Piše : Prof. dr Jasmin Ahić
I kao što sam prije godinu i po dana na ovom mjestu ukazao da je više nego jasno da političari imaju svoje tužioce, sudije i svoje članove VSTV-a, tako su danas ogoljeni do srži i oni deklarativni profesionalno-etički principi bh. pravosudne zajednice.
Prije desetak dana u Izvještaju Evropske komisije za Bosnu i Hercegovinu u 2019. godini kao najlošiji ocijenjen je segment koji se odnosi na vladavinu prava i korupciju. Nakon dvanaest stranica detaljne i konstruktivne analize prioriteta koji se moraju ispuniti u pravosuđu – tri su postavljena kao hitna, i to:
1. Donijeti novi rekonstruirani Zakon o VSTV-u u skladu sa evropskim standardima (posebno realizirati konstantno unapređenje pravila za imenovanja, napredovanja, te jačati integritet i kontinuirano raditi na edukaciji sudija i tužilaca),
2. Usvojiti revidiranu Državnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina,
3. Revidirati implementaciju zakonskih procedura u entitetima i Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine.
Slučaj „Tegeltija“ danas pred sve nas postavlja pitanje: U ovom periodu eksplicitno manifestovanih u najmanju ruku nedoličnih ponašanja visokih dužnosnika bh. pravosuđa, cjelokupne farse kao odgovora na slučaj, optužbi, disciplinskih postupaka, pisama EU, OHR, OSCE, različitih ambasada, pisanije između članova VSTV-a, pa sve do Predsjedništva BiH, ko danas uopšte može rekonstruisati i donijeti novi zakon o VSTV-u?
Sasvim je jasno da bh. pravosudna zajednica sama niti želi, niti hoće, da se upusti u takve promjene. Očigledno je da upravo pravosudnoj zajednici, uz časne rijetke izuzetke, upravo odgovara ovakav pravni okvir i ovakva raspodjela moći i struktura odnosa u pravosuđu. Tolika isprepletenost nepotizma, politike, ličnog interesa, karijerizma, korupcije i ostalih oblika društveno neprihvatljivih ponašanja, naprosto je izazvala kulminaciju koja je dovela do potpunog raspada profesionalnih, stručnih i etičkih vrijednosti našeg pravosuđa na svim nivoima.
Ne može i ne smije se ignorisati činjenica da u pravosudne institucije i njihove predstavnike niko u ovoj napaćenoj nam domovini nema povjerenja. Njima ne vjeruju građani, ne vjeruju policajci, ne vjeruju njihovi servisi, a čini se da im ne vjeruje ni međunarodna zajednica koja je u kreiranje i razvoj sistema krivičnog pravosuđa uložila najviše. Očigledno je da u njih povjerenje imaju jedino političari i kriminalci.
Dakle, ko može danas u Bosni i Hercegovini barem i pokušati promijeniti postojeće stanje? Odgovor se nameće sam po sebi – samo međunarodna zajednica, dakle oni koji su ovaj pravosudni sistem i kreirali.
Želim da vjerujem da je to moguće i da treba pokušati, i da još uvijek ima barem malo šanse za spašavanje bosanskohercegovačkog pravosuđa. Upravo zbog ovih koje sam naprijed spomenuo – rijetkih poštenih, časnih, moralnih i etičnih tužilaca i sudija u našoj zemlji.
* Jasmin Ahić je profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu.
Patria – nap.ba
