Rezime fudbalske sezone: Od Barcine dominacije do nove ere u Dortmundu

Barcelonina četvrta titula Lige prvaka u devet godina, Mourinhova rutina u Premiershipu, povratak Juventusa na veliku scenu, odlazak Jürgena Kloppa, nezavidna sezona za bh. Zmajeve, milanski duo u drugom planu i genijalnost jednog čovjeka. To su neke crtice po kojima ćemo pamtiti minulu sezonu u evropskom fudbalu

(novovrijeme.ba)

Kad u finalu Lige prvaka i Evropa lige zaigraju dva tima koja su olahko zanemarena kad su se dijelile uloge favorita, onda znamo da smo mogli uživati u fudbalu. Jer, neutralni navijači će radije odabrati Davida umjesto Golijata, pogotovo nakon što tim kojeg favoriziraju “spakuje kofere”. Istina je da svijet voli pobjednike, pogotovo ako su do trona došli donoseći iznenađenja. Juventus je to uradio izbacivši Real Madrid u polufinalu Lige prvaka, a Dnjipro nokautiranjem Oympiacosa, Ajaxa, Club Bruggea i Napolija na putu za finale Evropa lige.

Za razliku od dva evropska takmičenja, nacionalne lige nisu donosile pretjerana iznenađenja, ali i tu je bilo pregršt interesantnih događaja. Naime, iako su u najboljim ligama Evrope titule osvajane barem dva kola prije kraja, borbe za evropska takmičenja i za opstanak, ali i rutina koju su pokazivali šampioni nisu donosili monotoniju.
Barcelona i ostali

Celtic (1966/67), Ajax (1971/72), PSV (1987/88), Manchester United (1998/99), Inter (2009/10) i Bayern München (2012/13). Šest klubova u historiji evropskog fudbala koji su u jednoj sezoni osvojili trostruku krunu (nacionalnu ligu i kup, te Ligu prvaka). Barcelona je to učinila dvaput (2008/09 i 2014/15). Ne kažu u Kataloniji bez razloga da su “više od kluba”. Pogotovo ako se uzme u obzir podatak da su Gerard Pique, Sergio Busquets, Andres Iniesta, Xavi Hernandez, Pedro Rodriguez i Leo Messi odgojeni u tom fudbalskom klubu i da su, u razmaku od samo šest godina, bili ključni faktori katalonskog uragana kroz Evropu. Oni su bili kostur oko kojeg se slagao ostatak ekipe uključujući i stručni štab. Usput ovo je Barcelonina četvrta titula Lige prvaka u posljednjih devet godina, a Iniesta, Xavi i Messi su osvojili sve četiri krune.

Na putu za ovogodišnju titulu Lige prvaka, Barca je srušila prošlogodišnje šampione Kipra (Apoel), Holandije (Ajax), Francuske (PSG), Engleske (Manchester City), Njemačke (Bayern München) i Italije (Juventus), a njen trio Messi-Neymar-Suarez postigao je 122 pogotka u svim takmičenjima ove sezone. Od svih klubova Starog kontinenta samo Real Madrid (162) i Bayern München (123) postigli su više golova nego Barcina tri igrača, a to je podatak za rubriku “udahnite duboko”.

Klubovi koji stoje prvi u redu iza Barcelone su Juventus, Chelsea i Paris Saint-Germain. Stara dama je poput Blaugrane ganjala trostruku krunu pošto su osvojili ligu četvrti put uzastopno te tome dodali nacionalni kup, no, u finalu se nije moglo protiv pravila prirode. Ipak, zaslužio je torinski klub svaku pohvalu. Prije sedam godina igrali su Seriu B i od tada do danas “prali” obraze zbog Calciopolija i mutnih radnji za “zelenim stolom” u prošlosti. S presudom od prije dva mjeseca koja ih je oslobodila krivice, ali i bez nje, Juventus bi vjerovatno ostvario isti uspjeh, jer su u klubu uspostavili takav sistem da rezultat nije mogao izostati.

Real Madrid i Bayern München su vrhunski klubovi, ali i jedni i drugi su odigrali sezonu ispod svog nivoa. Galacticosi su, nakon nevjerovatnog prvog dijela sezone u kojem su u jednom trenutku imali niz od 22 pobjede u svim takmičenjima, završili bez titula u ligi, Kupu Kralja i Ligi prvaka, dok je Bayern osvojio Bundesligu, što za takav klub, iako malo ironično zvuči, i nije veliki uspjeh. Stoga više pohvala ide za Chelsea koji je s Mourinhom osvojio Premiership prvi put nakon pet godina. Čak 274 dana su Plavci proveli na prvom mjestu tabele, što je ligaški rekord. Usto su osvojili i Capital One kup, a u Ligi prvaka su ispali bez poraza nakon što ih je zbog više postignutih golova u gostima izbacio PSG.
Ko je razočarao?

Deset poraza, tri remija i samo četiri pobjede imala je Borussia Dortmund nakon prvog dijela sezone u Bundesligi. Nakon 19. kola bili su na posljednjem mjestu tabele. U Ligi prvaka su izgledali dobro sve dok ih Juventus u uzvratnoj utakmici osmine finala nije dotukao sa 3:0 na Signal Iduna Parku. Imali su šansu da osvoje DFB-Pokal, ali ih je u finalu sa 3:1 porazio Wolfsburg. Kriza je rezultirala odlaskom Jürgena Kloppa, čime je stavljena tačka na prekrasnu sedmogodišnju eru Milionera obilježenu dvjema titulama Bundeslige (2010/11 i 2011/12) i finalom Lige prvaka (2011/12). Koliko-toliko satisfakcije daje izboreni plasman u Evropa ligu naredne sezone, ali definitivno niko nije očekivao ovakav pad momčadi iz Dortmunda.

A veliko razočarenje su ponovo bili klubovi iz Milana. Inter je završio na osmom mjestu Serije A, dok je Milan zauzeo desetu poziciju. Ponovo je sezona obilježena promjenama na terenu i na trenerskoj klupi te pričama o novim ulaganjima. Prvi put nakon 60 godina nijedan od ova dva kluba neće igrati neko evropsko takmičenje.

Među klubovima koji su razočarali treba istaći Liverpool i Romu. Redsi su osvajanjem petog mjesta u Premiershipu ostali bez učešća u Ligi prvaka za narednu sezonu, a ove sezone su ispali u grupi u kojoj su ih nadjačali Basel i Real Madrid. Kao trećeplasirani klub grupe zaigrali su u Evropa ligi, ali ih je zaustavio Beşiktaş. Roma je također ispala u grupnoj fazi Lige prvaka. Međutim, za razliku od Redsa, Vučica je imala znatno težu grupu u kojoj su igrali Bayern München, Manchester City i CSKA Moskva. S trećeg mjesta u grupi zaputili su se u Evropa ligu, gdje ih je u osmini finala savladala Fiorentina. U prvenstvu su ponovo bili drugi s ogromnih 17 bodova iza Juventusa.
Nedodirljivi Leo Messi

Inmessionante! Tako se na španskom jeziku kaže kad neko vrhunski igra fudbal. Riječ je nastala nakon što je svijet navikao na genijalnost Lea Messija, a Španci odlučili na osnovu toga proširiti svoj rječnik. On, Ronaldo i Neymar postigli su po deset pogodaka u Ligi prvaka ove sezone, ali je za razliku od Portugalca i Brazilca, Messi dodao i pet asistencija, po čemu zauzima prvo mjesto, zajedno sa saigračen Andresom Iniestom i Hectorom Herrerom iz Porta. U svim takmičenjima ove sezone odigrao je 57 utakmica, u kojima je postigao 58 golova i skupio 27 asistencija. U nezaboravne trenutke uklesao je i onih 15 minuta protiv Bayerna u polufinalu, kao i pogodak u finalu Kupa Kralja protiv Athletic Bilbaoa.
Njihova sezona za zaborav

Premiership ponovo “prijeti” pojedinim igračima. Liga koja vrlo lahko biva kamen spoticanja fudbalskim zvijezdama nakon što promijene klub, pa taman da naprave transfer unutar same lige. Na svojoj koži su to osjetili Fernando Torres, Andriy Shevchenko, Juan Sebastian Veron i Diego Forlan, a slično se dešavalo i onima koji su bili na pragu da postanu prvoklasni igrači. Naprimjer, Alberto Aquilani, Dani Osvaldo i Ricky van Wolfswinkel. Kroz krizu odavno prolazi i Stevan Jovetić, a od ove sezone novi akteri su Falcao i Angel Di Marija. Kolumbijac definitivno neće ostati u Manchester Unitedu, za koji je u 29 nastupa postigao četiri gola. Di Marija je usprkos činjenici da je upisao 11 asistencija imao sezonu za zaborav, pošto je drugi dio sezone većinom ulazio s klupe. A od igrača kojima transfer nije bio problem, sezonu za zaborav imao je i naš Edin Džeko koji je prvi put u karijeri imao problema s povredama, što je utjecalo na formu Dijamanta. Nažalost, malo je Zmajeva koji se mogu pohvaliti minulom sezonom, a onaj koji bi je istog trenutka želio zaboraviti je Vedad Ibišević, koji se nikako nije upisivao u listu strijelaca.
Luis Enrique najbolji trener

Na većem levelu je veći pritisak, a Barcelona je najveći level evropskog fudbala. Tone tinte i brojni tekstovi na portalima otpisali su Luisa Enriquea već u januaru. Ako je postojala ijedna osoba da mu vjeruje, onda je to on sam. A sve što je čekao, naizgled, bilo je da Suarez nakon suspenzije od četiri mjeseca uđe u formu. Potom je Luis na desnu stranu postavio Messija, Suareza u sredinu i prilagodio ekipu napadačkom triju kojeg s navedenim duom čini Neymar. Pronašao je formulu koja je iznjedrila jedan od najjačih timova u svijetu fudbala ikad. U debitantskoj sezoni na klupi Blaugrane osvojio je sve. Naklon do poda.
“Honourable mention”

U susjednoj Hrvatskoj je Dinamo Zagreb zaokružio desetogodišnju dominaciju hrvatskim nogometom. Čak su deset puta uzastopno osvojili Prvu hrvatsku nogometnu ligu, a u tom periodu su šest puta osvojili nacionalni kup. Međutim, kako Modri iz sezone u sezonu povećavaju razliku u odnosu na ostatak lige, tako se smanjuje publika na njihovom Maksimiru. No, razlog deficita na tribinama nije dominacija, nego protest čelnicima kluba, preciznije Zdravku Mamiću. Gledajući s jedne tačke, izgleda nevjerovatno da neko može protestirati upravi koja godinama proizvodi hrvatske reprezentativce koji danas spadaju među najbolje igrače svijeta, odnosno upravi koja redovno svoj klub vodi u grupne faze evropskih takmičenja. No, kako gotovo uvijek postoji barem jedno “ali” i druga strana medalje, tako je i u ovom slučaju. Naime, ni takav vid protesta nije slučajan. Takav protest ne može biti samo plod ljubomore i zavisti. Kako god, nezahvalno je pričati o zagrebačkom “mitu”.

Sezonu u bh. fudbalu obilježili su Sarajevo i Olimpik. I jedni i drugi su nakon dugogodišnjih pokušaja ostvarili svoj cilj. Sarajevo je uspjelo osvojiti titulu prvi put nakon osam godina, a Olimpik je osvajanjem Kupa BiH osigurao plasman u Evropa ligu. Bordo tim je u tom periodu “pretumbavao” kako je stigao. Samo u posljednje dvije godine pet različitih trenerskih imena imenovano je za šefa stručnog štaba, dok je više od 30 igrača dovođeno u prijelaznim rokovima. Na kraju su ipak uspjeli.

“Vukovi” s Otoke su mijenjali domaćinski stadion, trenere, igrače, i konačno uspjeli. Boravili su na Koševu, u Goraždu i na Otoci, prije dvije sezone su čak imali šansu plasirati se u Evropa ligu, ali je izostala UEFA-ina licenca. Ove sezone, predvođeni Mirzom Varešanovićem, ispisali su historiju i pobjedu nad Širokim Brijegom, nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca osvojili Kup BiH i domogli se kvalifikacija za Evropa ligu.