INTERVJU
Elvedina Muzaferija (24) oduševila je domaću, ali i regionalnu javnost, svojim posljednjim sjajnim rezultatima u Svjetskom Ski kupu.
Dok cijeli skijaški svijet piše o čistoj senzaciji, u Bosni i Hercegovini, i ne znamo previše o ovoj mladoj ženi. Gotovo ne znamo ništa, osim da je iz Visokog.
Nema bolje adrese za razgovor na ovu temu, nego sa njenim roditeljima – mamom Harisom i ocem Nihadom koji ekskluzivno govore za Reprezentacija.ba portal.
Harisa, Nihade, predstavite nam malo vašu porodicu, naravno i samu Elvedinu? U vašoj porodici se već neko profesionalno bavio sportom?
Otac Nihad se bavi turizmom i ugostiteljstvom, a ja sam zaposlena u domaćoj firmi iz oblasti drvne industrije. Roditelji smo tri kćerke. Najstarija je Kanita, Elvedina se rodila poslije nje, a najmlađa je Lamija. Kanita i Elvedina su udate i bogatiji smo za naša dva zeta. Ponosni smo nana i djed dječaka Rejana kojim nas je obradovala najstarija kćerka. Kao najmlađi on je centar svijeta za sve nas, za Elvedinu posebno. Odakle godi dolazi, jedva čeka Rejana da zagrli. U našoj porodici jedini ozbiljan sportista je Elvedina. Ona je krenula tim putem mi ostali imamo neke druge zanimacije. – kaže nam ponosna mama Harisa.
Ali kako je sve počelo?
Sa pet godina htjela je da skija i upisali smo je u školu skijanja koja je organizovala časove na Bjelašnici. Nakon nekoliko treninga trener instruktor, Paša se zvao koliko se sjećam, rekao nam je da je Elvedina izuzetno nadarena i da je trebamo upisati u klub skijanja. Već sljedeće ljeto upisali smo je u Ski klub Bjelašnica i od tada sve počinje. Od te njene šeste godine. – govori nam Harisa.
Dakle, odmah je bilo jasno da je potencijal za profesionalnu karijeru?
Vrlo brzo se počela takmičiti, već prve zime u klubu. U sedmoj godini osvojila je prvu medalju i nakon toga sve je osvajala. Na svim tim dječijim takmičenjima uvijek je briljirala. Pobjeđivala je na svim državnim takmičenjima. Uvijek je odudarala od generacije. Ona se, ustvari, takmičila s dječacima. Uvijek bi, kad se spustila niz stazu, gledala bi vrijeme od dvojice svojih vršnjaka Mirze Hasanbegovića i Benjamina Godinjaka. S njima se poredila i od njih je uvijek nastojala biti brža. Ta dva dječaka pokretala su u njoj želju za pobjedom, bili su njenog uzrasta. – sjeća se otac Nihad.
Kod nas se svi žale na nebrigu države, neshvatanje potreba sportista od strane društva. Elvedina je ipak došla praktično do nivoa svjetskog vrha. Kako ste to uspjeli kao porodica?
Mama Harisa ne čeka puno sa odgovorom: Ne znam šta da vam kažem. Ni Nihad ni ja nisamo toliko rječiti, kako da vam odgovorim na tako teško pitanje. To je dug i težak put. Mi smo bili uvijek tu uz nju, ali koliko god smo se trudili i danas koliko se trudimo, dešavalo se da je ostajala sama i tužna negdje u planinama. Kako je odrastala potrebe su postajale veće, treba joj trener, treba joj novac, treba serviser, sve joj treba, a istovremeno teško je. Mi smo to sve prihvatili kao život i kao da sve to tako treba biti. Hvala Bogu, s vremenom je počela dobijati određenu podršku općine i kantona, dobila je sponzore i postalo je lakše. Nije dovoljno za njen nivo i potrebe, ali je lakše i bit će još bolje nadam se.
Vratimo se na glavnu junakinju priče. Na sportskom borilištu izgleda kao da se rodila da odgovori svim tim izazovima. Ali često takve osobe kada skinu sportsku opremu budu sušta suprotnost, mirne, tihe…? Kakva je Elvedina?
Privatno je jako vrijedna i nije joj teško bilo šta što treba uraditi ili pomoći. Jako je privržena porodici. Bez obzira što je udata i što mnogo vremena provodi izvan Bosne i Hercegovine dosta vremena i dalje provodimo skupa. Ona najviše uživa u druženju i opuštenoj atmosferi. – kaže Nihad te dalje objašanjava važnost porodice u cijeloj ovoj priči – Tu smo uz naše kćerke, unuka i zetove. Nastojimo da na svakoj Elvedininoj trci bude neko od nas. Posljednji vikend bili smo Harisa i ja. Bili smo presretni, šokirani. Kada je Elvedina prošla četvrta kroz cilj ostali smo bez riječi. Svi su bili šokirani. To je ogroman rezultat u Svjetskom kupu. Postala je hit. Svi su samo pričali o njoj. Publika, svi koji su bili uvečer na trgu u Crans Montani oduševljeni su s onim što je Elvedina napravila. Postala je hit pravi.
Vi kao porodica znate šta ste sve prošli. Šta je poruka drugim mladim sportistima, njihovoj porodici, prijateljima i svima koji zajedno biju svaku njihovu sportsku bitku – kako na terenu, tako još češće u logistici.
Moja poruka je da roditelji jednostavno trebaju podržavati svoju djecu, a da djeca ne odustaju lako. Mi smo uvijek bili uz Elvedinu i njene sestre i uvijek ćemo biti. – smatra Harisa.
Muzaferije su nam poznatije kroz pjesmu glumu.
Zaim Muzaferija nam je daljnji rod. Armin je sin od mog brata, ja sam mu amidža. – govori nam za kraj otac Nihad.
(Reprezentacija.ba)
