Srbi u Putinu vide jedinu nadu da na Kosovu na kraju bude makar neriješeno. A Vladimir Vladimirovič pokušava da uz Rusiju pod sankcijama jače veže jedinu preostalu rusofilnu zemlju u tom dijelu svijeta.
Tabloidi broje Putinove specijalce koji dolaze u zemlju da čuvaju predsjednika od nesavjesnih pripadnika bratskog naroda. Njih 250, naspram 7000 srpskih policajaca. Dežurni vojno-estradni analitičari zabavljaju masu pikanterijama iz ruske vojne kuhinje. Grad će u četvrtak biti mrtav za saobraćaj, mnogo mrtviji nego za vrijeme protesta.
Ne smije se zaboraviti ni Vučićev orden – znate ono, Pašić pa Vučić. Orden budi rusofilna sjećanja Evropejca Vučića na radikala Vučića. Kako? Pa lijepo, jedan od zaslužnih ordenaša je i Vladimir Žirinovski, velikoruska verzija Šešelja. Njega je uz svoje mentore Voju i Tomu mlađani Vučić dočekao u Beogradu 1995. A sada je na istoj listi odličnika sa tim čovjekom, sa kojim je dijelio agresivni nastup i militantne vrijednosti. Dobro, na listi odlikovanih svjetskih lidera je i Lukašenko, a on bi već bio sličniji Milu. Mada, i Vučić vodi i stranku i državu autoritativno kao direktor kolhoza. Pa je sličnost ipak tu. Predsjednik je izuzetno srećan zbog ovog odlikovanja, dakle, bolje je ne dirati ga. Svi u Srbiji odahnu kad je on srećan, barem se u trenucima sreće pred kamerama ne svađa sa odsutnim protivnicima.
Nevladine vladine organizacije
Vladimir Vladimirovič može mirne duše da pođe u šetnju do Hrama Svetog Save. Doduše, još se tu i tamo puši katran na platou pred Hramom, ali utabaće to nogama obožavaoci Putinovog lika i djela. Isti oni koji se u velikoj većini poklapaju sa obožavaocima Vučićevog lika i djela.
Vučićeva stranka doduše tvrdi da nema ništa sa organizacijom najavljene masovne rusofilske šetnje od Palate Albanije do Hrama. To navodno organizuju neki građani, udruženi u nevladine organizacije. Jeste da su oni bivši političari propalih desničarskih strančica. Ali nema veze, svako zaslužuje drugu šansu. Vučić se trudi da doček predstavi kao opštenarodno veselje. S druge strane, ponekom se omakne riječ „kontramiting“. Tek toliko da se zna – vi imate pištaljke, mi imamo Putina! Tako voljeni gost iz Rusije postaje i stranački prijatelj. Na internetu se nagađa da li je naprednjačka dnevnica za odlazak u Beograd i mahanje ruskim zastavicama 1500 dinara ili, kao što je jedan šaljivdžija objavio, pet litara mlijeka. To za sada niko nije utvrdio.
Šta smo još uspjeli do sada da saznamo? Od predsjednika Srbije lično – da Putin ljubi poklonjene srpske ikone i odlično svira klavir. To je Vučić sebi malo dao oduška, odajući privatne detalje svojih podmoskovskih večeri. Onaj kome Putin svira klavir i čiju ikonu ljubi – taj je svakako ruski čovjek. Evropski, a ruski. Dakle, htio to ili ne, Putin Vučiću podiže rejting kod Srba.
Šta Putin dobija ovim beogradskim spektaklom? Boris Varga, politikolog i spoljnopolitički komentator kaže da jedno prošlogodišnje istraživanje javnog mnjenja u Rusiji pokazuje da građani Rusije Putina smatraju odgovornim za loše stanje u državi. „Zato Vladimiru Vladimiroviču treba jedan vidljivi spoljnopolitički izlet u region i državu koja nije postsovjetska banana republika, već država kandidat za EU, gdje Putina vole, poštuju i podržavaju, a to je Srbija“.
Šta Putin donosi?
Boris Varga smatra da skoro da ne postoji konkretan projekt sa Rusijom koji bi i Srbiji donosio veću dobit. „Putin najvjerovatnije neće Srbiji donijeti veće direktne investicije, jer ih i sama Rusija u krizi i pod sankcijama potrebuje”, kaže on.
Ipak, biće potpisan 21 sporazum. Mada se sporazumi odnose na međuuniverzitetsku saradnju, mirno korišćenje atomske energije, željeznicu, jedan je posebno zanimljiv: Plan konsultacija Ministarstava spoljnih poslova Rusije i Srbije za 2019/2020. godinu, koji će prema Sputnjikovim navodima parafirati ministri Sergej Lavrov i Ivica Dačić. U te dvije godine sigurno neće biti uvođenja sankcija Rusiji. Direktor beogradske kancelarije Fondacije Hajnrih Bel, Simon Ilze podsjeća na poglavlje 31 koje se odnosi na zajedničku spoljnu politiku Evropske unije. Ono obavezuje Srbiju da prihvati sankcije. Inače ništa od članstva: „To će ići samo ako se prihvate sankcije koje je uvela EU nakon aneksije Krima“.
U vezi sa tim, Vučić u svom svađalačkom stilu preko Pinka poručuje Briselu: „Imate više od pola poglavalja da nam otovrite, a propisano je da to bude kada bude zatvarano, tako da ni vi sami ne znate kada ćete to da nam otvorite, a kamoli kada ćete to da nam zatovrite”.
Prevedeno na srpski, Vučić će da reaguje kad bude morao, a i to – ko zna kada. Do tada – Kaljinka.
Od prašine koja se često diže zbog vojne saradnje sa Moskvom ne vidi se mnogo bitnija stavka – Evroazijska ekonomska unija koju predvodi Rusija će, ukoliko se Srbija pridruži, biti novi problem u pristupnim pregovorima sa Briselom.
Nacionalni rezon
Mnogi u Putinu vide jedinu nadu da na Kosovu na kraju bude makar neriješeno. A Vladimir Vladimirovič samo pokušava da uz Rusiju pod sankcijama jače veže jedinu preostalu rusofilnu zemlju u ovom dijelu svijeta, ako je moguće uz minimum ulaganja. Moskva je u tome majstor da od malo napravi puno. Pri tome su svi vojni pokloni, od isporučenih aviona do obećanih tenkova, unaprijed naplaćeni. Ruski gas je u Srbiji skuplji nego u Njemačkoj, što je logično jer Srbija nema „Sjeverni tok” kao Nijemci. Ali nema ni južni, koji se, sjećate li se, poslije slavnih najava neslavno pretvorio u maglu i dim. Sada se bude nove nade da će Turski tok preko Bugarske stići do srpskih granica.
Putin će sigurno biti zadovoljan toplim dočekom u Beogradu. No, on je po prirodi šahista. Pored neuvođenja sankcija i srpske vojne neutralnosti njega najviše interesuje diplomatski status za osoblje Humanitarnog centra u Nišu. Da bi ruski humanitarci imali isti status kao osoblje Sjevernoatlanskog pakta, koje je u Srbiji već nedodirljivo. Zna Putin dobro da čovjeku na zadatku u tuđoj, bratskoj zemlji može iznenada zatrebati zaštita. Kao obavještajac je gledao izbliza kako se u Lajpcigu kruni Berlinski zid.
Da li se iza dvadeset i jednog potpisa na srpsko-ruskim ugovorima krije i ispunjenje ruske želje usmjerene na Niš – ostaje da se vidi.
- Autor Dragoslav Dedović
DW.DE
