Smješteno u ulici Liska ovo mjesto ima više naziva: Liska harem, Liska park, Liska groblje. Prije rata, tu se nalazio park, ali je 1992. godine, kada su Jugoslovenska narodna armija (JNA) i ekstremističke srpske jedinice opkolile i bombardovale Mostar, pretvoreno u groblje. Tu su zajedno sahranjene žrtve svih nacionalnosti.
Nakon Washingtonskog sporazuma, potpisanog 1994. godine, kojim je okončan sukob na ovom području između oružanih snaga bosanskih Hrvata i Armije BiH, Mostar je postao podijeljen grad sa dvije općine i centralnom zonom. Rasprava o tome ko treba da ima kontrolu nad grobljem Liska bila je izuzetno napeta, jer se ono nalazi nedaleko od Bulevara revolucije, nekadašnje linije fronta.
Uprkos zahtjevima da groblje bude dio centralne zone kojom zajednički upravljaju Stranka demokratske akcije (SDA) i Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine (HDZ BiH), odlučeno je da ono pripadne zapadnom dijelu grada, u kojem dominiraju Hrvati. Zbog toga se mislilo da će groblje odmah postati nedostupno Bošnjacima.
Porodice sahranjenih na groblju Liska su 10. februara 1997. godine, na dan Bajrama, došle na ovo mjesto da posjete grobove svojih najmilijih. Međutim, napali su ih pripadnici specijalne policije bosanskih Hrvata, koji su upotrijebili palice, da bi zatim, dok su se porodice povlačile prema Bulevaru revolucije, policija na njih otvorila vatru i ubila Refika Sulejmanovića i ranila još nekoliko ljudi.
Zločin bez kazne
Suđenje je počelo 2006. godine protiv šest osoba, a riječ je o bivšem načelniku PU Mostar Marku Radiću i specijalcima tzv. HR Herceg Bosne Ivanu Hrkaću, Boži Periću, Željku Planiniću, Zlatku Pavloviću i Josipu Cvitanoviću.
Prema optužnici Kantonalnog tužilaštva u Mostaru, terete se da su u februaru 1997. godine, na Bajram, oko 14 sati, naoružani pištoljima i palicama zajedno napali skupinu od nekoliko stotina građana Bošnjaka koji su se, prema prethodno najavljenoj posjeti, kretali u blizini groblja u Liska parku.
Nakon što su ih udarcima pomoću palica pokušali prisiliti da se vrate unazad, počeli su pucati iz pištolja te zajedničkim pucanjem usmrtili Šefika Sulejmanovića, a teže i lakše povrijedili 23 osobe. Seid Maksumić i Safet Radoš su bili teško povrijeđeni, a među onima koji su zadobili lakše povrede bio je i bivši mostarski muftija Seid ef. Smajkić.
Josip Cvitanović je početak suđenja 2006. godine dočekao u zatvoru zbog ubistva svog punca Davora Knezovića, koje je počinio u junu 2004. godine, a za što je osuđen na osam godina zatvorske kazne. Cvitanović je 9. novembra 2020. godine ubio i prvooptuženog Marka Radića.
Suđenje je nastavljeno 2021. godine, a u novembru prošle godine izrečena je prvostepena i oslobađajuća presuda za sve optužene. Iz Tužilaštva HNK su tada najavili da će po dobijanju pismenog otpravka sudske presude uložiti žalbu Vrhovnom sudu Federacije BiH.
Klix
