Trijumfalna kapija Republike Srpske u Gradišci, Foto: RTV Gradiška
Projektni zadatak “Trijumfalne kapije” izradilo je Odjeljenje za stambene i komunalne poslove grada Gradiške. Na tender se prvo nije javio niko, a potom se javio jedan ponuđač. Nadležno odjeljenje upustilo se u zaključivanje ugovora bez prethodnog obavještenja o nabavci. ACS studio iz Banjaluke naplatio je svoj rad 35. 000 KM.
Piše: Ljupko Mišeljić, tacno.net
Gradski menadžer Bojan Vujinović ponudio je za “Nezavisne novine” svoj pogled na situaciju izgradnje “Trijumfalne kapije Republike Srpske” u Gradišci.
“Gradiška je na vratima Evropske unije, odakle u naš grad ulazi veliki broj putnika. Gradiška je na raskršću i drugih puteva, nezaobilazno mjesto za sve putnike. Zato raskrsnicom simboličnog izgleda želimo da skrenemo pažnju na ovaj kraj”, izjavio je Vujinović komentarišući “Trijumfalnu kapiju”.
Opisujući Vujinovića kao idejnog tvorca više trgova, parkova, spomenika i drugih znamenitosti, mediji prenose njegove želje da spomenik bude “svjetionik trajne i univerzalne vrijednosti i da predstavlja kulturno-istorijsko i prirodno blago Republike srpske”.
Kako je nastalo ovo “remek-djelo” spomeničke arhitekture “srpskog sveta”?
U svega nekoliko sati posla, pa neka bude i nekoliko dana, izvođač projektovanja “Trijumfalne kapije” uspio je postupiti po projektnom zadatku.
Neko će reći da je jedini zadatak bio pronaći mapu RS-a, postaviti je na podlogu, označiti je, pritisnuti „delete“, te obrisati mapu Republike Srpske s podloge. Potom nacrtati okvir, postament, stepenište i sve to prezentovati u videoradu. Neko će – nimalo cinično – reći da je zadatak bio napraviti rješenje trijumfalne kapije kroz koju se ne može proći. No ni prvi ni drugi zadatak nisu bili previše komplikovani. Bilo je potrebno u samo nekoliko jednostavnih koraka postupiti po projektnom zadatku nadležnog gradskog odjeljenja.
Šta se desilo poslije? Čista umjetnost. Dodir oka posmatrača i posmatranog rješenja. Vakuum trajne, univerzalne vrijednosti jednog “svjetionika prirodnog blaga”. Prestiž potenciranja estetike praznine u ideji državnosti.
Moglo je tih nekoliko minuta ili nekoliko sati posla, pa evo neka bude i nekoliko dana tog ozbiljnog posla brisanja mape Republike Srpske s podloge i crtanja okvira (kapije), biti zadatak neke osnovne škole, srednje škole ili arhitektonskog fakulteta. Zadatak je mogao biti povjeren djeci školskog uzrasta ili studentima kako bi oni predstavili ideju Trijumfalne kapije Republike Srpske. No, da djeca ili studenti ne bi bili politički angažovani, da mediji za koje se osvjedočilo da rade kao “agenti stranog uticaja”, ne bi izvještavali o indoktrinaciji i tako donosili negativan publicitet, odlučeno je da cijeli postupak bude riješen kroz javne nabavke za 35 000 KM.
Brisanje mape Republike Srpske s čvrste podloge od granita uistinu je hrabra ideja. Da se toga sjetila neka nevladina organizacija, udruženje građana, grupa nezavisnih kulturnih stvaralaca, već bi bili proglašeni “agentima stranog uticaja” i protiv njih vodio bi se veleizdajnički proces. Cilj tog postupka bio bi ishod u kome bi vrli umjetnik (korisnik ArchiCAD-a) bio sankcionisan zbog koketiranja s tri glavne ideje napada na Republiku Srpsku i njen suverenitet. Prvo s idejom da je Republika Srpska u političkom smislu samo ljuštura ili praznina u snažnim geopolitičkim afirmacijama koje je čvrsto drže, potom s idejom da je Republika Srpska konačna i završena država čije su granice poznate i jasne, i onda dodatno s idejom da je Republika Srpska već gotov politički projekt koji je doživio svoj trajan kraj, pa zaslužuje da se tretira u spomeničkoj kulturi i u monumentalnim politikama. Vrli umjetnik suočio bi se s neviđenom stigmom zbog svog odnosa prema miljenici srpske nacionalne buržoazije, devetojanuarskoj diktaturi, i bio bi prognan na svirep način samo zbog odnosa prema konotacijama ovog rješenja.
Srećom ili nažalost, spomenuto rješenje predstavile su gradske vlasti. Nema mjesta pitanjima nemogućnosti saobraćaja kroz trijumfalnu kapiju; nema pitanja o “vrijednostima prirodnog blaga”, koje predstavljaju neposotjeći duborezi; nema pitanja o dimenzijama monumenta u odnosu na evropske prakse; nema čak ni pitanja o porukama čina brisanja mape Republike Srpske s čvrste podloge od granita.
Spomenuta pitanja bila bi ključna da rok završetka radova nije period uz lokalne izbore. S tim u vezi, ova će trijumfalna kapija imati svega dva cilja: da označi podjelu plijena koji će donijeti rezultati lokalnih izbora u velikom političkom okršaju, i da svjedoči o ideji čustosti “srpskog sveta”, koja je hermetična, neprobojna, stoički determinisana i učvršćena toliko da se u državnom uređenju prema toj mjeri može napraviti i jedna trijumfalna kapija čiji će zadatak biti da bude “neprobojna” i da se mora zaobići.
Najveća od svih grešaka koju će platiti javnost i društvo jeste upravo posmatranje ove buduće granitne skultpure kao umjetničkog djela. Riječ je o specifičnom objektu koji se treba gledati tako što će se barem žmuriti na jedno oko i čvrsto držati volan, razmišljajući o što ranijem izlasku iz kružnog toka na jednom od osam izlaza. Osim ako to isto stanovništvo ovaj fijasko koji će biti plaćen 2.6 miliona konvertibilnih maraka, ne navede da izlaz potraži na obližnjem graničnom prijelazu.
