Radomir Lazić: Otpor, stoko, otpor!
Mi više nemamo šta izgubiti. Nama su uzeli sve.
Piše: Radomir Lazić
tacno.net
Potpuno neprimjećena prošla je objavljena vijest o poskupljenju usluga fiksne telefonije. Valjda unaprijed spremni da nam odricanje od telefoniranja neće teško pasti, pored svih drugih odricanja, i da nam u ovoj, nastupajućoj, godini trebaju samo dva broja, 122 i 124, pristadosmo bez gunđanja na ovo poskupljenje svjesni da bi dodatna sekiracija zbog ovog poskupljenja rezultirala sa bar još dvije tri popušene cigare koje su takođe poskupjele. Ne bi čudilo da su i oni koji su povećali cijene svojih usluga računali na to isto. Na tradicionalnom prednovogodišnjem prijemu BH Telecoma objavljeni su preliminarni rezultati poslovanja za proteklu godinu. Dobit od stotinjak miliona maraka biće raspoređena između osnivača (FBiH) i malih akcionara. Bilo bi, pored spiska o platama direktora javnih preduzeća, spiska plata i drugih primanja naše „političke elite“, spiska njihove pokretne i nepokretne imovine kao i spiska najvećih dužnika PDV-a, od kojih su oni sa najvećim dugom pod zaštitom te iste elite, veoma interesantno objaviti i spisak „malih“ akcionara ove javne kompanije. Teško da ima, u svijetu biznisa, primjera da u strukturi prihoda i rashoda jedne kompanije, profit iznosi oko 30 % ukupnog prihoda a po isto toliko procenata plate i troškovi. Analiza strukture troškova pokazala bi mnogo toga a, siguran sam da su neke plate namjerno izostavljene iz spiska koji je skoro objavljen. Stoga najnovije poskupljenje donosi niz nedoumica šta bi ono trebalo da poveća. Profit (vlasniku i malim akcionerima), plate ili pokrivanje nekih (ko zna kojih) troškova.
Druga javna preduzeća takođe su povećala, ili se spremaju da povećaju, cijene svojih usluga. Većina od njih su gubitaši ali po platama i troškovima ne zaostaju za svojim daleko slavnijim kolegama iz BH Telecoma. Rođačko, familijarno, zavičajno stranačke strukture organizovanja, ima ih toliko da ih ni malo ne brine tzv. izborna godina u kojoj se pažljivo mjeri svaki potez koji bi mogao poremetiti strukturu vlasti u korist, eventualno, onih koji bi pokušali nešto promijeniti. Oni su sigurni da pobjeđuju ponovo.
Ostaju oni koji sve ovo plaćaju, plaćaju i oni zaposleni i javnim preduzećima takođe ali lakše podnose, ostaju oni koji mogu sebe nazvati vječitim gubitnicima.
Dug je spisak, na žalost, načina kako nas država pljačka ili kako dozvoljava da nas drugi pljačkaju. O samoj perspektivi i opstanku takve države neki drugi put. Naivno je vjerovati da su izbori šansa da se nešto i neko promijeni više nije čak ni naivno nego glupo i neodgovorno. Prema sebi, prema svojoj djeci, prema generacijama koje dolaze. Neki pametniji, odgovorniji i hrabriji narodi probali su i uspjeli, mirno i dostojanstveno sljedeće:
Odbijanje saradnje građana sa državom
Bojkot izbora
Bojkot zakonodavnih tijela
Bojkot državnih angažmana
Bojkot državnih službi, agencija i drugih tijela
Povlačenje iz državnih obrazovnih institucija
Bojkot organizacija koje podupire država
Odbijanje podrške državnim službenicima
Odbijanje plaćanja komunalnih usluga
Povlačenje bankovnih depozita
Odbijanje plaćanja naknada, taksi i poreza
Odbijanje plaćanja dugova ili kamata.
Mi više nemamo šta izgubiti. Nama su uzeli sve.
