Rekvijem za propalog antitalenta
Nije sigurno tko je pobjednik posljednjih parlamentarnih izbora, ali je kristalno jasno da je najveći gubitnik Tomislav Karamarko. Čak i ukoliko HDZ dogovori koaliciju s Mostom, što je malo izgledno, čak i ukoliko formira vladu, u njoj Karamarko sigurno neće biti najvažnija figura. Zorno je, uporno i uzastopno, nizom pogrešnih procjena i gafova dokazivao, a na kraju i dokazao, da naprosto nema kapaciteta postati hrvatski premijer.
To su u petak priznali i u Domoljubnoj koaliciji, gdje su najveću mrkvu u mamljenju Mosta, ponudili nudeći predsjednika HDZ-a kao kolateralnu žrtvu. Karamarko ne mora biti premijer. To više nije uvjet, objavio je Darinko Kosor u ime Domoljubne koalicije.
Sasvim je izvjesno da je noć u kojoj se slavila nepostojeća HDZ-ova izborna pobjeda i otvarali šampanjci s likom velikog vođe, bila noć u kojoj je propao dobar dio političkih ambicija Tomislava Karamarka.
Trenutačno, u ovom osjetljivom političkom trenutku u kojemu se na bilo koji način pokušava formirati vlada, Karamarko još uvijek figurira kao vođa Domoljubne koalicije, ali samo zbog toga što mu HDZ iz taktičkih razloga još uvijek nije servirao obračun za neuspjeh na izborima. Što u tom obračunu stoji?
Ukratko, Karamarko se skrivao od sučeljavanja s političkim suparnicima u predizborno vrijeme.
Podijelio je hrvatsku političku scenu na one koji vole i ne vole Hrvatsku. Izbacio je Prgometa iz stranke, jer mu je smetala njegova politička tolerancija i nesklonost za paktiranje sa šatorom u Savskoj 66, a sada se mora dogovarati s njim. Udaljio je HDZ od centra i odveo ga prema radikalno desnoj opciji. Uspio je izazvati duboke podjele u hrvatskom društvu i otuđiti HDZ od dobrog dijela birača svojim radikalnim desničarskim stavovima.
Vizionarski je deset dana prije izbora procijenio kako mu ne trebaju nikakvi mostići ni stazice. Bavio se usred Rijeke promašenom i prijetećom retorikom o smjenjivanju jednog kazališnog intendanta. U Njemačkoj je naručio gospodarski program koji nije dovršio na vrijeme pa ga u kampanji nije uspio ni predstaviti. Najavljivao je uvjerljivu pobjedu s najmanje 70 mandata, a nije im bio ni blizu, iako mu je glavni suparnik bio poljuljan i slab.
U noći velikog poraza nastavio je svoj nevjerojatni niz amaterskih gafova, prvo slaveći pobjedu koja nije bila sigurna, a onda i najavljujući kako će prednost od osam mandata vrlo brzo narasti, čim se prebroji dovoljno glasova.
U tom trenutku DIP je već odradio 70 posto glasova, a Karamarkova procjena pala je u vodu točno deset minuta nakon završetka njegova slavljeničkog govora u trenutku kad je HDZ pao na 59, a SDP skočio na 56 mandata. I promjene više nije bilo.
Uspio je čak i zaboraviti čestitati Mostu na izbornom uspjehu, kao da je riječ o 5 točaka gospodarskog programa, a manjak političkog nerva nastavio je pokazivati i nakon izbora netaktično i nepotrebno prvi istrčavajući javno s odbijenicom prijedlogu Bože Petrova o sklapanju Vlade nacionalnog jedinstva.
HDZ je teško izgubio s Karamarkom i njegovom ekipom i tu nema natrag. Sve mu mogu oprostiti, ali tih 59 mandata i činjenicu da se sada moraju pogađati i nuditi Mostu fotelje, HDZ mu oprostiti neće.
Bilo je otužno vidjeti Božidara Kalmetu pred kamerama prije nekoliko dana. HDZ-ov prvoborac iz Zadra, onaj isti što je svojevremeno držao stranu Iviću Pašaliću, pa se naprasno okrenuo Ivi Sanaderu, kojeg je zaboravljao ljubeći skute Jadranki Kosor, samo da bi i nju zaboravio čim ju je Karamarko šutnuo iz HDZ-a, taj isti Kalmeta, spremno je branio čvrstu stranačku poziciju Tomislava Karamarka, naravno uz ležerni osmijeh, koji sugerira da samo novinari mogu biti tako zlonamjerni, pa sumnjati u nedodirljivost najboljeg među HDZ-ovcima. Problem je što čak i Kalmeta u usporedbi s Karamarkom nalikuje na modernog političara za 21 stoljeće.
Izbori su stvari ogoljele do kraja. Karamarko, slično kao i Milanović, nije čovjek koji okuplja. Nije ni čovjek vizije, retorički je slab, u javnim nastupima konfuzan, neuvjerljiv i nedovoljno kompetentan. Nije slučajno pri vrhu svih ljestvica nepopularnosti političara.
Nije ni mogao bolje proći.
Rekvijem njegovu propalom političkom antitalentu tek ima zasvirati, ali taj rekvijem uopće nije loš za Hrvatsku. Karamarko je svima zorno dokazao da se politički uspjeh u Hrvatskoj ne može temeljiti na otvorenom koketiranju s fašizmom. I to je zasad najveći dobitak parlamentarnih izbora. Civilizacijski korak naprijed.
Promjene u HDZ-u moraju uslijediti. Pitanje je tek koliko se još mogu odgađati, tko će ih provesti i postoje li unutarnje snage koje doista mogu reformirati HDZ. Nakon Karamarka.
(AUTOR: Prenosimo s portala Novoga lista).
