Zaboravljeno savezništvo: Kako su Bošnjaci i Albanci izgubili istoriju – i zašto je vrijeme da je ponovo napišu
Kroz čitav 20. i početak 21. vijeka Bošnjaci i Albanci su dijelili sudbinu naroda na marginama velikih geopolitičkih projekata, često izloženi istim pritiscima, napadima i kampanjama dehumanizacije. Ipak, i pored zajedničkog iskustva represije, nacionalnog opstanka i težnje ka suverenitetu, dva naroda nisu nikada izgradila ozbiljan, dugoročan savez – što je predstavljalo jednu od najtragičnijih strateških slabosti jugoistočnog Balkana.
Beograd i njegovi sateliti decenijama su koristili tu prazninu za širenje sumnje, propagande i političkog razdora. Dok su se provodile kampanje etničkog čišćenja, širili su se narativi o navodnim razlikama i opasnostima od “drugog” – sve s ciljem da se potencijalna osovina otpora Bošnjaka i Albanaca nikada ne učvrsti. To je omogućilo velikosrpskoj politici da odvoji ratišta, razbije regionalnu solidarnost i izvrši agresiju bez ujedinjenog otpora.Velikosrpski elementi su decenijama koristili razdvojenost Bošnjaka i Albanaca da bi lakše konsolidovali kontrolu nad teritorijama i institucijama. Nedostatak koordinirane političke platforme omogućio je da se genocid u Srebrenici i etničko čišćenje na Kosovu odvijaju kao “odvojeni događaji”, a ne kao faze istog projekta – i upravo ta nepovezanost bila je jedna od najvećih strateških slabosti oba naroda.
Nijedna država u regiji nije platila cijenu izolacije skuplje od Bosne i Hercegovine i Kosova. Dok su druge zemlje gradile bilateralne saveze i lobističke mreže, bošnjačko-albanska saradnja je ostajala u okvirima protokolarnog nivoa, bez dubinskih zajedničkih strategija u obrazovanju, sigurnosti, kulturi, ili vanjskoj politici.
U savremenom kontekstu, ta pogrešna tišina postaje još opasnija. Dok ruski hibridni utjecaj destabilizira regiju, a retrogradne sile u Beogradu pokušavaju reanimirati ideologiju kontrole i negiranja genocida, povezivanje Bošnjaka i Albanaca postaje ključ za stratešku stabilnost. Bez te veze, ni BiH ni Kosovo neće imati dovoljno regionalne snage da se odupru pritiscima. Uz tu vezu – mogu postati najvažniji stub evropskog jugoistoka.
Zajednički evropski put i proevropska orijentacija obaju naroda predstavljaju historijsku šansu da se konačno uspostavi politička sinergija koja nadilazi kulturne simpatije i deklarativne izjave. I upravo u tom kontekstu, najavljeni plan za otvaranje Ambasade Republike Albanije u Sarajevu predstavlja više od puke bilateralne geste. On je simbolički i strateški signal buđenja zaboravljenog savezništva, koje bi – ako bude politički dosljedno razvijano – moglo oblikovati novu regionalnu ravnotežu zasnovanu na saradnji, sigurnosti i evropskoj orijentaciji.
Vrijeme je da Bošnjaci i Albanci prestanu biti posmatrači sopstvene istorije – i počnu je zajednički pisati.
Piše: Fikret MEHOVIĆ (doktorant na FPN UNSA, Sigurnosne i mirovne studije)
magazinplus.eu
