Naš oslabljeni um postao je novo područje ratovanja

Ljudski um je novo područje ratovanja, pored kopnene, pomorske, zračne, kibernetičke i prostorne domene.

Sve raširenija upotreba društvenih mreža i mobilnih uređaja omogućava novo područje ratovanja: kognitivno ratovanje, piše NATO Review.

U kognitivnom ratovanju ljudski um postaje bojno polje. Cilj je promijeniti ne samo ono što ljudi misle, već i način na koji razmišljaju i djeluju. Uspješno vođen, kognitivni rat oblikuje i utiče na individualna i grupna uvjerenja i ponašanja u korist agresorovih taktičkih ili strateških ciljeva. U svom ekstremnom obliku, ima potencijal slomiti i fragmentirati cijelo društvo, tako da više nema kolektivne volje oduprijeti se namjerama protivnika. Neprijatelj bi mogao pokoriti društvo bez pribjegavanja izravnoj sili ili prisili, sijanjem sumnji u upravljanje, potkopavanjem demokratskih procesa, izazivanjem građanskih nemira ili poticanjem separatističkih pokreta.

Kombinovano oružje

Kognitivno ratovanje integriše kibernetičke, informacijske, psihološke i mogućnosti društvenog inženjeringa kako bi postiglo svoje ciljeve. Koristi internet i društvene medije za ciljanje uticajnih pojedinaca, posebnih grupa i velikog broja građana.

Nastoji posijati sumnju, uvesti proturječne priče, polarizovati mišljenja, radikalizovati grupe i motivisati ih na djela koja mogu poremetiti ili fragmentisati inače kohezivno društvo. A široko rasprostranjena upotreba društvenih medija i tehnologija pametnih uređaja može ih učiniti posebno ranjivima na ovu vrstu napada.

Ljudski um je novo područje ratovanja, pored kopnene, pomorske, zračne, kibernetičke i prostorne domene.

Lažne vijesti nisu potrebne

Lažne informacije ili lažne vijesti nisu potrebne za postizanje ciljeva kognitivnog ratovanja. Kompromitujući vladin dokument, hakovan i anonimno procurio na web mjesto za dijeljenje društvenih medija ili selektivno proslijeđen oporbenim skupinama na društvenoj mreži, dovoljan je da izazove neslaganje.

Kampanja za razmjenu društvenih poruka koja rasplamsava strasti online influencera može uzrokovati da kontroverze postanu viralne. Grupe na društvenim mrežama mogu biti motivisane za organizovanje protesta i izlazak na ulice. Službeno poricanje ili dvosmisleni odgovori javnosti u ovakvim okolnostima mogu dovesti do zbunjenosti i sumnje ili učvrstiti proturječne priče među segmentima stanovništva.

Iako lažni računi na društvenim mrežama i “botovi” za automatiziranu razmjenu poruka mogu povećati ovu dinamiku, oni nisu potrebni. (Nedavna studija MIT-a otkrila je da same emocije iznenađenja i gađenja čine da poruke postanu viralne – a obični korisnici, a ne botovi, brzo ih ponovno pošalju.)

Naši pametni uređaji

Štampani primjerak vaših omiljenih novina ne zna koje vijesti radije čitate. Ali vaše tablet ili kompjuter zna. Oglas koji ste vidjeli u novinama ne zna da ste otišli u trgovinu kupiti ono što je reklamirano; vaš pametni telefon zna. Štampani medij koji čitate ne zna da ste neki tekst sa oduševljenjem podijelili s nekima od najbližih prijatelja. Društvena mreža koju koristite to zna.

Naše aplikacije društvenih medija prate ono što volimo i u što vjerujemo; naši pametni telefoni prate gdje idemo i s kim provodimo vrijeme; naše društvene mreže prate s kim se družimo, a koga isključujemo. A naše platforme za pretraživanje i e-trgovinu koriste te podatke praćenja kako bi naše preferencije i uvjerenja pretvorili u radnju – nudeći poticaje koji nas potiču da kupujemo stvari koje inače ne bismo kupili.

Do sada su potrošačka društva uvidjela i prihvatila prednosti. Tablet nam servira vijesti za koje zna da će nam se svidjeti, jer nas želi zadržati angažiranima. Prikazuju se reklame koje odgovaraju našem ukusu, na temelju naših prethodnih kupovina. Reklame se pojavljuju na našem pametnom telefonu kako bi nas potaknuli da stanemo u trgovini koja je, nekom očiglednom slučajnošću, već na našoj trenutnoj ruti. Društvene mreže iznose mišljenja s kojima se iskreno slažemo. Prijatelji u našim krugovima na društvenim mrežama takođe dijele ova mišljenja, budući da oni koji to ne dijele bivaju tiho “un-friendovani” ili sami odlaze.

Ukratko, sve se više nalazimo u ugodnim mjehurićima, gdje se neukusne ili uznemirujuće vijesti, mišljenja, reklame i osobe brzo isključuju – ako se uopšte i pojave. Opasnost je da bi se društvo u cjelini moglo rascjepkati na mnoge takve mjehuriće, svaki blaženo odvojen od drugih. I, kako se udaljavaju, veća je vjerovatnoća da će biti uznemireni ili šokirani kad god dođu u kontakt.

Redovita užurbanost i trgovina na javnom trgu, otvorena rasprava na javnom forumu, osjećaj zajedničke res publice (javni poslovi) pluralističkog društva – ti savremeni uticaji mogu oslabiti i oslabiti, a naša se osjetljivost lakše poremetiti. Ono što je nekoć bilo živahno otvoreno društvo umjesto toga postaje skup više zatvorenih mikro-društva koja žive na istom teritoriju, podložna lomovima i neredu.

Naši oslabljeni umovi

Naše kognitivne sposobnosti takođe mogu oslabiti društveni mediji i pametni uređaji. Korištenje društvenih medija može pojačati kognitivne predrasude i urođene pogreške u odlučivanju opisane u knjizi biheviorista Daniela Kahnemana, dobitnika Nobelove nagrade, Thinking, Fast and Slow.

Izvori vijesti i tražilice koje poslužuju rezultate koji su u skladu s našim preferencijama povećavaju pristranost potvrde, pri čemu tumačimo nove informacije kako bismo potvrdili svoja unaprijed stvorena uvjerenja. Aplikacije za razmjenu poruka na društvenim mrežama brzo ažuriraju korisnike novim informacijama, izazivajući pristranost u pogledu nedavnosti, pri čemu pretjerano pridajemo važnost nedavnim događajima u odnosu na one iz prošlosti. Mjesta za društveno umrežavanje potiču društvenu provjeru, pri čemu oponašamo i potvrđujemo tuđe postupke i uvjerenja kako bismo se uklopili u naše društvene grupe, koje postaju odjeci konformizma i grupnog mišljenja.

Brz tempo slanja poruka i priopćenja vijesti, te uočena potreba da se na njih brzo reagira, potiče “brzo razmišljanje” (refleksivno i emocionalno) za razliku od “sporog razmišljanja” (racionalno i razborito). Čak i etablirane i ugledne novinske kuće sada objavljuju emotivne naslove kako bi potaknule virusno širenje svojih novinskih članaka.

Ljudi provode manje vremena čitajući njihov sadržaj, iako ih češće dijele. Sustavi društvenih poruka optimizirani su za distribuciju kratkih isječaka koji često izostavljaju važan kontekst i nijanse. To može olakšati širenje i namjerno i nenamjerno krivo protumačenih informacija ili iskrivljenih priča. Kratkoća objava na društvenim mrežama, u kombinaciji s upečatljivim vizualnim slikama, može spriječiti čitatelje da razumiju tuđe motive i vrijednosti.

buka