosti i obznaniti fašistički karakter državnog udara koji je u tijeku, te ukazati na negativne ekonomske posljedice za Ukrajinu, posebice u južnim i istočnim regijama.
6. Međunarodnoj zajednici priopćiti da je za Rusiju neprihvatljivo stvaranje fašističke države na njenim granicama. Osim toga, takvo priopćenje službeno uputiti u Ujedinjene narode i ostale međunarodne organizacije.
7. Apelira se na vladu Ruske Federacije da u okviru Memoranduma o suverenitetu Ukrajine iz Budimpešte, potpisanog dana 5. prosinca 1994. i u skladu s člankom 6. istoga, poruči vladama Ukrajine, Velike Britanije i Sjedinjenih Država da je nedopustivo uplitanje američke administracije u unutarnje poslove Ukrajine i da se sazove hitan sastanak svih potpisnika Memoranduma iz Budimpešte i da se zbog političke situacije i eskalacije nasilja raspravi o mjerama ekonomske prisile protiv svih onih koji zadiru u ukrajinski suverenitet.
8. U slučaju da se jedna od strana ne odazove pozivu na takvu konferenciju, spomenuti memorandum proglasiti privremeno nevažećim, a Rusija treba pokrenuti izravne pregovore s Washingtonom po uzoru na situaciju iz 1962. na Kubi, koja po svemu podsjeća na ovu u Ukrajini. Sjedinjenim Državama predložiti zajednički nadzor političkog procesa, razvoja događaja i izbora u Ukrajini, te posredovanje u rješavanju političke krize u toj zemlji. Rusija se ne smije isključiti iz procesa pregovora o budućnosti Ukrajine i nije riječ o sklapanju saveza s Washingtonom.
9. Predložiti Narodnoj Republici Kini i ostalim članicama skupine BRICS (Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južnoafrička Republika) da razrade plan gospodarske pomoći za Ukrajinu i suradnju u cijeloj post-sovjetskoj regiji, a sve s ciljem kako bi se osujetile hegemonističke pretenzije Sjedinjenih Država.
Na kraju memorandum završava riječima: „Ove akcije ruskih vlasti, zdravih snaga ruskog društva i svih drugih naroda u svijetu, uz podršku izvršne vlasti obiju zemalja mogu stabilizirati socijalnu i ekonomsku sliku Ukrajine i izbjeći socijalnu i političku katastrofu u toj zemlji“.
Sada bi, s odmakom od više od godinu dana, bilo dobro procijeniti na što se upozoravalo, što se predlagalo i koliko je toga učinjeno, ali ako se bolje pogleda, gotovo sve što su naveli kao opasnost po Rusiju, Kremlj i ruska vlada su uspjeli izbjeći. To je glavni razlog zašto ne treba olako shvaćati izjave bivših visokih dužnosnika, posebice ako su služili u oružanim snagama i tajnim službama, a ravnatelj Ruskog instituta za strateške studije, general-pukovnik Leonid Rešetnikov, sigurno je jedan od njih, posebice ako uzmemo u obzir njegovu savjetodavnu ulogu u ruskom Ministarstvu vanjskih poslova, Vijeću sigurnosti Ruske Federacije i ruskom Ministarstvo obrane.
FOTO: General Leonid Rešetnikov tvrdi da Washinton neće pristati na federalizaciju Ukrajine, jer mu treba cijeli ukrajinski teritorij s kojega bi projektilima mogao doseći sustave ruskog nuklearnog odvraćanja smještene iza Urala i ruske projektile pogoditi dok su još u silosima ili u samom trenutku lansiranja, što je nemoguće učiniti iz Poljske, Rumunjske ili Turske.
