BIH NA PREKRETNICI
Prošlo je više od mjesec dana od kad je visoki predstavnik Christian Schmidt krenuo u proces nametanja izmjena Izbornog zakona i Ustava Federacije BiH.
Iz svega onoga što je u posljednje vrijeme izašlo u javnost, dijelova pripremljene odluke, javno iznesenih stavova, netransparentnosti u komunikaciji s javnošću, ignorisanja ranijeg mišljenja pravnog tima OHR-a i nervoze koju svakodnevno pokazuje, čini se i ocjene su brojnih zvaničnika iz BiH da Schmidt nastoji ispuniti suštinu političkih ciljeva Hrvatske demokratske zajednice i službenog Zagreba.
Zapravo, namjere da se nametnu takve izmjene vjerovatno ne bi ni bilo da ne postoji prijetnja da HDZ ne izgubi dio političke moći, jer je nakon izbora 2018. godine potvrđeno da je moguće i sa postojećim Ustavom FBiH i Izbornim zakonom izabrati delegate u Dom naroda FBiH.
Prvobitnom namjerom da uvede cenzus od 3 posto prilikom biranja delegata u Dom naroda FBiH, on je nametnuo okvir u kojem se može donijeti rješenje, suštinski, da narodi u konačnici, a ne svi građani, biraju delegate u Dom naroda FBiH. U tako postavljenom okviru, svako rješenje za Sarajevo predstavlja politički poraz, jer od naroda pravi izborne jedinice.
Po tom prijedlogu kantoni u kojima jedan konstitutivni narod čini manje od tri posto pripadnika tog naroda u Federaciji BiH ne bi mogli birati delegate iz tog konstitutivnog naroda.
To je suprotno od onog što piše u Washingtonskom sporazumu, Ustavu Federacije iz 1994. godine, ali i izmjenjenom Ustavu FBiH iz 2002. godine čije odredbe su još uvijek na snazi.
Podsjećamo, zadnjih 30 godina svaki delegat u Domu naroda FBiH prvenstveno je svoj legitimitet crpio i crpi iz volje svih građana, bez obzira iz kojeg konstitutivnog naroda dolaze.
Nesumnjivo, visoki predstavnik se trudi predstaviti svoje namjere kompromisnim rješenjem koje će navodno izbalansirati i zadovoljiti različite interese političkih faktora u BiH, ali to je daleko od toga kako izgleda u stvarnosti.
Paradoksalno, Schmidtu se “svidio” dio prvobitnog Ustava FBiH, a kojeg je predloženim cenzusom od 3 posto ignorisao, a koji je određivao da je potrebna podrška polovine svakog konstitutivnog kluba u Domu naroda FBiH (15 od 30) da bi se predložili kandidati za predsjednika i potpredsjednika FBiH.
Iz tog razloga namjeravao je podići broj potrebnih delegata sa 6 na 8 (od 17) u svakom klubu za imenovanje predsjednika i potpredsjednika FBiH.
Još je zanimljivije da presuda “Ljubić” na koju se Schmidt često poziva kao opravdanje za svoju intervenciju uopšte ne razmatra to pitanje.
Tokom intervju koji je dao za Klix.ba na pitanje zašto su njegovi stavovi u suprotnosti sa mišljenjem Valentina Inzka da je presuda “Ljubić” provedena i mišljenjem pravnog tima OHR-a iz 2016. i 2018. godine Schmidt je kazao da to nije tačno.
Međutim, to je daleko od stvarnosti, što je jasno čak i površnim čitanjem mišljenja OHR-a.
“Upravo je potreba da se osigura zastupljenost kantona, kao i potreba da kantoni i dalje budu ključni element aranžmana podjele vlasti dogovorenog u Washingtonskom sporazumu, to što je dovelo do usvajanja različitih rješenja za Federaciju BiH i za Republiku Srpsku. Uspostava Vijeća naroda s mandatom ograničenim na pitanja od vitalnog nacionalnog interesa odražava činjenicu da se teritorijalna zastupljenost nije smatrala problematičnom u centraliziranoj strukturi Republike Srpske kao što se smatrala u Federaciji. Shodno tome, priznavanje da Dom naroda FBiH nema drugu svrhu osim svrhe da predstavlja konstitutivne narode dovelo bi zaključka da bi njegov mandat trebao biti značajno ograničen ili da kantoni više ne bi trebali igrati ulogu pri biranju delegata u Dom naroda FBiH”, navodi se u podnesku OHR-a dostavljenom Ustavnom sudu BiH 2018. godine.
Uprkos tome, Schmidtovim prijedlogom ovlasti Doma naroda FBiH ostale bi gotovo identične, uz kozmetičke izmjene koje bi trebale prikriti suštinu odluke.
Kada je pod pritiskom političkih protesta i dijela javnosti odustao od plana da nametne izmjene Ustava FBiH i Izbornog zakona dao je rok predstavnicima stranaka da se dogovore. Međutim, prvobitnim prijedlogom samo je dodatno ojačao poziciju HDZ-a i Zagreba pa je nejasno zašto bi Dragan Čović uopšte pregovarao, ako mu Schmidt prijedlog u potpunosti odgovara.
Ipak, Schmidt je kazao da odustaje od uvođenja cenzusa, rekavši da će ići drugim putem. S tim u vezi sve podsjeća na pregovore koje su mjesecima unazad koordinirali Mathhew Palmer i Angelina Eichorst na kojima je Čović, a danas Schmidt, predlagao različite modele izmjena Izbornog zakona, ali koji u konačnici donose isti rezultat.
Danas svjedočimo novim konsultacijama predstavnika stranka i Ureda visokog predstavnika koji se još jednom, potpuno netransparetno kao da živimo u totalitarnom sistemu, u najbitnijim detaljima drže daleko od očiju javnosti, iako se mijenja suština političkih odnosa u zemlji.
klix
