Ruska intervencija u Siriji, “Islamska država”, imigrantska kriza i “balkansko bure baruta”
U prošlu srijedu su se u Moskvi sastali dužnosnici ministarstava unutarnjih poslova Ruske Federacije i Srbije i dogovorili su se da će Rusija pomoći srpskim kolegama u hvatanje terorističkih operativaca “Islamske države” koji bi kao izbjeglice mogli ući na teritorij susjedne nam republike, priopćenje ruskih vlasti prenose RIA Novosti.
Na mogućnosti ulaska terorista u izbjegličkom valu je ranije ukazao i ministar vanjskih poslova Njemačke Frank-Walter Steinmeier, a Ministarstvo unutarnjih poslova Srbije se zbog vojnog angažmana Rusije u Siriji u kojem ruske službe dolaze do značajnih obavještajnih podataka odlučilo obratiti Moskvi za pomoć.
O suradnji policijskih uprava dviju zemalja se raspravljalo u Moskvi tijekom radnog sastanka državnog tajnika i zamjenika ministra unutarnjih poslova Ruske Federacije Igora Zubova s ministrom unutarnjih poslova Republike Srbije, Nebojšom Stefanovićem.
Između dva ministarstva je još od 2009. godini na snazi sporazum o suradnji u borbi protiv organiziranog kriminala, trgovine drogom, pranja novca, terorizma i ekstremizma.
“Igor Zubov je rekao da je u ovom trenutku posebno važna suradnja u borbi protiv ekstremizma i terorizma, te istaknuo visoku vjerojatnost ulaska militanata takozvane “Islamske države” u europske zemlje među izbjeglicama.
Zubov je izrazio spremnost na suradnju u ovom području s pravosudnim tijelima Srbije”, navodi se u priopćenju ruskog Ministarstva unutarnjih poslova.
Srbijanski ministar Nebojša Stefanović je sa svoje strane izrazio bezuvjetni interes za razvoj međuagencijske suradnje u svim područjima, priopćeno je iz Moskve.
Na sastanku je bilo riječi i o razmjeni informacija i iskustava, kao i o brzom odgovoru na zahtjeve Interpola, te obrazovanja i osposobljavanja sigurnosnih djelatnika.
Konkretno, ruski predstavnik je govorio o mogućnosti razmjene iskustava između postrojbi ruskog Ministarstva unutarnjih poslova i žandarmerijskih snaga Ministarstva unutarnjih poslova Srbije kroz zajedničke vježbe i obuku. Osim toga, on je pozvao srpske stručnjake da sudjeluju na radnom sastanku o borbi protiv kriminala koji će se održati u Sočiju u lipnju 2016. godine.
Ranije je šef operacija Glavnog stožera ruskih oružanih snaga, general-pukovnik Andrej Kartapolov, rekao kako prema dnevnim obavještajnim izvješćima preko sirijsko-turske granice kao izbjeglice prelaze na stotine militanata Al-Nusra Fronta i takozvane “Islamske države”.
Uzmemo li u obzir jačinu vojnih udara ruskih snaga u Siriji i usporedimo li ih s onima koje je izvela takozvana “međunarodna antiteroristička koalicija” na čelu sa Sjedinjenim Državama, da se zaključiti da je zahtjev Beograda za pomoć Moskvi više nego opravdan. Naime, gotovo je sigurno da brojni militantni islamističkih terorističkih skupina, Al-Nusra Fronta i “Islamske države”, napuštaju svoje položaje u Siriji i Iraku i vraćaju se u matične zemlje Starog kontinenta.
Naime, američka koalicija je u listopadu ove godine u Siriji po položajima terorista provela samo 100 zračnih udara. Kako prenosi AFP,koalicija od skoro 60 zemalja koju predvode SAD je u nešto više od godinu dana ukupno provela 2679 zračnih u Siriji.
Prema podacima Pentagona je u srpnju američka koalicija provela 359 zračnih napada. Napadi su se u kolovozu smanjili na brojku od 206, rujnu 115, te u listopadu 100 zračnih udara, ali u od 22 do 28. listopada su američki zrakoplovi samo dva puta poletjeli i gađali položaje islamista u Siriji.
S druge strane, rusko je zrakoplovstvo od početka kampanje u Siriji u samo mjesec dana provelo gotovo 1 400 zračnih misija i uništilo više od 1 600 ciljeva Islamske države, priopćio je u petak general-pukovnik Andrej Kartapolov, zapovjednik Operativne uprave Glavnog stožera ruske vojske.
“Prošlo je mjesec dana od početka djelovanja ruskog ratnog zrakoplovstva u Siriji. Sada je vrijeme da izvučemo zaključke. Naš zrakoplovi su proveli ukupni 1 391 misiju i uništeno je 1 623 teroristička cilja”, izjavu Kartapolova prenose RIA Novosti.
Prema izjavi ruskog generala, ruski zrakoplovi su uništili 249 kontrolnih i komunikacijskih centara “Islamske države”, 35 tvornica i radionica, 131 skladište goriva i 371 utvrđeni položaj, kao i 786 baza i kampova za obuku.
General Kartapolov je naglasio da su udari ruskog zrakoplovstva sirijskoj vojsci omogućili da oslobode više od 50 naselja s ukupnom površinom od 350 četvornih kilometara, te da se sada civilno stanovništvo u tim područjima može vratiti svojim domovima.
Osim toga, razne terorističke skupine u Siriji su u proteklih mjesec dana ostale bez svojih visokih zapovjednika, a spisak potvrđenih smrti terorističkih vođa i njihova imena su objavile obavještajne službe Rusije, Sirije i njihovih saveznika.
Sve navedeno govori da je tvrdnja generala Kartapolova da se teroristi, krijući se u masi izbjeglica, ipak vraćaju u Europu, a prve su im destinacije upravo zemlje bivše Jugoslavije iz kojih u redovima “Islamske države” i drugih skupina također ima nekoliko stotina militanata. Barem onih za koje se zna.
Dakle, ruska vojna kampanja u Siriji nije bez razloga zabrinula srbijanski vrh, zbog čega je Ministarstvo unutarnjih poslova Srbije zatražilo pomoć od svojih ruskih kolega, a čini se Rusija puno više zna o ovoj regiji nego što se pretpostavlja.
Kako piše analitičar Ilja Suhorukov, rusku kampanju u Siriji prati i obavještajni rad o kretanju militanata “Islamske države” ne samo ka matičnim republikama u Ruskoj Federaciji, nego i na izbjegličkoj ruti u zemljama Zapadnog Balkana.
Posebno se naglašava situacija na Kosovu, gdje se skrivaju militanti “Islamske države” i drugih terorističkih skupina, a buduća bi im zadaća mogla biti destabilizacija regije i provođenje terorističkih aktivnosti pod patronatom američkih i NATO snaga stacioniranih na Kosovu.
Ilja Suhorukov ne skriva “kako izbor Rusije u ovom slučaju, kao i uvijek, nije lak, ali je potreban kako bi se provodila pravda, zakon i red u zemljama koje su ključni saveznici Rusije na ovim područjima”.
Iz tog je razloga Moskva pristala da surađuje u procesu oslobođenja regije od terorista koji se skrivaju pod krinkom islama, a rusko Ministarstvo unutarnjih poslova je udovoljilo zahtjevu Srbije o zajedničkoj borbi protiv terorističke prijetnje.
Događaji posljednjih tjedana sugeriraju da Rusija provodi smjernice u kojima je i plan za cijeli Zapadni Balkan, osim u onim zemaljama koje su već u NATO savezu.
Što se tiče Kosova, Ilja Suhorukov piše kako su tamo aktivne terorističke ćelije radikalnih islamista, koje su čak “okupirale” cijela područja Kosova, a da su aktivnosti snaga sigurnosti protiv njih “teatralne akcije”, te kako je “potrebno učiniti sve što dovesti do uništenja terorista na Kosovu i cijelom Balkanu”.
Bosna i Hercegovina
Zabrinutost zbog situacije u Bosni i Hercegovini budi činjenica da na njezinom teritoriju postoje zatvorene vehabijske enklave koje mogu pridonijeti širenju ideje “svjetskog kalifata” i “Islamske države” na Balkanu i Europi. U velikom broju naselja u Bosni i Hercegovini je bilo krajem ‘90-ih bilo etničkih sukoba i nakon rata su se u nekim manjim mjestima stvorene utvrđene vehabijske zajednice. One su posljedica rata, jer su upravo vehabije sa sobom donijele radikalni islam u Bosnu i Hercegovinu, zemlju koja ranije nije imala iskustva s ekstremnim fundamentalizmom.
Prije svega, to je selo Gornja Maoča, na granici Tuzlanskog kantona Federacije BiH i Distrikta Brčko, gdje cjelokupno stanovništvo pripada vehabijskoj zajednici.
U selu žive građani različitih zemalja – Crne Gore, Makedonije, Srbije, pa čak i Sjedinjenih Država.
Prema stranim organizacijama i posebnim službama koje se bave problemom međunarodnog terorizma, selo Gornja Maoča je centar u kojem se pripremaju sabotaže i funkcionira kao kamp za obuku boraca za “sveti rat”.
Ekspertna skupina za borbu protiv terorizma u jugoistočnoj Europi navodi jačanje aktivnosti vehabija i srpskom entitetu u BiH, Republici Srpskoj, gdje je navodno zabilježeno stvaranje novih baza islamističkih ekstremista.
Na primjer, član grupe Darko Trifunović opisuje trenutni model infiltracije, na primjer, vehabijske zajednice s Srebrenici.
Trifunović tvrdi da je u selu Sase u kratkom vremenu je izgrađeno 20 kuća “te da se često mogu vidjeti skupine vehabijama”, kao i da “postoje dokazi da se u udaljenim područjima pripremaju za terorističke napade”.
S druge strane, Dnevni avaz piše kako se uz izmišljenu tvrdnju da je srebreničko selo Sase “leglo radikalnog vehabijskog pokreta prikriva otimanje imovine Bošnjaka i Islamske zajednice.
“Sase su nekada bile bošnjačko selo, ali tamo Bošnjaka više skoro da nema. Bilo se vratilo se nekoliko žena, koje su tamošnji monasi iz manastira stalno napadali i one su morale otići. Sva priča o “vehabijama” i nekakvim teroristima u službi je zaštite otimanja bošnjačke imovine te imovine Islamske zajednice, koju provodi Srpska pravoslavna crkva u sprezi s aktualnom politikom RS. Naime, za potrebe infrastrukture manastira u Sasama, sa zemljom su sravnjeni i džamija i pripadajući joj harem sa svim nišanima”, ovako je pozadinu “izmišljanja terorista” u selu Sase opisao Alija Tabaković, predsjednik Medžlisa Islamske zajednice iz Srebrenice.
Međutim, ako i jest istina da je selo Sase prije rata bilo većinski bošnjačko, izgleda da je Trifunović ipak u pravu i novopridošli muslimani koji danas tamo žive nemaju nikakve veze s islamom kakvog su prakticirali starosjedioci koji su tijekom rata napustili svoje domove.
Naime, obavještajne agencije BiH i RS su otkrile da su pripadnici vehabijskog pokreta u ovom selu za kratko vrijeme izgradili 20 kuća i formirali jaku bazu.
“Riječ je o veoma važnoj lokaciji koja se nalazi u blizini Drine na granici sa Srbijom. Utvrđene su i rute prema Goraždu i drugim mjestima u Republici Srpskoj i Federaciji BiH, što im omogućuje dobru komunikaciju s istomišljenicima diljem zemlje i regije”, citirajući beogradske večernje novosti još 2012. piše Croportal iz BiH.
Tada je Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Srpske locirao pripadnike vehabijskog pokreta u 14 općina.
Prema operativnim saznanjima, najveća koncentracija vehabija je tada zabilježena na područjima općina Kozarska Dubica (Krivdić brdo), Novi Grad (Urije i Vidorija, Blagaj), Prijedor (Kozarac, Hambarine, Rakovčani, Čarakovo, Puharska, Petrovo), Gradiška (Dubrave , Orahova), Prnjavor (Lišnja i Donja Mravica), Teslić (Kamenica), Banjaluka (Novoselija i Vrbanja), Kotor Varoš (Šiprage), Doboj (Kotorsko), Bijeljina (Janja), Zvornik (Lokvanjsko rijeka, Šepak, Zvornička Kamenica) , Bratunac (Konjević Polje, Glogova, Cerska), Srebrenica (Sućeska) i Vlasenica (u blizini sela Drum).
Obavještajni podaci govore da su vehabije u to vrijeme počele asfaltirati i prosjecati nove puteve velike širine na području općina Goražde, Foča, Kalinovik na pravcu koji ih povezuje sa Sandžakom i Kosovom.
Profesor Esad Duraković sa Sveučilišta u Sarajevu je rekao da je vehabizam “izvozni proizvod kojeg je Bosni i Hercegovini isporučila Saudijska Arabije, a glavni posrednik u organizaciji tog izvoza je bila Austrija”.
“Borci su se u BiH doselili preko Beča, a njihov cilj je potpuna pobjeda i osvajanje teritorija za vehabijski pokret”, kaže Duraković i dodaje da je “vehabijski pokret ekspanzivan i temeljno načelo mu je netrpeljivost”.
Širenje radikalnog islama u bivšoj Jugoslaviji je poznato duže vremena. Na primjer, 2007. godine u izvješću austrijskog “Odbora za zaštitu ustavnosti i borbu protiv terorizma” stoji da u srcu bošnjačke muslimanske zajednice u Austriji postoji grupa koja pripada radikalnim pokretima, osobito vehabijskom.
Trenutno su u bitkama u Siriji ti ljudi stekli borbena iskustva, a službeni podaci govore o nekoliko desetaka građana Bosne i Hercegovine.
Izvori Ministarstva unutarnjih poslova BiH ukazuju na to da je glavni motiv sudjelovanja u ratu protiv legalne vlade Bashara Al-Assada u redovima terorističkih skupina sponzoriranih iz inozemstva – ekstremno siromaštvo u koje Balkan zapao nakon ratova 90-ih godina.
Europska unija nije učinila ništa kako bi balkansku regiju izvukla iz beznadnog siromaštva, nezaposlenosti i ekonomske recesije.
“Oni su se spremni pridružiti vehabijama samo iz jednog razloga, a to je novac. Samo novac i ništa drugo”, kaže američki novinar Stephen Schwartz
Pakistanski portal Pakistan Christian Post ističe kako sredstva dobivena od islamskih zemalja kroz muslimanske humanitarne organizacije omogućuju tisućama mladih bosanskih muslimana da studiraju u inozemstvu.
Međutim, među sponzorima je iSvjetska muslimanska lige koju kontrolira Saudijska Arabija, prepoznata po ekstremističkom djelovanju od straneWashingtonskog Instituta još 2003. godine, a među ostalim sponzorima u radikalizaciji balkanskih država sudjeluju Ujedinjeni Arapski Emirati, Katar i drugi.
Također, prema najnovijim izvješćima bosansko selo Ošve služi kao baza za obuku terorista Islamske države i organiziranja terorističkih napada u Europi i na Bliskom istoku, citirajući World Tribune piše portalWarsonline.
U srpnju ove godine je objavljeno izvješće u kojem sigurnosne agencije BiH sumnjiče terorističku skupinu “Islamsku državu” za otkup zemljišta u blizini sela Ošve blizini Maglaja, gdje stvaraju kamp za obuku terorista. U izvješću se naglašava posebno povoljan zemljopisni položaj Bosne koja ima pristup svim mediteranskim zemljama, uključujući Siriju i zemlje sjevera Afrike.
Navodi se da se u ljeto ove godine najmanje 12 militanata obučenih u kampu za obuku u selu Ošve selo pridružilo militantima “Islamske države” u Siriji i Iraku.
Stručnjak za terorizam Dževad Galijašević je potvrdio da nema sumnje da se Ošve koriste za obuku terorista.
Vehabije su u selu bazu uspostavile već 2012. godine, a do kraja 2014. godine to područje postaje sigurnosni rizik za cijelu regiju. U svibnju 2015. godine su mediji izvijestili da je zemljište u Ošvama kupio Haruna Mehičević, za kojega Dnevni Avaz piše da je prije dolaska u BiH bio “najveći sigurnosni problem Australije”.
Nedavno su militanti “Islamske države” podrijetlom s ovih prostora video porukom pozvali sve muslimane na Balkanu na “sveti rat”, a one koji iz bilo kojeg razloga ne mogu provoditi djela terorizma u Bosni i Srbiji da im se pridruže u slobodnoj “Islamskoj državi”. Video poruka je uklonjena s You Tubea, ali je tekst uspio objaviti Jutarnji list, a ranija poruka se još uvijek može naći u propagandnom uratku televizije Al-Hayat naLiveleaku.
Crna Gora
Osim Bosne i Hercegovine, razmjena informacija je posebno važna na relaciji Rusija – Srbija – Crna Gora. Međutim, proteklih tjedana u Crnoj Gori traju prosvjedi protiv politike vlasti i vlade Mila Đukanovića i umjesto sigurnosne situacije naglasak se više daje na moguće “tajne organizatore” koji stoje iza “Demokratskog fronta” Crne Gore koji stoji iza mitinga u Podgorici.
Prozapadni liberalni mediji su protuvladine prosvjede i prosvjede protiv ulaska Crne Gore u NATO savez opisali kao “četnički ustanak” u režiji Beograda, Moskve i prosrpske oporbe u Crnoj Gori, a nezadovoljstvo građana Crne Gore su nazvali “pozivom na rušenje legalno izabrane vlasti“. Svemoćni premijer Crne Gore izjavljuje “kako se radilo o neuspjelom pokušaju državnog udara”.
Međutim, s prosvjeda u Podgorici, gdje je nesumnjivo bilo i pripadnika radikalnih desničarskih srpskih skupina, ipak upadaju u oči brojne zastave Crne Gore, nešto manje je bilo srpskih i ruskih, ali su se vidjele i zastave Bošnjaka s kojima su se na prosvjedima u Podgorici pojavili članovi “Bošnjačke demokratske zajednice” koji su podržali protuvladine prosvjede crnogorskog “Demokratskog fronta”.
Crnogorske Vijesti javljaju kako je Bošnjačko nacionalno vijeće osudilo sudjelovanje predstavnika Bošnjačke demokratske zajednice na mitingu Demokratskog fronta u Podgorici.
“Neprihvatljivo da su čelnici Bošnjačke demokratske zajednice, čiji članovi čine i izbornu listu unutar Bošnjačkog nacionalnog vijeća, na mitingu zlorabili bošnjačku nacionalnu zastavu u pokušaju rušenja legitimnih državnih institucija s ciljem da onemoguće ulazak Crne Gore u NATO”, stoji u priopćenju Bošnjačkog nacionalnog vijeća Crne Gore.
Opisivati prosvjede protiv kriminalne vlade Mila Đukanovića “četničkim” je krajnje neprofesionalno, ali takvo etiketiranje daje željeni učinak. O samom premijeru Đukanoviću ne treba trošiti riječi, jer je još u lipnju 2009. istraživački “Center for Public Integrity“, inače dobitnik Pulitzerove nagrade 2014. godine, objavio reportažu “Montenegro Connection” u kojoj opisuje sve zločine Đukanovića i njegovih suradnika, počevši od šverca cigareta, trgovine ljudima, pa sve do brojnih ubojstava koja mu se, izravno ili neizravno, stavljaju na teret.
Prikazivati aktualnog crnogorskog premijera kao “svjetionik demokracije” samo zato što uživa na slobodi i nije iza rešetaka sve dok ne ispuni svoju zadaću u ne uvede Crnu Goru u NATO savez, ne samo da je krajnje neprofesionalno, nego uvreda zdravom razumu.
S druge strane, ne može se oteti dojmu da se igra na stare podijele na “bjelaše” i “zelenaše” unutar etničkog korpusa Crne Gore i stvaranjem jaza u ionako malobrojnoj naciji se slabi svaki oblik otpora koji bi se rirodno trebao pojaviti zbog ugroze nacionalnog suvereniteta, a to prisilno guranje Crne Gore u NATO savez svakako jest.
Zanimljiva je i usporedba sa sličnom situacijom u Makedoniji, kada su isti prosvjednici ispred zgrade parlamenta u Skoplju dobili podršku Zapada i to samo iz razloga što su zagovarali interese Washingtona i Bruxellesa.
Danas jednaku situaciju, ako ne i puno goru, imamo u Crnoj Gori, ali su prosvjednici “Demokratskog fronta” odjednom postali pripadnici “Moskovsko – beogradsko – bjelaške osovine”.
Kako za makedonsku televiziju Sitel primjećuje analitičar Ljupčo Zlatev, Europska unija za rješavanje političke krize u Makedoniji i Crnoj Gori ima dvostruke standarde.
“Nakon masovnih prosvjeda oporbe “Demokratskog fronta”, koji su brutalno slomljeni od strane policije premijera Mila Đukanovića, Europska unija je odbacila zahtjev crnogorske oporbe da posreduje u rješavanju političke krize i uspostavi prijelaznu vladu”, piše Zlatev.
“Partneri iz europskih institucija bi sada trebali pokazati razumijevanje za težinu krize u Crnoj Gori, priznati institucionalnu krizu i posredovanjem europskih institucija pomoći da se na miran i demokratski način održe prvi i slobodnih demokratski izbori u zemlji”, izjavio je Žarko Rakčević, predsjednik Građanskog pokreta URA u Crnoj Gori.
Na ovaj zahtjev je glasnogovornica povjerenika za proširenje EU, Johannesa Hahna, kategorički odgovorila “kako će se rješenje za krizu u Crnoj Gori naći bez njihovog posredovanja”.
“Svako rješenje za trenutnu političku krizu treba tražiti u Crnoj Gori i bez posredovanja Europske unije. Bruxelles smatra da se politički dijalog predstavnika stranaka mora provoditi isključivo u ustanovama ili u parlamentu”, izjavila je Maja Kocijančič.
S druge strane, na isti zahtjev koji je prije nekoliko mjeseci stigao iz Makedonije, poslanik Europske unije u Skoplju, Aivo Orav, bio je vrlo zainteresiran za rješavanje političke krize u suverenoj zemlji, čak i na način da je pojedine medije u Makedoniji optužio “da se miješaju u unutarnje stvari vlastite zemlje”, kaže Ljupčo Zlatev.
Stručnjaci su prilično zbunjeni različitim pristupom Europske unije u rješavanju slične krize u dvije zemlje koje teže ući u Europsku uniju.
Govoreći o prosvjedima protiv vlade i ulaska zemlje u NATO savez, nedavni događaji u Crnoj Gori potvrđuju opći umor regije zbog teškog i ponižavajućeg stanja u kojem su nakon raspada Jugoslavije prisiljene živjeti nekada prilično uspješne i bogate zemlje Zapadnog Balkana.
Ne samo to, nego su pojedine zemlje u kojima vlast provode američki veleposlanici sada i pod izravnom prijetnjom povratka terorista “Islamske države” s bliskoistočnih bojišta, a tu ni Crna Gora nije izuzetak.
Dnevni Avaz je u srpnju ove godine objavio prijetnju Damira Slakovića iz Bara, koji tvrdi da se priključio “Islamskoj državi”, te poručio svojim sugrađanima “kako će se vratiti i da za njih neće imati milosti”.
Osim sugrađanima, Slaković je zaprijetio je zastupnicima crnogorskog parlamenta Azri Jasavić, Rifatu Rastoderu i Dritanu Abazoviću te ih nazvao “otpadnicima koji samo misle da su muslimani”.
Navedeni zastupnici su poručili samo da se takvim prijetnjama trebaju baviti sigurnosne službe.
Odlazak građana Crne Gore na strana ratišta je tek od ove godine kažnjiv zatvorskom kaznom, a iz Crne Gore je dosad u Siriju i Irak otišlo 13 građana, od kojih su dvojica poginula, procjena je crnogorske policije.
No, ovdje, kao i u Bosni i Hercegovini, imamo pojedine vjerske lidere koji umanjuju potencijalnu prijetnju.
Naime, voditelj Vjersko-prosvjetne službe Mešihata Islamske zajednice u Crnoj Gori, imam Enis Burdžović, tvrdi u razgovoru za crnogorski Portal Analitika “kako Crnoj Gori ne prijeti opasnost od eventualnog vjerskog ekstremizma od strane vehabija”.
“U Crnoj Gori su vehabije integrirane u Islamsku zajednicu. Naravno postoji tu uvijek neka usijana glava i to je neizbježno u bilo kojoj zajednici, ali je pretjerano reći da je bilo koji mladić koji je malo pustio bradu ekstreman i opasan. Ono što je mnogo opasnije je ideologija koja je formirana nakon vehabijskog pokreta, a to je ideologija takfirista, a izravan proizvod te ideologije je ISIL. Vjerujem, ipak, da takvih ekstremista koji bi podržavali odsijecanje glava i divljaštva ISIL-a u Crnoj Gori nema”, rekao je Burdžović za Portal Analitika, koji razdvaja sljednike takfirističke ideologije i one koju prakticiraju pripadnici vehabijskog pokreta, što je pitanje koje bi dublje trebali pojasniti islamski teolozi.
Naime, oni su jedini mjerodavni da kažu postoje li i kolike su razlike između pripadnika vehabijskog pokreta i sljedbenika takfirističke ideologije koja se utjelovila u obliku “Islamske države”.
U svakom slučaju, situacija u Crnoj Gori je eskalirala do te razine da se na ovu potencijalnu prijetnju i ne obraća pozornost, dok su oči javnosti i medija u Crnoj Gori i regiji uprte u sukob između “demokratskih snaga” koje vodi premijer Milo Đukanović i “pročetničkog pokreta koji pokušava destabilizirati zemlju i udaljiti je od zapadnih vrijednosti”.
“Demokratski front želi dokazati nelegitimnost vlade Mila Đukanovića, koji je izbornim rezultatima manipulirao mnogo puta. Želimo biti sigurni da će Đukanovićev režim pasti, da će biti stvorena prijelazna vlada i prvi put u 26 godina provesti iskreni i pošteni izbori. Naša zemlja je u dubokoj ekonomskoj i političkoj krizi i mi nudimo civilizirani izlaz iz ove situacije”, rekao je Nebojša Medojević, jedan od lidera Demokratskog fronta.
Sve je eskaliralo kada je dana 17. listopada parlament Crne Gore usvojio rezoluciju kojom podupire integraciju u NATO savez, a za koju je glasovalo 50 od 79 zastupnika. Protiv ulaska zemlje u Sjevernoatlantski savez je bilo 26 zastupnika, a tri su bila suzdržana.
Istodobno je oporba tražila da se organizira referendum o ulasku zemlje u taj vojno-politički blok.
Međutim, zamjenik glasnogovornika parlamenta Crne Gore, Milutin Simović, rekao je da je odluka zastupnika “znak da parlament snažno podržava integraciju u NATO savez”.
Rezolucija crnogorskog parlamenta navodi da će NATO “jamčiti teritorijalni integritet i suverenitet Crne Gore, daljnje jačanje vladavine prava i demokracije, ljudskih prava i prava nacionalnih manjina i kvalitetu života svakog građanina i društva u cjelini”.
Crna Gora bi, prema rezoluciji, “postala saveznik velikih svjetskih sila i njihov partner u donošenju važnih odluka koje se tiču ne samo nje, već i regionalne i globalne sigurnosti”.
Treba podsjetiti da rezultati istraživanja javnog mnijenja koje je u lipnju objavio premijer Crne Gore Milo Đukanović govore kako bi za ulazak u NATO glasalo 47 posto Crnogoraca, protiv je 43 posto, a oko 65 posto ispitanika je uvjereno da će zemlja u bliskoj budućnosti postati članica NATO saveza.
Međutim, alternativna istraživanja pokazuju posve različite rezultate prema kojima pristupanje NATO savezu podržava samo 32 posto stanovništva, dok većina ne prihvaća takvo “partnerstvo”.
Ako je premijer Milo Đukanović toliko uvjeren u podršku građana Crne Gore za ulazak u NATO, logično je da se ne bi trebao bojati referenduma i umjesto ulaska u taj vojno-politički savez kroz odluku parlamenta i vlade bi trebao dokazati svoju tvrdnju i raspisati referendum, a ne ulice Podgorice pretvarati u bojno polje i unositi razdor u crnogorsko društvo.
“Demokratski front” je politička koalicija u Crnoj Gori na čelu s bivšim ministrom unutarnjih poslova Miodragom Lekićem, a sastoji se od tri političke stranke: “Nove srpske demokracije” koji vodi Andrija Mandić, “Pokreta za promjene” Nebojša Medojević i “Demokratske stranke jedinstva”.
Prema procjenama zamjenika predsjednika “Nove srpske demokracije” Slavena Radunovića, “vlast u Crnoj Gori je koncentrirana u rukama tiranina uz pomoć mafije, te radi u interesu Sjedinjenih Država i čini sve što je isplativo za njih, uključujući i ulazak u NATO savez”.
“Mi smo ovdje jer smo umorni, mi smo protiv NATO saveza, protiv dolaska Stoltenberga”, s njim se slaže i Olivera Vidaković iz građanske “Alternative Crne Gore“, ističući “kako u državi vlada sveopća nezaposlenost, da čak ni osobe s obrazovanjem ne mogu naći posao i zato moramo završiti započeto”.
Nakon što je Đukanović vidio da eskalira sukob između oporbe i aktualne vlasti u Crnoj Gori, naložio je da preko tisuću pripadnika policije i specijalaca protuterorističke jedinice rastjeraju prosvjednike ispred zgrade parlamenta u Podgorici. Istodobno su snage sigurnosti tukle nenaoružane ljudi, koristile suzavac, a prosvjednicima su šatore srušili buldožerima. Zbog posljedica upotrebe sile je stradalo na desetke ljudi, uključujući i policijske službenike, a vlada u Podgorici je naknadno priopćila “kako će se osnovati istražno povjerenstvo koje će utvrditi je li bilo prekomjerne upotrebe sile”.
Naravno da rezultate istrage ne treba očekivati, jer se Đukanović vodio starom izrekom Winstona Churchilla koji je rekao: “Ako ne želiš riješiti problem, osnuj povjerenstvo!”
Kako tvrde stručnjaci, ulazak Crne Gore neće puno utjecati na vojne sposobnosti NATO saveza. Obrambeni proračun ove balkanske zemlje od 600 tisuća ljudi je 28 milijuna dolara, a vojska Crne Gore broji 2 000 vojnika i potrebna joj je značajna modernizacija.
Prema analitičarima, trenutak za ulazak Crne Gore u NATO dolazi u vrijeme rastućeg sukoba između Rusije i Zapada u kojem Washington i Bruxelles pokušavaju iskoristiti svaku priliku da oslabe poziciju Rusije u svijetu.
Čudno je do koje je mjere crnogorska vlast pala pod zapadni utjecaj, unatoč činjenici da je i Crna Gora 1999. Godine, iako u manjoj mjeri, bila meta zračnih udara NATO saveza. Zanimljivo je da je Milo Đukanović, iako sada tvrdi suprotno, tada još uvijek stajao uz službeni Beograd i Slobodana Miloševića. Iako se Đukanović navodno još 1997. distancirao od Miloševića, on je u to vrijeme kampanje NATO saveza još uvijek bio njegov saveznik, možda i zbog činjenice da mu je Slobodan Milošević pomogao da 1991. godine s tek navršenih 29 godina postane najmlađi premijer u Europi. Svog se prijatelja iz Beograda otvoreno odrekao tek 2000. godine, valjda kada je vidio da mu tijekom zbivanja 5. listopada nema spasa i da će Milošević neminovno biti svrgnut.
Znakovita je i nedavna izjava crnogorskog predsjednika Filipa Vujanovića, koji je s nadom izjavio kako Rusija “razumije” ulazak njegove zemlje u NATO.
Svoju odanost NATO savezu je Đukanović odlučio braniti silom, što je “demokratski svijet” oštro branio Janukoviču, Gruevskom i svim drugim liderima zemalja u kojima prosvjedi nisu značili podršku Zapadu.
Kada su se u središtu Podgorice prosvjednici sukobili s policijom, policijski službenici su, kako bi rastjerali članove “Demokratske fronte” koji su pokušali probiti kordon ispred zgrade parlamenta Crne Gore, koristili suzavac i šok-bombe. Potom je središte grada blokirano, a mediji su izvijestili o više ozlijeđenih.
“Demokratska fronta” je još jednom ponovila kako “želi biti sigurna da je Đukanovićev režim pao, te da će prijelazna vlada osnovana po prvi put u 26 godina održati poštene i fer izbore”.
Što će se dalje događati, ostaje nam da vidimo, ali kriza u Crnoj Gori stvara idealne preduvjete za aktivnosti militanata “Islamske države” koji se vraćaju s bojišta u Siriji i Iraku, osim ako tamo ne stradaju u zračnim udarima ruskog zrakoplovstva ili u ofenzivi sirijskih kopnenih snaga. No, kako stvari stoje, crnogorski vrh i obavještajne službe se neće usuditi zatražiti obavještajnu suradnju s Moskvom po tom pitanju, samo kako se niti dva mjeseca prije moguće pozivnice za ulazak u NATO ne bi zamjerili gazdama u Washingtonu i Bruxellesu. Treba se samo nadati da se takav potez neće pokazati kao kardinalna greška vlasti u Podgorici.
Makedonija
Makedonija je prva zemlja bivše Jugoslavije na izbjegličkoj ruti prema zapadu Europe. Opasnost od infiltracije islamista je ogromna, a još su svježa sjećanja na terorističke napade u Kumanovu, gradu u blizini granice s kosovom u kojem živi brojna albanska manjina.
U sukobu s dobro pripremljenom terorističkom skupinom koja je u Makedoniju upala iz Kosova je poginulo 8 policajaca, a 37 ih je ozlijeđeno. Prema posljednjem izvješću Ministarstva unutarnjih poslova Makedonije, tijekom sukoba u gradu Kumanovu je ubijeno 14 terorista.
“Skupina je u Makedoniju došla iz susjedne države, a njezin je cilj bio napad na državne institucije”, izjavio je glasnogovornik makedonske policije, Ivo Kotevski.
Napadači su koristili oklopna vozila, automatsko oružje i eksploziv, a nekoliko se terorista predalo makedonskim snagama sigurnosti, dok se kasnije nastavila potraga i za ostalima.
“Ovo je bio rizičan posao, jer se odvijao u području s uskim ulicama i policija je morala vrlo pažljivo pretražili kuću po kuću”, za Agence France Presse je rekao Ivo Kotevski.
Zbog ovog incidenta je makedonski predsjednik Gjorge Ivanov bio prisiljen prekinuti svoj posjet Moskvi i vratiti se u Makedoniju.
Prema lokalnim medijima, Kumanovo, grad u kojem se dogodio napad, nastanjen je uglavnom etničkim Albanacima, a šire područje grada je 2001. bilo središte oružane pobune kojom su tražena veća prava za albansku manjinu u Makedoniji.
Međutim, Kumanovo danas nije nalik onome iz 2001. godine i lideri albanske manjine u Makedoniji sudjeluju u izvršnoj vlasti, dok albansko stanovništvo dijeli tužnu svakodnevicu Makedonaca i ostalih etničkih i vjerskih manjina u zemlji koja se, pored ovih, bori s brojnim gospodarskim problemima.
Skupinu s Kosova se ne može unaprijed povezati s bilo kakvom islamističkom terorističkom organizacijom, ali je to problem kojeg Kosovo nikako ne uspijeva riješiti i veze između radikalnih nacionalista i islamista na Kosovu se isprepliću do te mjere da ih je teško razlučiti.
Zanimljivo, ali je napad u makedonskom gradu Kumanovu počinjen u trenutku kada je predsjednik Makedonije bio u Moskvi na proslavi godišnjice pobjede nad fašizmom. Osim toga, od strane terorističke skupine iz susjedne države je napadnut mali i danas miran grad u Makedoniji, a da zemlja uopće nije u ratu.
Stari američki prijatelji pripadnika ove skupine se ne srame svojih terorističkih djela i omogućavaju im pokriće kroz medije kao što je portal Radija Slobodna Europa, koji je izvijestio o tisuće ljudi koji su sudjelovali na sprovodu albanskih militanata ubijenih u sukobima u susjednoj Makedoniji.
Tijela su im pokopana na groblju mučenika u Prištini. Mnogi od prisutnih su bili odjeveni u obliku Oslobodilačke vojske Kosova koja se borila u sukobu 1998. i 1999. godine, ali je i sada je raspuštena.
Pokušaj albanskih ekstremista da napadnu makedonski grad Kumanovu, povezan prije svega s projektom “Turskim tok” i porazom politike Sjedinjenih Država u Ukrajini.
Albanci su u ovom slučaju, na njihovu nesreću, kao i uvijek, samo bili alat Washingtona. Prema izvješćima medija, odgovornost za pripremu napada u makedonskom gradu Kumanovu je preuzela ilegalna albanska skupina “Armija nacionalnog oslobođenja”.
Ova grupa ima za cilj proglasiti ujedinjenje svih zemalja u kojima žive etnički Albanci. Stručnjaci vjeruju da je na Balkanu aktivan i makedonski ogranak skupine “Oslobodilačke vojske Kosova”.
Kosovske vlasti se teško nose s predstavnicima tih skupina, jer su njihovi predstavnici ušli u parlament u Prištini.
8. listopada 2015. je u kosovski parlament oporbeni zastupnik bacio suzavac, a prema izvješćima lokalnih medija su neki od zastupnika imali problema s disanjem, a 10. listopada 2015. se opet ponavlja ista epizoda.
Slično tome, oporba povezna s pokretom “Samoodređenje” je prosvjedovala i protiv sporazuma koji je podržan od strane EU, a čiji je cilj poboljšanje odnosa Prištine s Beogradom.
Na kraju se treba zapitati što je rezultat politike Zapada na ovim prostorima? Hrvatska i Slovenija su naizgled “mirne oaze”. Barem za sada jer se ni Zagreb ni Ljubljana ne suprotstavljaju smjernicama vanjske politike Washingtona i Bruxellesa.
Međutim, politika Washingtona u Srbiji, manjim dijelom, a posebno u Makedoniji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i na Kosovu je devastirajuća. Obavještajna suradnja sa zapadnim službama, slučajno ili ne, ne daje nikakve rezultate po pitanju jačanja islamističkog ekstremizma u regiji. NATO i SAD su bez ičije dozvole od Kosova napravili svoj protektorat, a sve dok Kosovo bude američka kolonija, tamo će etničke i vjerske napetosti i sukobi biti sastavni dio svakodnevice.
Dio Crne Gore se pobunio protiv jednostrane odluke parlamenta o ulasku u NATO savez, što je odmah prozvano “četničkim Maidanom”, dok se Makedoniji nametnulo isto rješenje koje nakon dva i pol desetljeća despotske vladavine Mila Đukanovića traži crnogorska javnost.
U cijeloj priči ne treba izostaviti utjecaj radikalnih islamista povezanih s Al-Qaedom, “Islamskom državom” i ostalim terorističkim skupinama, čime dobivamo eksplozivnu mješavinu koja je Zapadni Balkan još jednom pretvorila u bure baruta.
Nije li u ovim okolnostima potez ministra unutarnjih poslova Srbije posve opravdan? Molba Moskvi da Beogradu pruži pomoć u obavještajnom radu u suzbijanju terorističke prijetnje je više nego logičan potez, posebice ako Rusi, barem kako tvrde, imaju više podataka o valu migranata koji preko “balkanske rute” preplavljuju Europsku uniju. Podaci o mogućim militantima i operativcima terorističkih skupina Al-Qaede i Islamske države koji se vraćaju iz Sirije i Iraka su nešto što bi sve policije Europe, a posebno iz naše regije, trebale tražiti, makar njima raspolagao i “neprijatelj iz Moskve”.
“Don” Milo Đukanović i Crna Gora u NATO paktu – Već je odlučeno?
Pet načina kako ISIL može destabilizirati Balkan i geneza radikalizacije ovih prostora
NATO, Rusija i balkansko “bure baruta”
Zapadni Balkan – Kako Washington vidi i namjerava “riješiti” situaciju u regiji
Zašto Washingtonu treba kaos u Makedoniji? – Zbog “Turskog toka”? Da, ali ne samo!
Kosovo – Zemlja guste magle u kojoj albanski vukovi gospodare pod američkom zaštitom
Kako se Makedonija našla u središtu interesa velikih super-sila
“Turski tok” i pokušaj izazivanja “Makedonskog Maidana”
SAD, Muslimansko bratstvo i ISIL i projekt nadzora Bliskog istoka, Magreba i Balkana
