Prvo eksperiment probati nad Bosancima i Hercegovcima, onda nad zamorcima

Povodom „Sporazuma o rastu i zapošljavanju“

Možete donijeti i novo sveto pismo, ali dok građani BiH preko svojih institucija i svoje volje na to ne pristanu, to ništa ne važi. Naravno, prilično sam zainteresiran da vidim kakav će to “jasan, kratak i razumljiv” izvještaj sastaviti briselska birokratska mašinerija.

(Autor Salmedin Mesihović – tacno.net – Ilustracija: krstarica)

Već mjesecima u našoj javnosti se provlači neki dokument pod nazivom „Sporazum za rast i zapošljavanje u Bosni i Hercegovini“ koji se u nekoj mainstream medijskoj i propagandističkoj slici predstavlja kao neki sveti zapis iliti sihir koji će donijeti to višedecenijsko čekano i obećano blagostanje. Naravno, da mi se onda probudila želja da dođem do toga spisa i da vidim šta se to u njemu nalazi zapisano. I kada mi je „došao u ruke“ (preciznije rečeno pojavio se na zaslonu računara u pdf formatu), odmah sam primijetio jednu vrlo indikativnu stvar. Nema potpisa, niko se nije potpisao iza dokumenta, nijedna organizacija, nijedan pojedinac, niti grupa pojedinaca. Samo se na 4. stranici pojavljuje neki „Forum za prosperitet i zapošljavanje“, ali opet bez imena ni pravnih ni fizičkih lica. Ispada da je dokument „Sporazum za rast i zapošljavanje u Bosni i Hercegovini“ izradila neka fantomska organizacija iza koje niko neće, ne želi, ili ne smije stati imenom i prezimenom ili nazivom nekog udruženja, stranke …bilo čega što je registrirano i što oficijelno postoji i što ima i prava, ali i odgovornosti.

U ovom kontekstu je najbolji sami kraj dokumenta. Na zadnjoj 15. strani, na samom kraju teksta se navodi sljedeće “Brošura je pripremljena zahvaljujući Evropskoj uniji. Za sve podatke, navode se odgovarajući izvori. Evropska unija ne prihvaća odgovornost za bilo koji od sadržanih podataka. Svoju zahvalnost Ambasadi Kraljevine Norveške u Bosni i Hercegovini Evropska unija izražava na finansiranju publikacije brošure. Ambasada Kraljevine Norveške nije ni na koji način odgovorna za sadržaj iste.” Znači umjesto da neko oficijelno stoji iza dokumenta, ustvari se neko unaprijed oslobođa bilo kakve odgovornosti za eventualnu neučinkovitost ili neželjene posljedice predloženog “lijeka”. Već ovo ukazuje prvo na iznimnu neozbiljnost dokumenta i njegove autore koji računaju na poslovičnu “glupost” Bosanaca i Hercegovaca. Po osobnom mišljenju, naša javnost i naše državne institucije više nikada ne bi smjele ni pomisliti, a kamoli se usuditi uzeti u razmatranje bilo kakav ponuđeni dokument iza kojeg ne stoji pravno i odgovorno svojim potpisom pravno ili fizičko lice, bez obzira da li je riječ o domaćem ili stranom subjektu. Riječ je jednostavno ne samo o dignitetu tih institucija, nego i same Bosne i Hercegovine. Ozbiljnost se upravo pokazuje na ovim primjerima. Kao što se inače anonimne prijave ne razmatraju, tako se ne bi trebali razmatrati ni ovakvi anonimni dokumenti.

I sama riječ “Sporazum” u naslovu dokumenta je nejasna, jer apsolutno nigdje u dokumentu nisam niti primijetio niti vidio da se neko nešto sporazumijevao i da postoje neke ugovorne strane. “Sporazum” podrazumijeva da se neko sa nečim složio i dogovorio, dok se to i samoga sadržaja uopće ne vidi. Sam dokument me inače više podsjeća na neku power point prezentaciju za marketinšku konferenciju, nego na strateški državni dokument. Puno grafikona, nekih statističkih pokazatelja i podataka koji su razumljivi moguće samo onima koji su sastavljali brošuru, a ne i javnosti koja bi kao trebala da o njoj kao debatira. Nisam ekonomista i ne mogu ocjenjivati ni te grafikone ni te pokazatelje, ali kao građanin imam pravo da tražim pojašnjenja vezana za ovaj tzv. “strateški dokument”.

Tako se već u prvoj rečenici Predgovora konstatira da Bosni i Hercegovini trebaju reforme. U ovih mojih 40 godina života, ova zemlja je prošla toliko reformi da će ih i najpedatniji historičar ovih vremena teško uspjeti popisati i proanalizirati. A neke od tih reformi, kao što su privatizacija, slamanje velikih privrednih sistema/korporacija/kompanija, Bolonjska i druge obrazovne reforme su imale takve negativne posljedice da mi se prosto “kosa na glavi diže” kada neko spomene riječ “reforma”. Te tzv. “reforme” su slomile i državu i njene strukturu i njenu ekonomiku i socijalno – društvene odnose i demografsku situaciju, i sada ispada da zbog tih “reformi” nama trebaju nove “reforme” kojim bi se poticala ulaganja i otvaranje radnih mjesta. Reforma zbog reformi koje opet dovode do reformi. Thomas Jefferson i Lav Trocki su razvili teoriju “permanentne revolucije”, a strani i domaći eksperti koji nam pametuju su izumili izgleda teoriju “permanentne reforme”.

Već u Uvodu dokumenta se kaže da su “učesnici Foruma identificirali set prioritetnih mjeta koje je usvojila Evropska unija, Međunarodni monetarni fond (MMF), Grupacija Svjetske banke i Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD), kao i Sjedinjene Američke države i druge zainteresirane države koje su nastojale potaknuti novi, socioekonomski početak u Bosni i Hercegovini.” Sudeći po ovom citatu, oni koji ovom zemljom protektorski upravljaju već skoro 20 godina, odlučili su tek sada potaknuti njen novi socioekonomski početak.!!!????. Inače i u predgovoru i u uvodnom tekstu ima dosta demagoškog i patetičnog sadržaja, i onoga što se općenito kod nas zove “presipanje iz šupljeg u prazno”.

Poslije Uvoda, navode se dijelovi teksta sa šest predloženih prioritetnih reformi:

1. Poreska opterećenja na rad. Tu se ustvari konstantira ono što već skoro svako zna. Rad na crno i visoka poreska davanja na platu. Međutim, kada se pogleda grafikon poreskih opterećenja na rad u zemljama Evrope, ispada da Federacija BiH ima manja poreska opterećenja na plate nego npr. Austrija, Italija, Njemačka, Francuska i Belgija, a Republika Srpska čak od većine članica EU. I sada se logično postavlja pitanje, je li možda pametnije MMFu da svoj prijedlog smanjenja “stope socijalnih doprinosa” predloži prvo npr. Angeli Merkel, pa tek onda Zvizdiću, Novaliću i Željki Cvijanović
2. Prepreke zapošljavanju. I ovdje je prisutna općepoznata priča, kroz koju se pokušava indikretno provući teza o superiornosti privatnog sektora u odnosu na javni. Ustvari nakon nekih uvodnih općih rečenica, “tok radnje” u ovom poglavlju se ustvari preobraža iz “prepreke zapošljavanju” u “prepreke otpuštanju”. Čitava logika se sastoji u tome da se kako kaže fleksibira tržište “radne snage”. Pa zar se to već ne radi u zadnje skoro tri decenije, od kada je počelo rušenje samoupravnog sustava.
3. Poslovna klima. I ovdje se ponavlja višedecenijska mantra o tome kako su strana direktna ulaganja naš jedini spas. Pa ako je tako loša poslovna klima u BiH za strana ulaganja, kako je onda moguće da je skoro sav bankarski sektor u BiH ustvari “strana imovina”, a tržišni koncern Konzum (koji je isto “strano ulaganje”) faktički drži monopol u Federaciji BiH.
4. Preduzeća. Ovo poglavlje nema čak ni skrivenih poruka, nego je bar pošteno i otvoreno traži privatizaciju “velikih preduzeća”, znači prodaju “porodične srebrnine” i ubrzanje stečajne procedure.
5. Korupcija. I ovdje se ponavlja nešto što svi znamo, a to je da je naše društvo u svim svojim segmentima, ne samo u ekonomiji, gnjilo od korupcije u svakom pogledu. Ali to nam govore ljudi koji nama vladaju već 20 godina i koji su se eto iznenada probudili i vidjeli kako su njihovi poslušnici i podanici korumpirani. Pa zar reforme policije i sudstva i tužilaštva, kao i neka poboljšanja “ljudskih prava” koje su nam isto prvo predložili, a onda proveli neki isto anonimni eksperti nisu doveli do takvog stanja da su sudsko – tužilačkom i policijsko – sigurnosnom sustavu (koji su u vrijeme socijalizma kod nas bili vrlo strogi i snažni) praktično prvo vezali ruke, a zatim i same korumpirali. Ako se neko sjeća, cijela jedna specijalna policijska jedinica je bila otpuštena iz službe od strane tadašnjih stranih protektora jer je napravila jednu proceduralnu grešku prilikom hapšenja jednog mafijaša. Prije neki dan je zenički kantonalni sud oslobodio jednog mladića, koji je priznao ubistvo dvoje staraca iz koristoljublja, zbog nedostatka materijalnih dokaza.
6. Socijalna zaštita. Ovdje se konstatira da je nivo socijalnih doprinosa nedozvoljeno visok u BiH, i onda se kaže možda ključna rečenica čitavog dokumenta: “Sistem je razvijen u vrijeme socijalizma, kada je ekonomija bila blizu pune zaposlenosti, a siva ekonomija niska, no vremena su se promijenila i mnogi više ne plaćaju doprinose”. Pa evo rješenja, uvedimo ponovo socijalističko samoupravljanje, jer nam strani i domaći anonimni eksperti, tvorci ovoga dokumenta kažu da je u to vrijeme bilo onakvo stanje ekonomije za koje se trebamo boriti → ”rast i zapošljavanje”. Naravno, da ti eksperti ne kažu da treba provesti socijalističko samoupravne mjere, za koje su konstatirali da su odlične, nego da treba defleksibirati sustav socijalne zaštite.

U zaključku “Sporazuma” koji se naziva “Koncizna agenda za reformu” se daju stvarno koncizni prijedlozi kako bi se koncizno provele eksperimentalne ideje “čikaške ekonomske škole”, koje su propale inače gdje god su se provodile. Ono što zapanjuje jeste da se u poglavlju “Monitoring i implementacija” konstatira sljedeće: “… provedba Sporazuma će se morati pažljivo pratiti. I na kraju, istu bi trebali da prate građani Bosne i Hercegovine, kao i njeno civilno društvo. Ali, teško je za različite grupe ljudi da se okupe i preduzmu mjere za takav proces. Dakle, kako bi se pomoglo u ovom procesu, Evropska unija će pripremiti redovan, netehnički izvještaj o provedbi Sporazuma, u konsultaciji s domaćim partnerima i vodećim učesnicima Foruma. Izvještaj će biti kratak, jasan i razumljiv, te sadržavati više činjenica nego samih procjena.” Koliko je meni poznato, ovaj dokument nazvan “Sporazum” nije usvojila niti jedna za to ovlaštena institucija u BiH (na bilo kojem njenom nivou od općine, preko kantona i entiteta do države), niti ga je predložila neka vlada. Znači on u zakonodavnom smislu ne postoji, izuzev ako neko ne misli da su naše institucije samo dekor, obična oblanda, zavjesa za njihove samovoljne radnje. On može biti samo prijedlog jedne grupe anonimnih stranih i domaćih eksperata koje je Europska komisija dobro iskeširala kako bi oni izradili jednu power point (lošije kvalitete) prezentaciju, i ništa više. Vox populi, vox dei, gospodo eksperti….Demokratske institucije i demokratske procedure su svetinja i glas građanina je najbitniji subjekt i segment društva, a ne neki neformalni forumi. Znači, provedbe “Sporazuma” nema i ne može biti dok ne prođe volju građana Bosne i Hercegovine. Možete donijeti i novo sveto pismo, ali dok građani BiH preko svojih institucija i svoje volje na to ne pristanu, to ništa ne važi. Naravno, prilično sam zainteresiran da vidim kakav će to “jasan, kratak i razumljiv” izvještaj sastaviti briselska birokratska mašinerija.

Poštovani anonimni autori ovog tzv. “Sporazuma” želio bih vas napomenuti da ste zaboravili spomenuti i razraditi još neke mjere kao što su npr.: fleksibilno financijsko – bankarsko tržište gdje bi se uklonio monopol stranih banaka, povratak monetarnog suvereniteta, mjere o zaštiti domaćih resursa (posebno voda, energije i telekomunikacija), oporezivanje NGO sektora, ulaganje u domaći znanstveni i kulturni razvoj, zaštita i poticanje domaće proizvodnje, ponovno podizanje velikih privrednih sistema, reindustrijalizacija, okretanje novim tržištima i potencijalima u svijetu (Azija, Latinska Amerika), isplaćivanje odštete zbog propalih ugovorenih poslova u zemljama u kojima su izbili ratovi za koje su odgovorne pojedine Zapadne zemlje (npr. u Libiji), ukidanje upravnih i nadzornih odbora u javnom sektoru…itd…itd…

Ukratko, tzv. dokument “Sporazum za rast i zapošljavanje” je jedan vrlo lijepo napisan dokument, sa mnogo lijepih riječi, na prvi pogled motivirajući, ali ustvari jedna obična hrpa “šarenih laža” kojih smo se naslušali u zadnjih par decenija prilično i koji izgleda kao neki prosječni seminarski rad iz ekonomije koji se može kupiti preko Facebooka za 40 KM. Zato preporučujem Europskoj komisiji i drugim “zainteresiranim stranama” kada idući put budu željeli da nam “pomognu” da mogu mnogo jeftinije proći ako samo na pojedinim Facebook stranicama pronađu profesionalne izrađivače maturskih, seminarskih, diplomskih, magistarskih, doktorskih radova, umjesto da sazivaju neke velike konferencije i spiskaju mnogo, mnogo novca europskih poreskih obveznika.

 

Publicola