Mevlana Dželaludin Rumi je bio perzijski islamski filozof, teolog, pravnik, pjesnik i sufi mistik iz 13. stoljeća. Smatra se jednim od najvećih mističkih pjesnika islama, koji je pisao na perzijskom jeziku.
Rođen je u Belhu (današnji Afganistan) 6. rebiul-evvela 604./29. septembra 1207. godine. Hazreti Mevlanino rođeno ime je Muhammed. Ime Rumi dobio je zbog toga što je život proveo u Rumu (Rumski sultanat), današnja srednja Anadolija, a Mevlana na farsiju znači “naš vodič” ili “naš gospodar”. Jedan od njegovih pradjedova imao je arapsko porijeklo, vezujući se krvno za hazreti Ebu Bekra. Njegov otac Behauddin Veled, koji je važio za jednog od najvećih učenjaka svog doba, odlučio je da pred mongolskom prijetnjom izmjesti svoju porodicu iz rodnog kraja, a za novo prebivalište, nakon što su neko vrijeme živjeli u Bagdadu, Hidžazu i Damasku, odabrao je Konju u Anadoliji – tadašnju prijestonicu seldžučkih vladara.
Život se u Konji, u skladu sa ustaljenim običajima i navikama, odvijao mirno i, poput rijeke u širokome koritu, tekao bez uzbuđenja i brige.
Nakon očeve smrti Rumi peuzima njegovo mjesto učitelja u medresi i glavnog propovjednika u gradskoj džamiji u Konji. Uživao je nepodijeljene simpatije i poštovanje svojih učenika i ostalih žitelja grada. Premda se ponekad, kao i drugi fakihi , znao oprobati u poeziji, u njegovom biću nije bilo plamena koji bi tu poeziju pretvorio u vatrenu oluju. Medresa ga bijaše začarala. Međutim, sudbonosni susret sa lutajućim dervišem po imenu Šems Tabrizi učiniće da Rumi napusti svijet medrese, nauke i propovijedi i okrene se dotad nepoznatome carstvu ljubavi, zanosa i mistične ekstaze. Derviš Šems Tabrizi iz Rumija izvlači ono najbolje – nastaje Sema, ples vrtećih derviša, a svaka pjesma koju je Rumi kasnije napisao inspirirana je ljubavlju koju je Šems osvijestio u Rumiju.
Godine 672./ 1273. Mevlana Dželaluddin Rumi se smrtno razbolio. Posljednje dane života proveo je okružen svojim duhovnim potomstvom, čekajući smrt koja je za njega, kako je to izrekao u mnogim svojim stihovima, predstavljala susret s njegovim Voljenim, trenutak za kojim je cijelog života žudio i iščekivao ga. U skladu s tim, i dan njegove smrti sufije mevlevijskog reda obilježavaju kao šeb-i arus – nevjestinu noć, večer vjenčanja. Umro je 5. džumadel-ahira/16. decembra 1273. Na njegovoj sahrani okupilo se, kako to hroničari bilježe, na desetine hiljada ljudi iz cijele Anadolije. Kršćani i jevreji iz Konje došli su odati svoje poštovanje velikom muslimanskom duhovnom prvaku u kome su prepoznali istinsku svetu ličnost, čovjeka koji je, čvrsto, ukorijenjen u islamsku tradiciju kojoj je bio krajnje i bezrezervno odan.
Mevlana Dželaluddin Rumi jedan je od najpopularnijih pjesnika današnjice u SAD.
“Tražiti put do ljubavi razumom, isto je što i tražiti svjetiljkom sunce.”
“Sjeme kad se u zemlju posije zar ne vidiš da proklija, zašto onda o nicanju čovjeka, sumnja tolika.”
Ako je tvoja misao ruža,
ti si ružičnjak;
ako li je trn,
ti si triješće za potpalu.
Sedam savjeta Mevlane Dželaluddina Muhammeda Rumija:
1. U darežljivosti i pomaganju, budi poput tekuće vode.
2. U milosrdnosti i dobročinstvu, budi poput sunca.
3. U pokrivanju tuđih nedostataka, budi poput noći.
4. U srdžbi i nervozi, budi poput mrtvaca.
5. U skromnosti i poniznosti, budi poput zemlje.
6. U dobronamjernosti, budi poput mora.
7. Ili se predstavljaj onakvim kakav jesi, ili budi onakav kakvim se predstavljaš.
