O tome kakva je trenutna atmosfera u Bosni i Hercegovini razgovarali smo sa Miodragom Živanovićem, profesorom filozofije sa banjalučkog Univerziteta.
Jedan od rijetkih kritičara društvene stvarnosti koji dolazi sa Univerziteta u Banjaluci, Miodrag Živanović, u kratkom intervjuu za BUKU osvrnuo se na trenutno stanje u zemlji, o atmosferi zveckanja oružjem, o spominjanju rata, o svemu onome što trenutno okupira javni prostor u BiH.
On kaže kako je naš život ispražnjen.
“Često o tome pišem i govorim. Ova atmosfera nam govori da nam je cijeli život ispražnjen, nema više života u njegovoj punoći i energiji. Cijeli društveni život je ispražnjen. E kad nema ničega, onda se taj vakum ispunjava raznim stvarima, pošto nema novih ideja da bi se popunila ta praznina, onda koriste te stare ideje o ratu, ponovo se podižu međunacionalne tenzije. Skreće se pažnja ljudi sa najvažnijih stvari u životu prema ovim koje predstavljaju samo političke simbole i tu ikonografiju”, ističe Živanović.
Istovremeno se sve te politike dogovaraju kada je riječ o konkretnim stvarima, poskupljenjima i slično…
“One postoje upravo na takvoj matrici koja je uslov njihovog postojanja”, tvrdi profesor Živanović.
Kada je riječ o rješenjima i izlazu iz ovakve društvene krize, naš sagovornik kaže da o tome postoji obimna literatura, radovi i prijedlozi šta bi trebalo, međutim zanimljivo je da je u većini tih prijedloga koji nam mogu donijeti nešto dobroga, ta rang lista malo drugačija nego što to političari misle.
“Na prvom mjestu je obavezna reforma, iako ne volim tu riječ, odnosno obavezna renesansa obrazovanja. Obrazovanje je jedini resurs razvoja u ovako ekonomski siromašnim društvima kao što smo mi. Na drugom mjestu je reforma ili renesansa svijesti, koja ide uporedo sa reformom obrazovanja. A to su dugotrajni procesi”, ističe Živanović.
Na drugu stranu, to nije na listi prioriteta domaćih političara.
“Političari su pragmatični i govore potpuno nešto suprotno: Ajmo dići kredit i malo poboljšati ekonomsko stanje i ne treba nam ništa drugo. Međutim, bez promjena ovih, a naveo sam samo ove dvije, i naravno trebalo bi nešto uraditi da nam se vrate neki ljudi koji su otišli odavde”, naglašava on.
Živanović kaže kako nam je socijalno tkivo uništeno i pitanje je da li je uopšte moguće nešto mijenjati kada nema ljudi?
“Ja mislim da je kasno za te promjene, jer kad se trebalo raditi na tome, niko nije htio raditi. Kada smo svima bili interesantni, kada smo dobijali donacije, ne kredite, još prije dvadeset godina da nešto uradimo, ništa, Ovi pokrali”, zaključuje prof. Miodrag Živanović.
Razgovarao Elvir Padalović
Buka
