Na Gradskom groblju u Tuzli je 27. maja, u užem krugu, ukopan Bekim Sejranović (1972-2020). Nakon kratke i teške bolesti umro je 21. maja 2020. godine u Banja Luci.
Njegov zadnji roman nosi naziv “Dnevnik jednog nomada”, u njemu se najbolje vidi kakav je bio i kako je živio Sejranović. Nomad novog vremena, živio je u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Sloveniji, Norveškoj, a kraće u raznim gradovima.
Pisao je o sebi, svom životu, ljudima s kojima se susretao, družio. Opisivao svoje ljubavi, uspone, padove, razočaranja, sa nevjerovatnom iskrenošću. Za njega su govorili da je pisac tri jezika, bosanskog, hrvatskog i norveškog.
Dobio je brojne nagrade, a u Tuzli nagradu “Meša Selimović” za roman “Nigdje, niotkuda”. I ovdje naslov puno govori nigdje, niotkuda, zato jer to odakle ste se zaputili više ne postoji, a to gdje ste došli može se doduše pronaći na karti, ali ne znači ništa.”
Na njegovom mezaru su vijenci od oca i sestara, posebno od majke, od njegovih kćerki, djevojke. I po tome se vidi koliko je mnogo šta u njegovom životu bilo komplikovano. Vijenac su poslali i iz Gradske uprave, i njegove izdavačke kuće Baybook, kao i prijatelji.
Od 2000. godine radio je kao sudski tumač i književni prevoditelj, predavao je norveški za strance, pisao i objavljivao prozu. Autor je knjige kratkih priča “Fasung” (2002.), kao i romana “Nigdje niotkuda” (2008.), “Ljepši kraj” (2010.), “Sandale” (2013.), “Tvoj sin Hucklbery Finn” (2015.) i “Dnevnik jednog nomada” (2017.).
Romani i kratke priče prevedeni su mu na više stranih jezika: norveški, engleski, slovenski, makedonski, njemački, češki, talijanski i poljski.
U nastavku možete pročitati preporuke za čitanje nekih njegovih knjiga.
Romani ˝Nigdje, niotkuda˝, ˝Ljepši kraj˝ i ˝Sandale˝
S.M. – bhstring.net
Prethodne objave:
OPROŠTAJ OD VELIKOG PISCA: Komemoraciju za Bekima Sejranovića možete pratiti uživo putem Facebooka
Lupiga.com
Prošlo je teških i dugih pet dana otkako nas je napustio naš drug i jedan od, na ovim prostorima, najboljih pisaca generacije, Bekim Sejranović. Danas će, točno u podne, u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića u Preradovićevoj 5 u Zagrebu biti održana komemoracija za Bekima. Na komemoraciji, koju organizira Hrvatsko društvo pisaca govorit će Bekimov bliski prijatelj i književnik Marko Tomaš, književna kritičarka i prevoditeljica Jagna Pogačnik, pisac Zoran Ferić, književnik i urednik Drago Glamuzina te književni urednik Kruno Lokotar, dok će izabrane ulomke iz Bekimovih djela čitati glumica Daria Lorenci.
Nažalost, zbog epidemiološke situacije broj prisutnih na komemoraciji ograničen je na samo 40 osoba, ali su se iz Hrvatskog društva pisaca pobrinuli da se komemoracija izravno prenosi na njihovoj Facebook stranici.
Dan kasnije, u srijedu, 27. svibnja, s početkom u 19 sati, komemoracija za Bekima održat će se i u njegovoj Rijeci. U Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, Krešimirova 26c, komemoraciju također organizira Hrvatsko društvo pisaca, a govorit će književnik Nikola Petković, dok će članovi riječke skupine RiLit, Dunja Matić Benčić, Gordana Brkić Žagar i Milan Zagorac, čitati citate iz Bekimovih djela.
„Bekim Sejranović u Rijeci je proveo značajni dio svoga života pa ova komemoracija za mnoge Riječane koji su s njime prijateljevali i surađivali tijekom godina predstavlja oproštaj od dragog sugrađanina“, poručuju iz Rijeke te najavljuju kako će se od Bekima oprostiti i glazbenik Zlatko Gostić Vojo koji je s Bekimom svirao u bendu Paranoya, dok će Zoran Prodanović Prlja iz Leta 3 prirediti odabir muzike iz onog vremena kada je Bekim bio dio riječke glazbene scene. Večer komemoriranja u Rijeci, osim kao oproštaj, zamišljena je i kao druženje svih onih koji su Bekima poznavali i bili dotaknuti njegovim životom i njegovim djelima.
IVICA PRTENJAČA: Bekim, Riječanin
O Rijeci je u razgovoru za Lupigu iz 2014. godine Bekim govorio ovako: „Ja sam došao ‘85. ili ‘86. u Rijeku. Drmao je rock n’ roll na sve strane. I ja sam imao bend. Zapravo, imao sam ih više. Palach je bio u najboljim godinama. U Rijeku sam se pokušao vratiti dva, tri puta nakon Norveške. Obje bivše žene su mi Riječanke. (Najbolje su riječke…) Prošle godine sam tri mjeseca živio u Rijeci. Malo, malo – pukne me: idem se ja sad vratit. Sad, gdje bih? U Rijeku, jebi ga. Al’ nekako, nakon tri – četiri mjeseca, shvatiš da je to potraga za izgubljenim vremenom. Ti tražiš nešto čega više nema. Onda skontam: Aj ti Bekime dalje!“
Bekim je iznenada preminuo u četvrtak, 21. svibnja, u 48. godini života. Rođen je u Brčkom 1972. godine, a s 14 godina se seli u Rijeku, gdje počinje i završava srednju školu te upisuje fakultet. Nakon toga, 1993. godine, odlazi u norveški Oslo gdje je na Povijesno-filozofskom fakultetu 1999. godine magistrirao hrvatsku književnost, a na tom je fakultetu kasnije i radio kao lektor te predavao južnoslavenske književnosti, jezike i prevođenje. Od 2011. godine živio je na relaciji Oslo-Zagreb-Ljubljana-Banja Luka. Iza sebe je ostavio knjigu kratkih priča „Fasung“, romane „Nigdje, niotkuda“, „Ljepši kraj“, „Sandale“, „Tvoj sin Huckleberry Finn“ i, posljednje, „Dnevnik jednog nomada“ iz 2017. godine. Njegova djela prevođena su na norveški, engleski, slovenski, makedonski, njemački, češki, talijanski i poljski. Bekim i japanski redatelj Mokuo Teraokoa 2011. godine snimili su dokumentarac „Od Tokija do Morave“, ploveći četiri mjeseca od Save do Morave.
Lupiga.Com
