-TopSLIDEKultura

Proturječnost dva fenomena: Bosanac vs. Bošnjak

Bosna i Hercegovina se tokom historije suočavala s različitim izazovima i podjelama, koje su često okončavane ratovima i krvoprolićima. Tako je bilo i nakon raspada nekadašnje Jugoslavije, kad su se preko naše zemlje prelamale različite ideje, interesi i politike. Odlučni da zauvijek tome stanu ukraj, grupa građana rasutih širom Bosne i Hercegovine i dijaspore, krenula je u projekt promocije i borbe za ideju bosanstva

Piše: Fahrudin Vojić
Novovrijeme.ba

Projekt promocije i borbe za ideju bosanstva, kako kažu, za cilj ima u drugi plan potisnuti međuetničke i vjerske podjele koje su uzrok svih problema savremene Bosne i Hercegovine, koja već decenijama tapka u mjestu, okovana Dejtonskim sporazumom koji je, prema riječima naših sagovornika, glavni krivac njenog nazadovanja.

Vođeni navedenim idejama i ciljevima, Upravni odbor Sabora Bosanaca je za mjesto održavanja Prvog Sabora odlučio izabrati grad Bihać. Možda im je vodilja bila Prvo zasjedanje AVNOJ-a i kao neka paradigma uspjeha u samom začetku podizanja bivše države, koja se tad suočavala s gotovo identičnim problemima nacionalizma i vjerskih podjela. Prema riječima Senada Bajrića, koordinatora Centralnog incijativnog odbora za bihaćku regiju, Sabor Bosanaca je tijelo ili neki vid javne tribine u okviru kojeg su njegovi izabrani predstavnici željeli iznijeti proglas građanima regije Bihać o temi “Bosanski državotvorni narod” i da upravo ta ideja bude početna tačka izgradnje bolje i svjetlije budućnosti.

“Smatram da je ovo historijski događaj jer se prvi put na nivou Bosne i Hercegovine organizira bosanski identitet, odnosno bosanski autohtoni narod, da ustvrdimo jesmo li jedan narod bez obzira na različitost konfesija unutar samog bosanskog korpusa, te s tog aspekta želimo graditi budućnost i sreću svih naroda naše zemlje. Posredstvom Sabora Bosanaca i kongresa koji će se održavati i u drugim dijelovima BiH, imamo priliku putem građanske inicijative ostvariti naše pravo na nacionalnu samobitnost. Mi, građani, živimo u fašistički uređenoj zemlji i ne želimo graditi niti propagirati četvrti narod, kako nam to neki pokušavaju imputirati putem klera, društvenih mreža i internetskih portala. U tom smislu, ne želimo davati sebi konotacije identičnosti postojećih religioznih naroda, čija geta su zlo za sve građane i opstojnost države. Dosta je prevara, pljački i lažnih obećanja. Dovoljno smo plaćali danak u krvi tuđinima u vlastitom domu, vlastitoj zemlji i vlastitom zraku. Bosna je oduvijek bila zemlja bosanskih građana koji traže samo jedno: ravnopravnost i pravo na život. Konfesionalno i religijsko opredjeljenje je privatna stvar svakog pojedinca i građanina ove zemlje i tako mora ostati”, pojašnjava za Novo vrijeme Bajrić, te naglašava da je Bosanac, prije svega, svaki lojalni građanin i državljanin ove zemlje, bez obzira na njegovu religijsku, etničku i regionalnu opredijeljenost, te se samo na toj osnovi može graditi jedinstvo i bolje sutra, a sve drugo je zavjera i laž.
Bosanac ili Bošnjak?

Za Šeherzadu Delić, predsjednicu regionalnog Incijativnog odbora Bosanskog Sabora u Bihaću, povratak bogumilskom konceptu života i uređenja države predstavlja formulu za uspješan izlazak iz krize koja je zahvatila BiH, a takva ideja, kaže ona, treba osvijestiti svakog pojedinca da se oslobodi straha od ovih sistemsko-projektiranih zastrašivanja nacionalizmom drugih skupina.

“Ova incijativa postoji već desetak godina, zapravo ljudi se organiziraju pod idejom da treba postojati nacija bosanska, koja neće naglašavati vjeru kakav je slučaj s bošnjaštvom ili srpstvom ili hrvatstvom, koji naglašavaju da sam ja pripadnik jedne vjere i konfesije. Dakle, više nije važno kakav si čovjek i jesi li kompetentan, već pripadaš li jednoj vjeri ili naciji, te možeš li, sukladno tome, biti ministar ili obavljati neku drugu funkciju u državi. Nama je važno da okupimo i saberemo ljude koji misle kao mi i koji će nas podržati u svemu tome, a nadam se da će tu biti mnogo mladih koji se godinama zadajaju idejom da je samo zbog toga što se neko zove drukčije, izvršio agresiju na njega. To su zavjere koje su srušile Jugoslaviju, s obzirom na to da se u to vrijeme nije moglo izjašnjavati po etničkoj pripadnosti, pa je srušena Jugoslavija kako bi se ta ideja mogla progurati. To se desilo s bivšom državom i neko hoće da se to desi i s BiH, a mi to nećemo dozvoliti. Dakle, to je koncept koji želi zabaviti ljude oko toga da se Bošnjaci žele uništiti i zatrti, pa se onda kao odgovor dešava to da se ljudi žele dokazati kako su najbolji Bošnjaci, a nemoj da budem najbolji čovjek koji će imati posao i neće biti gladan, kojem će suditi neovisno sudstvo, koji se neće morati liječiti preko veze i slično”, pojašnjava nam Delić.

Prema riječima dr. Ervina Sendijarevića, koordinatora Sabora dijaspore, Sabor Bosanaca koji je otpočeo u Bihaću, nastavlja sa svojim aktivnostima širom BiH, a unutar Sabora postoji mnogo spontanih grupa i pojedinaca koji se ne mogu detaljno iskoordinirati jer se sve dešava spontano na osnovu entuzijazma ljudi koji ništa ne traže za sebe, nego žele da se napokon dese promjene koje će donijeti dobro svima.

“Bez obzira na sve probleme s kojima se susrećemo, Sabor Bosanaca ide dalje. Mnogi ljudi prepoznaju u tome novu zdravu inicijativu na nivou države, ali ima mnogo i onih koji tu vide opasnost ili čak neprijateljstvo te čine sve da širenje tog procesa, koji traje i sve više jača, spriječe ili zaustave. Naravno da je biti Bosanac teško u današnjem trokonstitutivnom sistemu vlasti. Usto, u današnje vrijeme općeg etničkog, političkog, ekonomskog rasula i kriminala, biti Bosanac je najvažnije za jedinstven narod i državu. Samo jedinstven narod ima pravo, moć i snagu odlučivati, suditi i presuditi i to je ‘jus congens’, odnosno pravo iznad svih prava koje legitimno jedino može da prevazilazi ustavno pravo u jednoj državi. Sa svim bjelosvjetskim neprijateljima i pljačkašima Bosne treba se jednostavno obračunati na civiliziran način, a to je da budemo Bosanci, da budemo jedinstveni, solidarni i u dogovoru među sobom. Naša međusobna ovisnost je najpreča u odnosu na sve druge ovisnosti i odnose. Na tom je principu zasnovano ovo bosanstvo. Moramo biti svjesni da pripadamo Bosni i da naš život zavisi od nje, stoga se ne možemo olahko odnositi prema tom našem nacionalnom identitetu ili ga pretpostavljati nekim drugim nacionalitetima ili se izjednačavati s etnicitetima. Tako pravimo problem prvenstveno sebi, ali i drugima. U sadašnjem stanju se insistira na etničkim razlikama i na osnovu toga je izgrađen i sadašnji sistem u BiH koji kreira ogromne probleme i bosanskoj državi i bosanskom narodu. Zbog toga je ovaj bosanski pokret veoma važan kao nacionalni pokret svjesnih Bosanaca koji se bore za bolje sutra svih ljudi, svih građana koji žive na teritoriji bosanske države. Za našu bosansku naciju, multietničku zajednicu, ne postoji bolji državni sistem od građanskog. Svjesni svih rizika mi Bosanci, kao nacija, uporno se zalažemo za promjenu državnog sistema kojim će napokon biti i stvarno zagarantirana jednakopravnost svih ljudi. Zalažemo se za državu u kojoj narod direktno odlučuje, po sistemu jedan čovjek, jedan glas. To zahtijeva donošenje novog ustava u kojem će osnovna jedinica ustavno-pravnog sistema biti građanin bez bilo kakvih etničkih ili religioznih predznaka”, smatra Sendijarević.
Piši propalo

O ideji Sabora, pitali smo i one koji drukčije misle i zalažu se, prije svega, za jačanje etničkih odrednica kako bi došlo i do jačanja same državne odrednice Bosanac, koju zagovara prva skupina. Novinar, književnik i publicist Muhamed Mahmutović, koji živi i radi u Švedskoj, te aktivniji sudionik diskusija oko ove tematike, samu ideju Sabora Bosanaca smatra nemogućom misijom te je, kaže, stoga i besmislena.

”Bog zna ko stoji iza te ideje. Nisam dobro sve pratio, ali je indikativno što se to radi u Bihaću. Da su taj skup održali u Grudama, Čitluku ili Banjoj Luci, sigurno je da ne bi prošli barem bez gnjilih jaja koje bi neko bacao po organizatorima i oni su toga svjesni. Kod nas su nevladine organizacije postale otkriće i niču kao gljive poslije kiše jer je narod besposlen, a može se uzeti i dobra lova, pa mislim da se neko toga dosjetio, a da je inicijativa propala u to nema sumnje! Bosanac je svako ko je građanin države BiH. Tako gledano i ja sam Bosanac i volio bih da se svi malo više tako osjećamo, ali etnička pripadnost Srba i Hrvata u BiH se nikad neće promijeniti, a samim tim ovi inicijatori mogu svoje nakane sprovesti samo s Bošnjacima. Kad bi to uspjeli, u postojećem uređenju države bismo imali dva naroda kao ustavne kategorije, a većinski bi nestao kao politički faktor, jer je Ustav o tom pitanju sasvim jasan, Bošnjaci, Srbi, Hrvati i ostali čine Bosnu i Hercegovinu. Eto zašto sam protiv ove ideje! Osim toga, ko je lud da hiljadugodišnju historiju zamijeni za neku potpuno novu? Zamislite da Amerikanci ili Evropska unija koju proziva Krleža, imaju stećke na kojima Bošnjak stoji uvijek uspravan. Ko bi smio pomisliti da im to dira?”, pita se Mahmutović.

Za Sejfudina Tokića nema dileme da se radi o antibosanskom projektu, čiji je cilj razbijanje države putem rastakanja bošnjačkog bića koje je osnov i temelj državotvornosti BiH. “Po pravilu, takvi projekti su kao krajnji efekt imali razvaljivanje matičnog bošnjačnog naroda države BiH, koji ne bi trebao imati nikakve dileme da su kao narod Bošnjaci i da pripadaju državi BiH. To je projekt koji smo sreli još u toku popisa stanovništa, a koji se provodi u mjestima s većinskim bošnjačkim stanovništvom i koji ima za cilj destabilizaciju BiH, jer treba imati u vidu da stabilnost BiH ovisi o stabilnosti, jedinstvu i jasnim političkim odrednicama matičnog naroda BiH, a to su Bošnjaci. Da postoji imalo dobronamjernosti u ovoj inicijativi, oni bi te podjele pokušali provoditi tako da se na prostorima gdje dominira srpsko stanovništvo, naprimjer u Višegradu, Trebinju, Foči ili Prijedoru, Srbi barem za početak izjasne jesu li i Bosanci ili da se primjerice Hrvati u Tomislavgradu i Duvnu izjašnjavaju kao Bosanci i prihvate zastavu BiH, da se u srpskim gradovima ne nose četničke zastave sa svim fašističkim karakteristikama iz Drugog svjetskog rata ili pak zastave NDH iz Drugog svjetskog rata na prostorima Tomislavgrada i drugih sredina u kojima isključivost Hrvata ide toliko daleko da se ne osjećaju kao građani BiH”, kaže Tokić.
Ko, šta, kome i kako?

O planovima Sabora Bosanaca dr. Ervin Sendijarević kaže da je teško bilo šta kazati sve dok se ne oforme zvanična tijela koja će biti njegovi oficijelni predstavnici. “O konkretnim planovima i akcijama Bosanskog pokreta i Sabora Bosanaca uskoro će se više čuti u mnogim bosanskim gradovima i tamo će biti prezentirane i sve moguće vizije budućeg razvoja Bosne i Bosanaca, čiji će formalni predstavnik biti Sabor Bosanaca. Dakle Sabor Bosanaca i sam Bosanski pokret je skup više formalnih i neformalnih nevladinih organizacija i grupa koje će svojim djelovanjem u predstojećem periodu premostiti ove ideje i organizirati rad na terenu za pripremu sveopćeg Sabora Bosanaca koji će se održati 2016. godine. O tom budućem radu i organiziranju će se Sabor Bosanaca s vremena na vrijeme obraćati javnosti svojim saopćenjima putem svojih privremenih predstavnika. Na sveopćem Saboru Bosanaca će biti izabrana tijela koja će biti i oficijelni predstavnici bosanskog naroda i koji će biti neizbježni u svim društvenim i političkim događajima u Bosni. Dok se ne izaberu demokratskim putem ti glavni, odgovorni predstavnici na Saboru Bosanaca, teško je bilo šta reći o budućem planu i programu našeg rada”, pojasnio nam je Sendijarević.

“Priključila sam se ovoj ideji jer mi se sviđa i želim biti dio te ideje, iako ne znam mnogo o samom projektu. Ono što ja mislim, ili što bih voljela da bude pozadina ovog projekta, jeste ideja da se BiH konačno oslobodi ovih konstitutivnih manipulatora, a da se bosanstvo uvede kao važeće u konstitutivni dio, jer ako su konstitutivni Bošnjaci, Srbi i Hrvati, zašto ne bi bili i Bosanci. Na posljednjem popisu sam se izjasnila kao Bošnjakinja, jer me tad sve ovo nije zanimalo niti sam bila upućena. Sad, nakon što sam uvidjela šta je to ekonomska kriza i kako ljudi teško žive i koliko mi zapravo stenjemo u ovom postdejtonskom uređenju države, šta meni onda znači to bošnjaštvo? Eh, onda sam ja muslimanka, Bosanka i odričem se takvog bošnjaštva”, ističe prof. Šeherzada Delić.

Sejfudin Tokić smatra da Bosna i Hercegovina može opstati isključivo uz opstanak Bošnjaka, koji su stoljećima pokazivali i dokazivali da su za cjelovitu BiH i sve njene narode. “Oni imaju sličnu namjeru i rade ono što su radili drugi slični i vrlo sumnjivi antibosanski projekti, a to je propagiranje bosanstva među Bošnjacima, nastojeći proizvesti nove podjele među njima – ko je Bošnjak, a ko Bosanac. Bošnjaci patrioti su najbolji Bosanci i oni su to dokazali tokom hiljadugodišnje historije BiH, jer su oni branili BiH i oni su se uvijek osjećali kao Bosanci. I taj projekt, bez obzira na lične motive tih ljudi, smatram krajnje zlonamjernim i vjerovatno nalogodavci i sponzori takvih projekata imaju za cilj destabilizaciju bošnjačkog naroda kao kičme opstanka države BiH. Jer su svi ataci na državu, u principu, uvijek na sličan način išli prema bošnjačkom narodu”, smatra Tokić.
U čije ime, za koji cilj?

Da se unutar Sabora dešavaju čudne i, kako je Tokić rekao sumnjive stvari, pokazuje i nedavni tekst Senada Sprečića, sad već bivšeg predsjednika Centralnog izvršnog odbora Sabora Bosanaca (CIOSB), koji je dostupan na blogu www.solonovpolis.wordpress.com, koji uređuje Marjan Hajnal, novinar i publicist, a u kojem na vidjelo izlazi sva složenost unutrašnjih odnosa između članova Bosanskog pokreta i Bosanskog Sabora. Tako Sprečić u svom tekstu koji nosi naslov “Egoistične igre oko regionalnih sabora Bosanaca” piše da trojac Sendijarević, Čikić i Bajrić u Saboru vide isključivo lični interes oličen u zauzimanju liderskih pozicija, te je drugi cilj i namjera spomenutog trija iskorištavanje ove ideje i projekta u političke svrhe.

“Sveta trojka ne odustaje od namjere da široki front organiziranja građana Bosanaca pretvori u politički pokret, što je rezultiralo otvaranjem i nove grupe ‘Pokret Bosanaca’”, piše Sprečić, objašnjavajući da se time kreira i paralelna snaga te politička organizacija koja otvoreno negira CIOSB, i koja pokušava sve preuzeti u svoje ruke, za političke ciljeve i vlastite interese.
“Kako njihov nastup i borba izgleda, viđeno je u Bihaću. O idejnoj platformi Bosne i Bosanaca nije bilo ni riječi, nije bilo obrazloženja koji su njeni osnovni temelji i ciljevi. Ikonografija regionalnog sabora u Bihaću, priča je za sebe”, napominje Sprečić.

Kakva će biti sudbina Sabora i Pokreta Bosanaca, šta će se desiti s unutrašnjim podjelama i nesuglasicama, te koliko će pristalica uspjeti pridobiti ova ideja, morat ćemo sačekati na te odgovore. Ono što je izvjesnije jeste činjenica da su građani Bosne i Hercegovine duboko podijeljeni po svim osnovama, a ova ideja pokazuje da te podjele nisu zaobišle ni Sabor ni Pokret Bosanaca, oko kojeg bi se trebali okupiti svi građani Bosne i Hercegovine.

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close