Jučer je umro: lingvista i profesor engleskog jezika Midhat Riđanović, u svojoj 88. godini.
Midhat Riđanović je rođen 20. augusta 1935. godine u Novom Pazaru, a preminuo je 4. aprila 2023. godine u Sarajevu.
Prethodnih godina smo intenzivno surađivali i planirali njegovu promociju knjiga u Visokom. Međutim, svaki puta “nadležni” u Visokom su imali “popunjen program” i nikada nije došlo do njegovog gostovanja Visokom, a imao je veliku želju da to organiziramo.
Povodom njegove smrti, ponavljamo prethodne objave, a ovaj puta donosimo rukopis iz 2013. godine.
Prof. Dr. Midhat Riđanović: “Zašto ne valja naziv Bošnjak “
Prvo, zato što je arhaičan, zato što ga je iz naftalina izvadio polupismeni akademik jer mu je bio potreban kao zakletom ateisti da se ugura među Muslimane vjernike i tako održi svoju nekadašnju ‘slavu’ u novom vremenu u kojem ateizam više ‘ne pali’. Uskoro nakon što je ‘prodao’ svoj ‘izum’, požurio je da osnuje tautološku partiju Muslimansko-bošnjačku organizaciju (papi se, kažu, plaho dopalo ime te partije pa je, da ne bi zaost’o, pohitio da osnuje Vatikansko-katoličku organizaciju). Meni je prije lansiranja naziva Bošnjak ta riječ bila poznata samo kao prezime koje često vidim na špicama programa HRT-a 1 i 2, a pomišljao sam i da bi se tako mogli zvati radnici fabrike svjećica Bosch.
Polupismeni a i neuki akademik ne zna da Muslimani žive kao manjina u velikom broju zemalja i da se svugdje zovu sintagmom od dvije riječi čije je gramatičko jezgro Muslimani, a atribut pridjev izveden od imena zemlje u kojoj žive, pa imamo Filipinske Muslimane, Tajlandske Muslimane, Burmanske Muslimane itd. Nikom na svijetu ne pada na pamet da takav opisni naziv mijenja: on govori da su ‘dotični’ ljudi vjerski i nacionalno Muslimani (čime se i ponose pa neće da čuju da im se ta riječ ukloni iz imena), a atribut ispred imenice označava zemlju u kojoj žive. Zar se može i zamisliti bolji naziv?!
Naši (neuki) ‘intelektualci’ (ovo je pomalo i tautologija jer bar 80% naših intelektualaca ne čita engleski tečno i tačno, pa ne mogu ni postati ‘uki’) počeli su da pametuju kako naziv Musliman ne valja jer označava i vjersku i nacionalnu pripadnost, pa šta ćemo sa ateistima? Ali najveći broj riječi kojima se označava vjersko pripadanje vremenom je poprimilo i smisao pripadnika nacionalne zajednice nastale na osnovama vjerskog pripadništva. A ateistaa je uvijek bilo i biće i nikom nije ni na kraj pameti (osim (glupim) Bosancima) da zbog njih izmišljamo poseban termin kojim bismo razlikovali vjernike od nevjernika (zašto onda ne i poseban termin kojim bismo razlikovali stolare od ostalih ljudi?).
Drugo, zato što je netačan jer su se prije polovine 19. vijeka Bošnjacima zvali SVI stanovnici Bosne. Onima koji su zapjenili nad ovom notornom istorijskom činjenicom, postavio bih samo jedno pitanje: otkud toliki Hrvati sa prezimenom Bošnjak (ima i Srba sa tim prezimenom, ali o tom po tom) u samoj Hrvatskoj (naročito u Dalmaciji), kako može biti da u TV ekipi skoro svakog programa rađenog u HRT-u 1 i 2 ima bar jedan Bošnjak? Zašto nema Hrvata sa prezimenima Poljak i Mađar (iako su Mađari dugo okupirali Hrvatsku i vjerovatno je u jednom broju i nastanjivali)? Kad im kažem da su postali od Bošnjaka, veliki broj (čestitih) bosanskih Hrvata (među kojima ima i mojih prijatelja) ovako reaguje: ‘Postali pa postali! Više nismo Bošnjaci, sad smo Hrvati, šta s’ to koga tiče?! Svako ima pravo da pripada kojoj god hoće naciji i da to pripadništvo mijenja po vlastitom ćeifu!’ Moji prijatelji koji me bolje poznaju još dodaju: ‘Pa eto i ti si bio Eskim, pa postao Laponac, a sad si Japanac!’ (živa istina). I zaista, zašto bi nekom smetalo što neko drugi mijenja nacionalnu pripadnost, pastu za zube ili pertle na cipelama? Po meni je NAJprimitivnija ljudska osobina zabadat’ nos u privatne stvari drugih ljudi.
Treće i najvažnije, zato što ljudi koji bi trebali biti Bošnjaci ne vole i ne žele taj naziv. Meni su se dosad tri čovjeka (sa sela) obratila riječima: ‘Boga ti, ti se baviš jezikom, reci mi što nam ne daju da se zovemo Muslimanima? Tako smo se zvali od kako je svijeta i vijeka, što to sad odjednom nekom smeta?’ I, naravno, kad god ih pitaju šta su, većina Muslimana iz naših sela (naročito onih malo udaljenijih) kaže i piše da su Muslimani. Ponosni seljak (za razliku od manje ponosnog gradskog čoeka) neće reći da nije Musliman da ga puškom tjeraš! (Vjerovali ili ne, ima ljudi, u našim selima još nezagađenim televizijom, koji ne znaju šta je Bošnjak (ja sve profesorski dobro istražim prije nego što kažem ili napišem)).
Najzad, polupismeni akademik je trebao misliti kako će se njegov netačni naziv za BH Muslimane pisati i izgovarati u svijetu, prije svega na engleskom (po mom sudu, akademik ne zna engleski, ali je ipak predavao na poznatoj London School of Economics (to često kaže na TV); naime bio je tolika ‘pljačka’ za taj svjetski poznat Ekonomski fakultet da su studenti učili bosanski kako bi ga slušali!). Ja dosta redovno čitam Nju Jork Tajms i bilo je zanimljivo pratiti kako su se jadni novinari tog najtiražnijeg lista na svijetu mučili sa ‘spelovanjem’ nove engleske riječi Bošnjak – u početku su najčešće pisali Bosniac, a onda su počeli upotrebljavati Bosniack, pa Bosniak, a onda… e onda im je izgleda puko film i vratili su se na Bosnian Muslims!
Nikad se mi nećemo odreći pogrešng imena Bošnjak – nas je akademik tako omađijao svojom pričom da ćemo se sutra početi zvati Pacovi/Štakori ako nam on to kaže, nećemo ga upitati ni zašto se trebamo tako zvati!
Piše: Prof. Dr. Midhat Riđanović
