Srebrenica grad bez šetališta, kina i sadržaja za mlade
Gradska bašta u centru Srebrenice bila je mjesto gdje su se nekada mladi okupljali i gdje su se održavale muzičke večeri. Fotografija iz februara 2024.
Nema kina, šetališta, kafića gdje bi izlazili.
Tako mladi u Srebrenici odgovaraju na pitanje Radija Slobodna Evropa (RSE) gdje izlaze i šta rade u slobodno vrijeme.
Devetnaestogodišnja Jelena Mijatović kaže kako izlazi u nekoliko kilometara udaljen Bratunac, gdje, kako ističe, ima više mladih osoba sa kojima se može družiti.
“Ne pamtim kad je bila neka promocija ili projekcija nekog filma”, opisuje Jelena ono što joj nedostaje u gradu.
Dodaje da nakon 15 sati, kada završava smjena u školi, Srebrenica postaje potpuno pusta.
“Mladima treba mjesta za druženje, kafić ili kino. Odem kod drugarice, a onda šetamo na banji Guber. Poslije tri sata ne može se vidjeti nijedno dijete na ulici”, kaže Jelena i dodaje da i praksu za frizerku obavlja u Bratuncu, jer u Srebrenici imaju samo dva frizerska salona.
Trenutno nema podataka o broju mladih koji žive u ovoj opštini na istoku Bosne i Hercegovine.
Taksi kao jedini prijevoz
Mladi Srebreničani ističu i kako nisu samo kafići, šetalište ili kino to što im nedostaje.
Nedavno je zatvorena autobuska stanica i ne postoji autobuski prevoz, osim školskog autobusa koji prevozi đake.
Oni koji nemaju auto, prinuđeni su da koriste taksi.
“Znalo je biti jako teško naći prijevoz do kuće uveče oko pet, šest kada je zima, kada ne može brat da dođe po mene ili neko drugi. Bilo je neizdrživo čekati, čak, po sat vremena da bi naišao neko da se prebaciš do kuće”, objašnjava Jelena čija kuća je udaljena sedam kilometara od Srebrenice, zbog čega putuje taksijem.
Da mladi nemaju mjesto za druženje u Srebrenici, slaže se i Jelenina najbolja prijateljica, Nejla Salihović, učenica četvrtog razreda Opće gimnazije u Srebrenici.
“Prije je bilo dosta više kafića (u Srebrenici), ali to je sve sada zatvoreno, većina društva se okuplja u Bratuncu, tu ima dosta više kafića, žurki. U gradu nemamo šetalište, odemo na (banju) Guber zbog prirode, a Dom kulture se otvara samo kada imaju neka dešavanja”, kaže 19- godišnja Nejla.
Za kupovinu odjeće, kako navodi za RSE, Nejla redovito s roditeljima putuje u Zvornik, udaljen 54 kilometra od Srebrenice. U mjestu gdje živi, dodaje, ima samo jedan butik odjeće. Živi blizu škole koja je u centru grada, pa kaže da nema problema s prijevozom.
“Ne želim da ovaj grad ostane pust i da se mladi iseljavaju, jer što više mladi odlazi, to više grad propada, mislim da bi trebalo poduzeti nešto da bi omladina postala zainteresovanija za ovaj grad, da ih zadržimo ovdje”, kaže Nejla.
Nakon studija se planira vratiti u Srebrenicu i pokrenuti nešto za mlade, poput kafića ili društvene organizacije.
Šta još nedostaje u Srebrenici?
U Srebrenici nema mesare i pekare.
Jelena kaže kako su joj roditelji rekli da je prije desetak godina gradić bio “življe mjesto”.
“Postojale su gradske bašte, radila je Guber banja, hotel i kafić koji je bio u prirodi, Srebrenica je bila popularnija i dolazili su ljudi čak iz Bratunca na žurke i igranke”, kaže Jelena.
Kada se Vildana Omić s obitelji vratila u naselje Budak kod Srebrenice 2002. godine, kaže da je to bilo drugačije mjesto.
“Kao što sad uđem u Bratunac i vidim život, tako je bilo 2003., 2004., 2005. u Srebrenici. Sad kad prođemo Srebrenicom poslije četiri, nećemo sresti na parkingu parkirano auto. Tišina, mrtav grad”, opisuje Jelena.
Nakon studija Vildana se vratila u Srebrenicu zbog pronalaska posla.
Budući da vozi, često lokalne mještane poveze do grada da kupe namirnice, a kaže da je to praksa svih mladih koji imaju auto.
I ona, kao i ostali mladi, ide često do obližnjeg Bratunca i Zvornika u nabavku namirnica.
Kaže da Srebrenica ima što za ponuditi, ali da se na tome ne radi.
“Mi imamo banju Guber, vidikovac. Od prošle godine nam je otvoreno ‘Javor’ skijalište, imamo (izletište) Bijele vode, imamo fantastičan proizvod za turizam, ali je neiskorišten. Mislim da bi ovaj grad mogao živjeti od turizma”, smatra Vildana koja namjerava ostati u Srebrenici.
Mladi, dodaje, odlaze zbog nesigurnosti, lakšeg i boljeg života.
Da bi mladi ostali u Srebrenici, objašnjava Jelena, treba više radnih mjesta, ali i prilika za pokretanje samostalnog biznisa, jer postoje samo dvije firme.
Prema popisu stanovništva BiH iz 2013. godine, mladih u Srebrenici je bilo oko dvije tisuće, a od tada je velik broj mladih otišao u inozemstvo.
Šta kažu u Opštini?
“Situacija što se tiče omladine je loša”, priznaje za RSE Mladen Grujičić, načelnik Srebrenice, koji je već dva mandata, odnosno osam godina na toj poziciji.
“Svi ti ljudi koji su imali neke ideje i koji su je predstavili vlastima su otišli, jer su se afirmisali, naučili strane jezike i mislim da je to najviše doprinijelo da odu, a ne da ostanu u Srebrenici”, dodaje on.
Prema njegovim riječima, usvojena je Strategija razvoja Srebrenice, u okviru koje su uključeni i mladi.
“Međutim, mladi nemaju neke svoje predstavnike ili omladinsku organizaciju koja bi došla sa svojim idejama. Koliko će to biti provodljivo, ovisi od mnogo faktora, svako od nas mora dati neki doprinos da bi nešto funkcionisalo. Ubijena je nada mladima u Srebrenici da nešto može biti bolje dugogodišnjim nacionalnim previranjem”, ističe on.
Inače, u sklopu Strategije za razvoj Opštine Srebrenica za period 2023.-2030. godina formiran je Savjet za obrazovanje i zapošljavanje, čiji je zadatak da inicira, između ostalog, jačanju preduzetništva među mladima.
RSE
