Protesti građana ili formiranje društvenog sloja „hedonističkog građanstva“

Hedonizam je grčka riječ za užitak, i etički nauk koji, kao podvrsta eudaimonizma, užitak smatra vrhovnim dobrom i ciljem ljudskog djelovanja. Pritom se užitak može odrediti vrlo različito: kao osjetilni, kao duhovni, ili oboje. Ugoda je najviše dobro, a svako bi djelovanje trebalo težiti što većem povećanju ugode. (wikipedia)

Više nego je jasno, i pticama na grani da u BiH posljednjih 20 godina sve ide u krivom smjeru. Svakovrsni analitičari, stratezi i mudroseri što se snebivaju da okvalifikuju proteste koji ovih dana potresaju gradove FBiH – združeno lažu, i dezinformišu javnost svako iz svoje perspektive, i svako zbog svog interesa.
Više nego evidentno je da se od svih govornika čuje „vlastito mišljenje i vlastito htjenje“ da se vide okolnosti onakvim kakve potvrđuju govornikovu referentnost-samodopadnost ili ambiciju.

Legalizirajući političku-društvenu samovolju na uštrb zakona: poslije ovoga se može destiti da “neformalna grupa ili grupe” odluče da krenu u proces konfiskacije imovine koja je “zakonskim putem rasprodata”. Može se desiti da mehanizmom “glasa naroda” upiremo prst na pojedince i da budu linčovani. Može se desiti da svaka vrsta sumnje bude dovoljnim razlogom da se svakog i na svaki moguči način društveno uništi. Volja naroda artikulisana sredstvima anarhije: vandalizmom i huliganstvom osobenost je diktatorskih režima za koje smo držali da su stvar prošlosti.

Postavlja li itko pitanje; da li je i ako jeste koji od protestnih skupova najavljen u skladu sa zakonom o javnim okupljanjima? Tko je organizator protestnih okupljanja? Kako da se “zahtjevi” pojavljuju naknadno? Koja je mogučnost slučajnosti da se “isti scenaris” destrukcije i vandalizma ponavlja u svim gradovima?
Prihvatanjem “faktičkog stanja” iz hipotetičke petpostvke da se radi o nezadovoljstvu, socijalnom buntu radnika i građana kojih je bilo najmanje na protestima od strane medija, politikanata i inteligencije samo je populistička retorika koja dolijeva ulje na vatru.
Svako razuman je svjestan činjenice da društveno stanje “uzgajano” desetlječima nije moguće riješiti “preko koljena”, ne samo u BiH – nigdje u svijetu.

Odgovoran građanin je prije svega legalista

Jedno društvo uređenim i društveno referentnim može se profilirati samo iz onog miljea koji u osnovi generira „GRAĐANINA“: društveno odgovorno biće koje u kontekstu egzistencionalne vlastitosti svoje potrebe ostvaruje uz pretpostavku da je svjesno i da manifestira koegzistentno ono što se zove ODGOVORNOST. Pozivanje na bilo kakvu vrstu PRAVA a ignorišući da ista podrazumjevaju i OBAVEZU kao i ODGOVORNOST, samo je „titromudanje“ nekome i nečemu.
U kategoriju društveno odgovornih građana po logici stvari spadaju svi oni građani koji napune osamnaest životnih godina. Politička vlast, društveni resursi bilo koje vrste, uvjek su, i samo su „društvena nadgradnja“ građanske svijesti, djelovanja i odgovornosti. Zbog naprijed rečenog – svaki pokušaj amnestiranja „vlasti“ ili „protestanata“, a da se analitika ne zasniva na ovom polazištu, vodi u krivom smjeru.

Ne postoji opravdanje za građansku apstinenciju od vlastite odgovornosti. Budimo realni prije svega prema sebi i opšteprihvačenim društvenim – analitičkim pokazateljima:
– koliko kladionica ima registriranih u BiH,
– koliki je novčani promet igara na sreću u BiH,
– tko izlazi, i koliko nas izlazi na izbore ( aktuelna vlast koju predvodi SDP u FBiH našla se u toj poziciji sa 17% glasova Glasačkog tijela u FBiH, ništa bolji pokazatelji nisu niti za prethodne garniture vlasti – da se ne bismo pogrešno shvatili da se ovo pisanje okvalifikuje protiv SDP BiH),
– ako živimo u državi „socijalne bijede“ kako to da nam fabrike visokoškolskih kadrova na godišnjem nivou izbacuju  cca 22 000 MAGISTARA,
– koliko korisnika internet usluga i mobilne telefonije ima registriranih u BiH,
– koliko motornih vozila imamo registriranih po glavi stanovnika (ne bitno kakvog su kvaliteta),
– da li mislimo na iste građane koji su se milionski kreditno zaduživali u bankama i mikrokreditnim organizacijama za luksuzne potrebe a ne razvijanje poslovnih ideja i sl.,
– da li mislim na radnike koji su potkradali vlastite firme dok su „PRIHVATIZATORI“ koje su sami sudski opunomočili pljačkali ih ispred nosa,
– nisu li protestanti iste face koje možemo vidjeti u izbornim kampanja na promotivnim skupovima,
i koliko još pitanje treba postaviti, i da li se itko smije udostojiti i kazati im da su glupi ili politički nepismeni?
Naravno da ne smije – a šta je s njihovom građanskom i bogobojaznom odgovornošću?

Ako postoji ZEMLJA DEMBELIJA u kojoj se manje radi a bolje živi ona se danas i ovdje zove BOSNOM I HERCEGOVINOM.
Građani sami sebe lažu, a protestanti nisu niti građani a još manje radnici da uopšte prepoznaju a još manje artikuliraju sociološki i egzistencionalni momenat društvene zajednice.
Uz časne izuzetke kojih ima u svim segmentima društva, ovdje govorimo o društveno prihvatljivom modelu ponašanja – SNALAŽLJIVOST je postala osnovni model ponašanja u društvu.

Snalažljivost je jedna od najpoželjnijih osobina za uspješno obavljanje radnih zadataka i postizanje poslovnog uspjeha. Tako smatra svaki drugi ispitanik istraživanja…” – generalni je rezon naročito mladih ljudi, a da nisu ni svjesni šta se podrazumjeva pod tim pojmom.
U BiH to podrazumjeva:
– dok je djete da od roditelja iznudi svaku vrstu trendovskih potreba i pomagala: najmoderniji mobitel,  jak računar, redovan džeparac za izlaske, itd…,

– u tinejđerskom periodu sve to smao još intenzivnije i više novca,

– da upiše fakultet koji se može „kupiti“ da đabe ne uči jer „ha učio ha ne učio posla nema“,

–  kad traži posao da je u skladu s primanjima direktora ili ministara, da do tridesete može riješiti i stambeno i elitističko pitanje: dobar auto, vikendica i sl.

Na takvom polaznom stajalištu najsnalažljiviji reprezentanti su ministri i parlamentarci Kaplan, Damir Hadžić, Bečirević, Duvnjak i sl. Sve od referenci što su imali za današnje funkcije, jeste i jedino politička lojalnost vlastitom lideru.
Instant visokstručni kadar s diplomama „šumskih univerziteta“ zaposjeli su državne institucije i preduzeća. Danas u Visokom najveći neformalni pritisak na legitimnu vlast jeste kako i gdje pozapošljavati taj „stručni kadar“ – isto stanje je i u drugim gradovima i na svim nivoima vlasti.

Sve rečeno nije se prethodnih godina odvijalo u „RUANDI – ja sranja u Ruandi“(Idealna scena iz filma „Ničija zemlja“) – ovdje se sve dešava naočegled GRAĐANA koji se SNALAZE, jedina je razlika što im snalažljivost nije rezultatski efikasna kao kod političara.

BiH – jebe lud zbunjenog!

U svakoj vrsti  JEBAČINE , u kojoj obično uživaju akteri, u načelu jedno jebe a druga bude jebana – za isti ugođaj, i po vlastitom izboru.

Aktuelna vlast u BiH nije da ne valja – ona KURCU ne vrijedi, a političke partije i ne postoje. To što zovemo političkim partijama jesu, i jedino su sitnogrupaške oligarhije koje se bore za vlastite interese. Zbog te činjenice i jesmo zemlja sa najviše registriranih parzija, skoro pa 200.

Da li su u ovakvom osvrtu građani baš ne dužni ili je to slikovitije kazano filozofija „seoske mlade“; da joj se pojebat a da gaće ne skida.

Izvinjavam se svim čitateljima na vulgarnosti, ali više nego očito je da u ovoj državi ne razumijemo niti vlastiti jezik. Ovdje se zaboravila, skoro iskorijenilo pravilo kulturnog ponašanja: da se drugog sasluša. Ovdje svi govore da bi čulu eho vlastitog sebstva, bez ikakvog kritičkog ili analitičkog diskursa.

Protesti ovih dana su školski primjer tinejđerske filozofije koja za sve svoje ne uspjehe okrivljuje roditelje, nesvjesni da su roditelji njihov egzistencionalni fundament.
Sve što je srušeno i devastirano pravljeno je od poreskog novca koje su morali zaraditi radnici, radnici koji rade. Od istih novaca će se i obnavljati. Postavljali iko sebi pitanje kakvu su štetu nanijeli političarima – NIKAKVU. Naprotiv, dobro će im ovo doči za izgovor za „Javne nabavke“ kroz koje se najviše pere i krade građanskog novca.

U nedogled bismo mogli tražiti krivnju sa svih strana ovdašnje zbilje. Naravno da takav pristup ne donosi rješenje.
Van zdrave logike su „zahtjevi“ – apsurdni, tipa ekpertskih i nepolitičkih vlada. Tko će i odkle angažirati „eksperte“, uz to politički ne angažirane. Tko će legalizirati takav čin ako ne parlamenti u kojima sjede predstavnici istih političkih opcija kao i izvršna vlast koju se ruši. Da li „eksperte“ da hvatamo po luci ili da raspišemo „Javne nabavke“ za istima?

Za svaki društveni čin – rad treba osigurati niz preduslova i pretpostavki: toga su svjesni svi zdravorazumni.
Svaki čin destruktivne i vandalske naravi, u osnovi i vazda je manipulacija iza koje se skriva nečiji lični ili grupaški cilj. Ako se isti ostvari, uslijedi još gora situacije ali tada legitimna jer je to „volja naroda“.

Ako tom logikom doživljavamo društvenu zbilju onda probajmo sljedeće:

– svima treba novac: hajdemo sutra na Centralnu i druge banke,

– svi maštamo o izobilju: krenimo sutra u supermarkete i druge radnje i uzmimo šta nam treba.

– svi vole seks: od sutra se jebimo gdje god stigne ko, i kad god kome se prohtje, itd,itd.

Sve su to legitimni i osnovni prohtjevi svih građana, žargonski kazano LEGITIMNI, pa i onih koje oslovljavamo socijalno ugroženim kategorijama.

Solidarisanje sa GLUPOŠĆU se nameče kao društveno prihvatljiv rezon. Vrijeme će pokazati da štete od protesta nisu ništa u odnosu na to šta će se dešavati u perspektivi – jer se legitimnim i legalnim „glasom naroda“  legitimirati svak skupina od stitinjak drkađija iz nevladinog sektora ili sa internet društvenih mreža.

magazinplus.eu – M.H.

Vezani takstovi:

– Protesti ili moralni fijasko građanske svijesti: „Mišljenje i guzicu ima svako“

– Tuzla: Demokratija po mjeri građanske neodgovornosti

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close