RADONČIĆEV ODGOVOR NIKŠIĆU: Pakujte kofere i spremite četkice za zube!
Nermin Nikšić ima nerješive probleme sa privatizacijama i sistemskom korupcijom opljačkanim narodom, a ne ministrom sigurnosti koji neće – čak i kada bi imao zakonske ovlasti za tako nešto – da ohrabruje policiju za tuču sa svojim narodom zbog lopovskih zadnjica i toplih ministarskih fotelja.
Svako normalan u ovoj zemlji zna da Ministarstvo sigurnosti BiH, i to je striktno regulirano Zakonom koji Nikšić namjerno pogrešno tumači, ne odgovara za javni red i mir. Upravo obratno, to je isključiva odgovornost Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova i kantonalnih policija, koje trebaju i jesu međusobno koordinirane od Federalne uprave policije.
Neka Nikšić nikoga ne plaši terorizmom, jer to je podvala u istom stilu u kojem je Nikšić gladnom narodu javno podmetnuo da dila 12 kilograma narkotika! Umjesto traženog izvinjenja, on se i dalje igra lažnih državnih udara, iako se radi samo o udaru na državnu mafiju! Ovakvim lažima on samo otkriva koliko mu je stalo da funkciju premijera obavlja do zadnjeg mogućeg minuta. Ali, zbog građana treba reći da mu je to toliko važno iz prostog razloga da što duže nastavi da upravlja novcima “Elektroprivrede”, “Telecoma”, ili “Autocesta”, odakle se korupcijski crpe ogromne pare u lične i stranačke svrhe.
Optužbe da je SBB navodno bio protiv procesuiranja kriminala u ratnoj privatizaciji su, također, nesuvisla priča uspaničenog čovjeka. Državni parlament je još 1997. godine donio Zakon o praktičnoj amnestiji svega toga.Tada nije bilo SBB-a, već su svoje ruke za taj zakon digli upravo članovi SDA ili SDP-a. Ovom pričom Nikšić želi da sakrije činjenicu da pune tri godine u njegovoj ladici stoji prijedlog zakona SBB-a o poništenju nelegalnog dijela poratne privatizacije. Time je Nikšić direktno zaštitio otimače nekada velikih uspješnih kompanija i sistema, Tuzlanske banke, “Dite”, “Željezare Zenica”, metaloprerađivačke industrije i mnogobrojnih kompanija čiji otpušteni radnici danas od njega traže odlazak sa funkcije.
Zato je tužno kad on mene proziva da SBB ne želi da zaštiti prava radnika, od kojih je tri godine uporno skrivao najveće poreske dužnike i najveće plaće u javnom sektoru koje su na kraju morale biti otkrivene poslaničkim pritiskom upravo SBB-a.
Posebna je laž o tome da u Federaciji postoje inozemne investicije, jer su one pod vlašću Nermina Nikšića na godišnjem nivou svedene na mizernih 100-tinjak miliona KM. Varanje naroda da je u autoceste uloženo 1,2 milijarde KM je dobra prilika da se javnost podsjeti kako Nikšić i družina grade najskuplji kilometar autoputa u Evropi, kako odjednom nestaju tuneli i vijadukti koji se plaćaju turskom izvođaču “Čengiz”, i kako tužiteljstva otkrivaju beskrupuloznu krađu na debljini asfalta. Činjenica da je vlasnik “Čengiza” u Turskoj pod korupcijskom istragom dovoljna je sama po sebi, kao i podatak da Turci na našim gradilištima angažiraju domaće kompanije, mizerno ih plaćaju, a “kajmak” mjeren ciframa od 70 – 80 miliona KM dosadašnje razlike u cijeni odnose u Istanbul i dijele sa ovdašnjim
političkim taldžijama.
Podvala da je SBB protiv antikorupcijskih zakona je poznata priča kako je lisica u Nikšićevom liku htjela da dobije pravo da čuva kokošinjac. Podatak da su Visoko sudsko i tužilačko vijeće, Federalno tužiteljstvo, Vrhovni sud FBiH, Evropska komisija i nevladin sektor odbacili to pravno smeće, meni daje za pravo da smo uradili historijsku stvar što reket-stranka nije uspjela da nametne reket-zakon i zajedno sa Dodikom sruši Krivični zakon
BiH, prema kojem je već u 185 slučajeva Sud oduzeo nezakonito stečenu imovinu.
Na kraju, još jedno pojašnjenje: Nije “Avaz” privatizirao firmu “Alhos” već je to uradio fantomski pakistanski biznismen kojega je dovela SDA i koji je uništio nekada uspješnu kompaniju. Sud je proveo stečaj i na tenderu koji je u više medija raspisao Osnovni sud u Sarajevu, odnosno stečajni upravnik, “Avaz” je u potpuno transparentnom postupku ponudio najveću cijenu za preostalo zemljište u iznosu od 4,5 miliona KM. (samo 50 metara udaljenu
mnogo vrijedniju lokaciju, na samoj raskrsnici, SDP-ov općinski načelnik je vašem stranačkom tajkunu Širbegoviću poklonio za samo 200.000 KM, koliko košta veći stan u Sarajevu).
Inače, “Avaz” je u skupo kupljeni plac dodatno investirao više od 80 miliona KM i Sarajevo je tako dobilo jednu od najljepših zgrada u svojoj historiji u kojoj danas radi na stotine novinara i drugih uposlenika.
Također, i u Tuzli je “Avaz” za lokaciju dao 9,5 miliona KM na bazi najbolje tenderske ponude za lokaciju koja je bila na javnoj prodaji i to istovremeno dok je SDP-ova urbanistička ergela na istom mjestu i lokaciju iste veličine poluilegalno ustupila “Merkatoru” za samo jedan milion KM i – donirano vozilo Hitne pomoći.
Što se tiče privatizacije GIK “Oko”, “Avaz” je u javnom tenderskom nadmetanju pobijedio više ponuđača, između ostalih i “”Oslobođenje”, a na mjestu srušene zgrade podigao veleljepni objekat.
Privatizacija GIK “Oko” je nakon tri godine i ispunjenih svih preuzetih obaveza u vidu investiranja 20-tak miliona KM, od Agencije za privatizaciju Kantona Sarajevo zvanično proglašena jednom od najuspješnije završenih privatizacija!
Fahrudin Radončić i “Avaz” su napravili najljepše objekte u Sarajevu, na kojima su radile hiljade domaćih građevinara, a menadžerski i ekonomski impotentni Nikšić, sa ogromnim budžetskim novcima i dalje drži Vladu FBiH kao podstanara, i kao generalni sekretar SDP-a sam sa sobom, odnosno premijerom Nikšićem, potpisuje ugovor o mjesečnom zakupu vrijednom na hiljade maraka koje njegovoj stranci praktično plaćaju građani danas
okupljeni oko Vlade FBiH.
Što se tiče Nikšićevog zahtjeva da mu moji mediji naprave listu privatizacija koje treba procesuirati i da će je on naslijepo potpisati, zadnji sam čovjek koji će sarađivati sa ljudima koji naslijepo i zaslijepljeno otimaju od naroda.
Za popravne ispite iz morala i poštenja odavno je prekasno – Nikšiću, idi kući, zajedno sa svojim ministrima napustite fotelje i neka neki od vas, za svaki slučaj, uz sebe nose i četkice za zube – trebat će im!
Pres-služba SBB BiH
