Edin Urjan Kukavica: Izvještili se mangupi

Nakon što je kišni i tmurni ponedjeljak razvedrila vijest da Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa Hrvatske, Crne Gore i Srbije, s istražnim organima drugih agencija zaduženih za provedbu zakona, rade na prikupljanju podataka o imovini državljana Bosne i Hercegovine u tim zemljama, a prije svih političara na/sa svih razina vlasti: od općinskih vijeća, preko zastupnika/poslanika i ministara u kantonalnim i entitetskim vladama, do članova Vijeća ministara i Predsjedništva BiH (ukupno, njih više od hiljadu), Europska komisija je objelodanila da suzbijanje korupcije u našoj zemlji samo u ovoj godini namjerava finansirati sa 11 miliona eura, bilo je očekivano da će se u roku od dva dana naći mudrac koji će napola pokajnički, a napola vizionarski, zaključiti kako sistem u kojem su „tuče ministara po kavanama, računarske greške od po deset milijuna KM, zapošljavanje familije i braće… ne donosi ništa dobro društvu, već eliti vezanoj za vlast” kojoj – gle čuda – i dotični „mudrac” pripada već decenijama!

(Avaz – Autor: Edin Urjan Kukavica)

Izljev gluposti

Kad god čovjek iz vlasti počne kritizirati vlast, a to se – u zadnjih nekoliko mjeseci – tako uobičajilo da je već postalo degutantno, nikada nisam siguran radi li se o iznenadnom napadu inteligencije, izljevu gluposti ili ultimativnom licemjerju, ali sam neporecivo uvjeren da se nipošto ne radi o iskrenosti, prije svega kad su – a uvijek su – sva ta posipanja pepelom, na ovaj ili onaj način, vezana za novac.

S navedenim u vezi je i hitna izmjena Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti BiH (bez mogućnosti ulaganja amandmana) na kojem je radilo neko povjerenstvo sastavljeno od članova (fantomske i apsurdne) Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije BiH čiji se članovi imenuju po nacionalnom, dakle političkom ključu, a koja se, osim toga, kadrovski „popunjava” već godinama, a čak ni kad bi se popunila, ne bi mogla profunkcionirati zbog neusvajanja Pravilnika o unutarnjoj organizaciji Agencije. Normalno, učinjeno je sve da se ni slučajno ništa ne učini.

No, hvala Bogu, potaknuti pozitivnom inicijativom Europske komisije Povjerenstva tri susjedne zemlje, koje su, uzgred, neuporedivo dalje odmakle “europskim putem” od naše sirotice, odlučila su se obračunati sa svojim, a usput i našim seoskim lolama, drumskim razbojnicima i najgorim od svih ratnih profitera. U tim zemljama već su – respektivno – na djelu elementi provedbe famoznih poglavlja 23. i 24. No, što se tiče naše zemlje, svi dosadašnji pokušaji obično su završavali neslavnim krahom. Zato su stručnjaci iz Europske unije zajedno s predstavnicima vlasti BiH radili na izradi strategije i akcijskog plana čija je osnova stavljanje u funkciju spomenute Agencije za sprječavanje korupcije, za što je neophodno donijeti zakon o oduzimanju nelegalno stečene imovine (što je nedavno i učinjeno u sklopu usvojenog „seta antikorupcijskih zakona”).

Drugi korak trebao bi biti pošten, učinkovit i djelatan sektor primjene i provedbe zakona, te efikasno, nepristrasno i nepotkupljivo pravosuđe koje bi inicijalno ulaganje pretvorilo u fond oduzete nezakonito stečene imovine iz kojega bi se finansirale daljnje aktivnosti u istom smislu. „U zemlji u kojoj se o borbi protiv korupcije koja je zarobila sve procese donošenja odluka, urušila većinu institucija i upropastila javni i privatni sektor, pa i privredu općenito, samo priča, a ništa ne poduzima, od vlasti, prije svih pravosudne, očekuju se konkretna djela i „makar trun iskrenosti”. Drugim riječima, upravo ono čega u ovoj zemlji nema!

 

Brisel: Pomoć domaćim institucijama

 

Sve to namijenjeno je ne samo jačanju preventivnih nego prije svega (jačanju) represivnih mehanizama, budući da zakonske odredbe koje su trenutno na snazi prije potiču nego što suzbijaju kršenje zakona.

Stoga, može biti da „mudrac” s početka teksta i nije toliko naivan koliko se pravi: može li biti da njegovo pokajanje ustvari više zvuči kao posredna kandidatura za člana ili predsjedavajućeg nekog budućeg bosanskohercegovačkog Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa? Kako god!

Činjenica je da sve to lijepo izgleda i funkcionira na papiru. Ali, praksa je, naročito u Bosni i Hercegovini, nešto sasvim drugo. Umjetnost politikarenja, spletkarenja i mimikrije koju su naši političari doveli do savršenstva mogla bi izroditi još jedan, recimo, presedan. Vrhunac apsurda i paradoks bez premca bio bi – a uopće me ne bi iznenadio – kad bi novac namijenjen za borbu protiv korupcije postao sredstvom korupcije.

Kratki rukavi

S jedne strane, zašto uopće mislimo da europske poštenjačine mogu „s medom raditi, a meda ne lizati” te da će, tek tako, propustiti da se nešto od 11 miliona zalijepi i za ruke nekog od njih. A s druge, poučeni iskustvom odranije – nekoliko desetina miliona eura ranije “nestalih u akciji” – uopće nije isključeno da za pomoć u tom “poduhvatu” zamole nekoga od naših znalaca prljavih rabota.

Kao što nije isključeno da i tada ostanu kratkih rukava i da milioni samo tako netragom nestanu u beskraju pohlepa domaćih političara. Europljani bi trebali znati: učenici su nadrasli učitelje; izvještili su se mangupi!