Osobe sa cerebralnom paralizom, kao i druge invalidne osobe na području većeg bh. entiteta, svakodnevno se susreću sa brojnim problemima.
Ono što bi im u mnogome olakšalo život, prema riječima prof. dr. Emire Švrake, predsjednice Saveza udruženja osoba sa cerebralnom paralizom Federacije BiH, sadržano je u tri stavke.
– Ispunite obećanje i donesite zakon o osobama sa invaliditetom tokom ove godine onako kako ste obećali. Drugo, nemojte nam smanjivati budžet, jer mislim da nije uredu da se na ovoj vrsti populacije štedi. I treće, poštujte stručnjake koji rade sa invalidnim osobama i pozivajte ih u svoje komisije da vam pomognu – poručila je Švraka nadležnima u Federalnom ministarstvu socijalne politike.
Kako su to uradile komšije
Savez udruženja osoba sa cerebralnom paralizom FBiH osnovan je u oktobru 2001. godine i okuplja 532 osobe. Ističu kako im je želja da sa udruženjima u RS-u i Brčko Distriktu naprave uniju saveza ili udruženja na nivou države, jer će jedino tako moći biti prepoznati u Evropi i svijetu.
– Svakodnevno sarađujemo sa univerzitetskim profesorima iz cijele države, ali do sada nismo uspjeli naći udruženje koje u naslovu ima riječ cerebralna paraliza, nego su to uglavnom udruženja osoba sa različitim teškoćama. To znači da cerebralna paraliza, kao problematika, nije istaknuta. Za stvaranje dobrog saveza, kao što ga imaju susjedne zemlje poput Hrvatske i Slovenije, u naslovu treba biti istaknuta cerebralna paraliza. Da li je to površnost ili odsustvo informacija ne znam, ali jedino kod nas se osobe sa cerebralnom paralizom svrstavaju zajedno u udruženja onih koji imaju intelektualna onesposobljenja, odnosno stari naziv koji se već godinama nigdje u svijetu ne upotrebljava, a to je mentalna retardacija. Ističem, kako je to potpuno pogrešno, jer su mnoge naučne studije pokazale da pola populacije sa cerebralnom paralizom ima odlične intelektualne sposobnosti. Zbog svega toga veliki broj djece i odraslih pogrešno je smješten u takva udruženja – pojašnjava Švraka.
Bez obzira na brojne probleme, u Savezu se nadaju da će ova populacija što prije dobiti pravo na školovanje, odgovarajuću zdravstvenu zaštitu te da će vlast konačno početi slati inspekcije školama i zdravstvenim ustanovama koje nisu pristupačne takvim osobama.
– Imamo zakone, ali oni se ne poštuju. Inspektori ne kažnjavaju one čije su ustanove nepristupačne za osobe sa cerebralnom paralizom. Puno je djece sa teškim motoričkim oštećenjima, koja koriste kolica, a koja su pametna. Takvi mališani imaju nevoljne pokrete koji mogu uplašiti neinformiranog roditelja ili dijete koje nema te teškoće. Oni mogu pomisliti kako ono nije pametno i da će njegovom djetetu biti loše u tom razredu. Hoću da kažem da kao zajednica još puno toga trebamo uraditi – govori Švraka.
Ne kriju razočarenje
U Savezu, kojem su se priključila udruženja iz četiri kantona (Kanton Sarajevo, Bosansko – podrinjski kanton Goražde, Zeničko – dobojski i Tuzlanski kanton) najviše su razočarani najavom da će im godišnji budžet, koji je iznosio oko 40.000 KM, biti umanjen.
– Na području Federacije je 15 saveza koji se finansiraju iz budžeta Federalnog ministarstva rada i socijalne politike. Dobili smo informaciju kako je taj budžet prepolovljen. Imamo sekretara koji živi od novca kojeg smo dobijali, a i prostor plaćamo. Ako budžet bude prepolovljen, to znači da ćemo imati para da platimo internet, telefon, stanarinu i plaću sekretaru. Projekte koje smo predvidjeli uraditi tokom ove godine nećemo moći finansirati – naglasila je Švraka i pozvala nadležne organe da još jednom razmisle prije nego što donesu takvu odluku.
Nevenko Novotni: 45.000 KM nije dovoljno za probleme oboljelih
Predstavnici Udruženja oboljelih od cerebralne dječije paralize KS, zbog novca koji dobijaju od ovog kantona, a koji je kako kaže predsjednik Nevenko Novotni, nedovoljan, primorani su se snalaziti na razne načine kako bi pomogli članovima.
– Imamo 331 osobu. Godišnje iz kantonalnog budžeta dobijamo 45.000 KM, što uglavnom trošimo na plaće uposlenih, režije i gorivo. Probleme naših članova i njihovih porodica pokušavamo riješiti kroz neke projekte koje sami osmišljavamo – naglašava Novotni.
Amela Hošić: Susrela sam se sa raznim vrstama predrasuda
Tridesetogodišnja Amela Hošić u Savezu udruženja osoba sa cerebralnom paralizom FBiH radi kao sekretar. Magistrica je sociologije, a njen stepen invalidnosti ogleda se u fizičkom onesposobljenju. Dijagnoza joj je spastična hemipareza. Međutim, to je nije spriječilo da život organizuje na normalan način.
– Tokom školovanja susretala sam se sa raznim vrstama predrasuda. Najviše neugodnosti doživjela sam tokom osnovnog školovanja, da bi se one smanjivale u srednjoj, a kasnije i na fakultetu. Kad sad razmišljam o tome, mislim da su predrasude uglavnom bile rezultat neznanja ljudi. Zato je vrlo važno prvo upoznati osobu, pa tek onda o njoj suditi – kaže Hošić.
Autor: A. Sijerčić
Faktor.ba
