Kolumne

Zašto ankete griješe?

Izbori za američkog predsjednika jesu izbori za zvanično najmoćnijeg čovjeka svijeta, ali i medijski spektakl. Nema dana da mediji ne objave ankete koje predviđaju pobjednika. Ali koliko se anketama još može vjerovati?

Ispitivanja javnog mnjenja pred izbore u poslednje vrijeme više liče na lutriju. Nedavno su ankete u Britaniji ukazivale na tijesnu trku između torijevaca i laburista – a torijevci su onda ubjedljivo osvojili apsolutnu većinu. Predviđan je neizvestan ishod referenduma o škotskoj nezavisnosti kao i referenduma u Grčkoj o mjerama štednje. Na kraju je u Škotskoj razlika između dva tabora bila 10 odsto, a u Grčkoj čak 22 odsto. Slično je bilo u Izraelu, gdje istraživači javnog mnjenja nisu mogli ni da naslute ubjedljivu pobjedu premijera Netanjahua.

Greške, dakle, tako krupne da mogu da juzdrmaju povjerenje u ankete uopšte. Da li onda treba vjerovati predviđanjima pred unutarstranačke izbore kod američkih republikanaca i demokrata i, konačno, pred predsjedničke izbore?

Kako se uzme, kaže Čarls Frenklin, suosnivač stranice pollster.com. Podsjeća da su na prošlim predsjedničkim izborima 2012. anketari odradili precizan posao. „Prosjek svih anketa je tačno predvidio pobjednika u svim federalnim državama osim Floride, na kojoj je bilo veoma, veoma tijesno.“ Ali zato su prošle godine, dodaje Frenklin, „sve ankete omašile u trci za guvernera Kentakija. A opet, nekoliko sedmica kasnije, ankete su bile tačno predvidjele guvernera Luizijane, i bile jako blizu tačnog odnosa glasova.“

Mobilni telefoni zadaju glavobolje anketarima

Bežični problem

Ankete u Sjedinjenim Državama i drugdje sve se češće suočavaju s tehničkim problemom koji utiče na njihovu pouzdanost. Naime, sve manje ljudi uopšte ima fiksne telefone u kući. Tradicionalno se ankete uglavnom obavljaju putem fiksne telefonske mreže, posebno u SAD gdje osoba koja prima poziv najčešće mora da plati dio troškova tog poziva. Kako sve više porodica posjeduje samo mobilne telefone, teže je dobiti dobar uzorak jer brojevi mobilnih telefona obično nisu u imenicima anketara, kaže Donald F. Ketl, profesor javnih politika na Univerzitetu Merilend. „Štaviše, danas je lako identifikovati ko zove, prije nego što se javiš – posebno na mobilnim telefonima.“

Mnogi ljudi se ne javljaju na nepoznate brojeve ili prvo puste da odgovori telefonska sekretarica. A osim tog tehnološkog napretka ima još jedan trend – sve manje ljudi uopšte želi da učestvuje u anketama. Prema jednoj studiji iz 2012. tek devet odsto ljudi uopšte hoće da odgovori na pitanja anketara. Majkl Stil, profesor statistike na Univerzitetu Pensilvanija, kaže da su ankete u kojima tek svaki deseti ispitanik pruži odgovor – bezvrijedne.

Veliki broj republikanaca u utrci za predsjedničkog kandidata predstavlja problem

Drugačijeg je stava istraživač Čarls Frenklin. On kaže da slab odziv po sebi ne mora da upropasti anketu. „Slab odziv nije važan sve dok razlozi za apstinenciju od ankete nisu političke prirode.“ Recimo tamo gdje glasači jedne partije posebno ne vjeruju medijima i anketarima pa u pravilu odbijaju učešće, anketa će pokazati manju podršku toj partiji od realne. Frenklin kaže da ankete zapostavljaju mlađe i slabije obrazovane ljude jer je do njih teže doći. Ponekad se, dodaje naš sagovornik, ta mogućnost greške može oslikati statistički.

Previše republikanaca

Teško je predvidjeti ishod neizvjesne borbe – posebno za republikansku nominaciju – jer različite ankete primjenjuju različite metode. Stoga i predikcije mogu prilično odudarati. „Da biste razumjeli anketu, morate da znate tačna pitanja i na koji način je sačinjen uzorak“, kaže stručnjak za statistiku Stil. „Najkorisnije ankete su one koje su ponovljene. Tada bez obzira na moguću dvosmislenost pitanja dobijate više informacija tako što uporedite rezultate prve i ponovljene ankete.“

Donald F. Ketl navodi da je nevolja kod republikanaca i to što ih u trci učestvuje čak 12, a u jednom trenutku ih je bilo 15. „Veliki broj kandidata posebno u malim federalnim jedinicama u kojima je teško napraviti reprezentativni uzorak od onih koji žele da učestvuju u anketi znači da će mnogi kandidati biti na nivou statističke greške.“ Da li onda, uz tolike nedoumice, treba vjerovati anketama? „Ne vjerujem im nimalo“, kaže Ketl. „Ali kao i svi ostali, čitam svaku anketu na koju naiđem.“

DW.DE

  • Autor Michael Knigge
Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close