ANALIZA VLADE VURUŠIĆA: Dva scenarija za kraj rata u Ukrajini: Prvi bio mogoa biti koban za Balkan, drugi za Putina
Evidentno je da dobar dio Rusa nije s “oduševljenjem” prihvatio njegovu ratnu avanturu.
Rat u Ukrajini ulazi u četvrti dan. Borbe se vode diljem zemlje, a pa iu glavnom gradu Kijevu. Razvija li se situacija onako kako je zamislio Putina i njegov Generalštab? Prema onome što je zamislio sve bi trebalo biti gotovo, prema njegovim proračunima, do 2 ožujka. Postoje dva scenarija koja treba imati u vidu.
Uspije li rat ući u drugi tjedan, a potom i dalje – stvari za “Mad Vlada” i njegov klik bit će sve teže, kao što će opasnost od novih sukoba i napetosti u Europi biti sve izraženiji ako se njegov suludi osvajački plan o brzoj ratnoj pobijedi ostvari. Sve ovisi o snazi ukrajinske vojske, njenoj osposobljenosti i motiviranosti te dostavom oružju i drugoj pomoći od strane Zapada.
Ukrajinska vojska, kako kažu informacije, pruža veliki otpor pa se već postavlja pitanje u kom pravcu ide ruska invazija.
DIKTATOR SE NEĆE ZAUSTAVITI NA UKRAJINI
Prvi scenarij je zabrinjavajući i uznemirujući – pod pretpostavkom da Putinov Blitzkrieg uspije i Ukrajine padne u sljedećih nekoliko dana te na uspije instalirati svoju kolaboracionističku kvislinšku vladu, stvari za sigurnost Europe postaju sve krhki. Takva pobjeda bi mu svakako dala krila da daljnje agresivne akcije te diktiranje i postavljanje svih većih uvjeta koje se može ocjenjivati.
Naime, teško bi se Putin i njegova ratna kamarila, a da znamo iz povijesti, zaustavio se u Ukrajini sa svojim prijetnjama, traženjima i uvjetima.
” Teško bi ga onda bilo zaustaviti. Već vidimo da mnoga nagovješćuju da bi sljedeće njegove mete mogle biti još dvije postsovjetske države koje su odabrale prozapadni politički ‘kurs’ – Gruzija i Moldavija i teško da bi ga, ukoliko padne Ukrajine tu nešto moglo zaustaviti. Putinove prijetnje Finskoj i Švedskoj da će platiti ako i one požele uči u NATO pokazuju kuda kremaljski ratni vožd smjera, pogotovo ako znamo finsko neugodno povijesno iskustvo s Rusima, odnosno tadašnjim SSSR-om, koji im je oteo dobar dio teritorije u Zimskom ratu 1939- 40 godina Putinova propagandna mašina prstom prijeteći upire i opremu Baltičkim državama – Litvi, Latviji i Estoniji, koje su doduše članice NATO-a i EU-a, ali iprema Balkanu, gdje je nestabilna situacija u BiH te “meškoljenje” Aleksandra Vučića koji je stavljen pred dilemu – čiju stranu odabrati – europsku ili Putinovu. Ako odabere ovu drugu, a raspoloženje u Srbiji ide oprema tome, Balkan bi mogao biti nova točka Putinovog očajničke i destruktivne politike. Rusija podržava Milorada Dodika, koji je obećao Rusiji da “BiH nikada neće u NATO dok je Republike Srpske”.
Dakle, u slučaju uspješnog ruskog “Blitzkriega” u Ukrajini, Europa bi se ojačala i na osvajačkom trijumfu potpuno nepredvidiv Putinom sukobila s velikim problemima. Pri tome nem mislio ovdje samo na ratnu mašineriju, mada i one, kako bi to rekao Slobodan Milošević, “nisu isključene”. Razlog za intervenciju na Ukrajinu Putin je upravo pronašao u Miloševićevim obrazlaganjima ratova u Hrvatskoj i BiH – spriječenje genocida, pomoć nezaštićenom narodu i obračun s povampirenim ustašama i balijama.
Putin je možda izgubio osjećenu realnost i iracionalno rasuđuje, nekog gotovo dvije godine pandemijske izolacije, ali na on je prelomio – krenuo je u ratnu avanturu koja može imati dalekosežne posljedice – u prvom redu i za njega ali i Rusiju, no može itekako nauditi Europi, prema kojoj ne može sakriti svoj prijezir i uvredu koju samo on osjeća.
Trenutno mislio da je smrtonosno oružje i agresija ono čime se raspolaže. To je jedini njegov adut, kao što su to neki iu prošlosti mislili da je jedino njihovo sredstvo nadmoći. No, postoji i drugi scenarij – a taj je onaj kojeg se možda sam Putin, a pogotovo oni oko njega, boje i pomisliti – Što ako brza pobjeda ne bude ostvarena, a Kijev se pretvori u Vukovar ili čak Staljingrad te su uvuku u neki novi Afganistan Ako ne bude režim “malog i brzog pobjedonosnog rata” Vladimira
Putna mogao bi se naći u velikim problemima.
RUSIJA OSTAJE BEZ “ČIPOVA”
Sankcije koje već daju rezultate – ruski milijarderi već su izgubili preko 50 milijardi dolara, dionice ruskih tvrtki strmoglavljuju se u propast, rast inflacije, rublja devalvira, Rusija ostaje bez “čipova” koje sama ne proizvodi, dovodi u pitanje svoj svemirski program, razvoj umjetnosti tehnologije, ai izvozi energenata i žitarica dolaze u pitanje, ai sama rat, već u prvim danima je koštao, a tome čak pišu neki neovisni ruski mediji – preko 3 milijarde dolara.
Svaki dan po milijardu i pol, a ne računamo tu mrtvačke kovčege koji će uskoro početi kretati put Rusije. Bez brze pobjede Putin je svjestan da mu se onda problemi u zemlji gomilaju geometrijskom progresijom. On sada ima vjernu ekipu oko sebe, ali krenu li kola nizbrdo, uvijek se nađu “mangupi u vlastitim redovima” koji mogu zasoliti i iskočiti iz sunovrata. Ne samo zbog ekonomskih udaraca, već i zato što ne može zaustaviti ni antiratne prosvjede u vlastitom dvorištu.
Evidentno je da dobar dio Rusa nije s “oduševljenjem” prihvatio njegovu ratnu avanturu, jer nema patriotskog ushita na ulici već sasvim obratno. Već danima ljudi se okupljaju po ruskim gradovima i negoduju protiv rata, a to znači i njega.
Unatoč velikoj propagandi režimskih medija, uništenoj građanskoj i liberalnoj oporbi, ipak ljudi imaju snagu i hrabrost izaći na ulicu, premda znaju da će ih policija tuči i hapsiti. Možda će ih čekati ponovno nestašice, neće moći putovati vani, ruskim sportašima onemogućit će se nastupiti, smanjit će se plaće i mirovine, a proputinovska propaganda je ionako postala sve prostačkija i prava uvreda za zdrav razum, kojeg Rusi ipak imaju i uvijek su ga imali iu najtežim danima svoje povijesti. Svijet hoda po rubu, ali svakako je jedno jasno – kako god završilo i kad god završilo – najveću cijenu će ipak platiti Rusija.
SB
