Veliki bošnjački književnik, koji je čuvao sjećanja na bošnjačke velikane
BAŠTINA Rešad Kadić zaboravljeni pisac čija se djela pamte i čitaju
Ustao sam protiv zla koje nas satire. A zlu, ma s koje strane dolazilo, nisam dužan da se pokoravam, već da se borim protiv njega, kaže Abdulvehab Žepčevi zvani Ilhamija, poznati bh. alhamijado pjesnik, o kojem je Rešad Kadić, sarajevski književnik, napisao knjigu “Ilhamijin put u smrt”.
Kadić, jedan od najplodonosnijih bošnjačkih pisaca, danas je nerijetko zapostavljen, ali njegova djela, posebno ona u kojima piše o bošnjačkoj historiji i ličnostima poput Hadži Loje ili Ilhamije, pravi su biseri. Njima je Kadić, možda na najbolji način, očuvao sjećanje na neke bošnjačke velikane, kojima je, često politički instruirana, zvanična historija htjela isbrisati svaki trag.
U duhu islama
Rešad Kadić rođen je 1912. godine u Sarajevu, a za svog života radio je kao novinar u “Jugoslavenskom listu”, urednik sedmičnog lista “Naša pravda”, a najpoznatiji je po djelu “Mevlud”, za šta je 1963. godine dobio nagradu na takmičenju “Vrhovnog islamskog starješinstva”. Romane i pripovijetke pisao je u skladu s islamskim duhom. Ali, malo je poznato da je Kadić pisao i akciju i kriminalistiku, čak i naučnu fantastiku. Ukupno devet romana o ovim temama objavljeno je u Sarajevu, Beogradu i Novom Sadu pod pseudonimom A. Radek.
Zbornik Kadićevih radova: Malo je poznato da je pod pseudonimom pisao kriminalističke romane
– Glasovi su kao i živa voda, nađu svoj put i probiju se – pisao je Kadić.
U njegovom opusu nalazimo vrlo razuđen žanrovski i tematski spektar – od vjerske književnosti u užem smislu (spjevovi “Mevlud”, “Život i smrt hazreti Fatime”, “Gazi Husrev-beg”, zbirka pjesama za djecu “Žuri Mirza na pouku”…), preko historijskih romana i pripovijesti “Bašeskijin posljednji zapis”, “Ilhamijin put u smrt”, “Hadži Lojo”, “Pripovijedanje o ljudskim sudbinama i paši Latasu”.
Jadi i belaji
No, Kadić je pisao i akcione i kriminalističke romane (“Čovjek iz žute kuće”, “Druga smrt doktora Langa”, “Klub Četvorice”, “Voštani dvojnik”, “Zlatni Buda”, “Kralj hašiša”, “Galerija prokletih”, “Neman iz Ričmonda”, “Trojica traže alibi”). Najveći dio knjiga pisao je iz svoje mašte, vrlo jednostavnim, razumljivim i narodnim jezikom.
– Rešad Kadić pisao je o bolu jednog čovjeka, o jadima i belajima, o čemeru i zulumu koji su muslimane, ali i njihove komšije hrišćane, kršćane i Jevreje, satirali ostavljajući trag, svaki put teži i žešći – davno je kazao ugledni Džemaludin Latić za Kadića.
– “Najteže je uspjeti kod kuće”, poslovica koja je mnogima kamen u cipeli, za Kadića nije značila mnogo.
U Tešnju, koji je smatrao svojim domom, pored Sarajeva, Kadić je ostavio trag, i to toliki da je 2012., na stotu godinu od njegovog rođenja, organiziran naučni skup u njegovu čast.
Organizirao ga je pjesnik, kulturni historičar i prozaist Amir Brka. Pitali smo ga je li Kadić danas “zaboravljen pisac”.
– Kada vam u dva navrata u 11 godina štampaju izabrana djela, vi niste zaboravljen pisac. A ako za Kadića kažemo da se o njemu “malo zna”, to je zato što se danas sve manje i manje čita. Ili, kada je on u pitanju, možda je posrijedi i specifičnost njegove tematike i njegovog spisateljskog prosedea – kaže Brka za “Avaz”.
Minimiziranje zaborava
Minimiziranje zaborava Kadića danas se može poništiti objavljivanjem Kadićevih knjiga, koje su nepoznate široj javnosti, kao i onih koje je svojeremeno objavio pod pseudonimom, jer je Kadić začetnik te vrste književnosti u BiH, kaže naš sagovornik. Te romane danas je nemoguće pronaći.
Brka: O Kadiću se malo zna, jer se danas malo čita
– Naravno, neophodno je i nastaviti znanstveno opservirati Kadićevo djelo, što sam ja i 1999. godine objavio – Kadićevu cjelovitu bibliografiju i popis literature o njemu, a prije svega, treba čitati – zaključuje Brka.
Kadić je u testamentu izrazio želju da bude ukopan u Tešnju pa je, nakon smrti 1988. u Sarajevu, to i urađeno.
Osnovna škola nosi njegovo ime
U povodu 20. godišnjice smrti Rešada Kadića, Izdavački centar “El-Kalem” štampao je 2008. godine “Izabrana djela Rešada Kadića” u četiri sveska. Osnovna škola u Tešnju nazvana je po njemu.
Brka: Meni je jedan od najdražih pisaca
Kadića Brka opisuje kao neobičnog i “nesvakidašnjeg u ukupnoj bh. književnosti”. Publika kojoj se obraćao je raznovrsna, dodaje Brka, što se može zaključiti samo ako pročitate naslove njegovih djela.
– Meni osobno, Kadić je jedan od najdražih naših pisaca pa makar, ukupno uzevši, i ne pripadao onome što se smatra bošnjačkim ili bh. književnim vrhom, odnosno kanonom – kaže on.
Autor: N. MANJURA
avaz.ba
