Ivica Osim: Ocjena za Brazil 2,5

Niko nije meritorniji, stručniji, objektivniji… od Ivice Osima da komentariše nastup Zmajeva na Svjetskom prvenstvu u Brazilu. Fudbalski genije koji je svojim autoritetom, pa i na uštrb svog zdravlja i porodice poturio leđa kada je bilo najpotrebnije – kada smo bili pod sankcijama, u periodu kada su čelnici N/FSBiH mirno stajali pred trećerazrednim činovnicama iz Niona i Ženeve, ušao je u naše mutne fudbalske vode i polako ih razbistrio…

Žrtvovao je dosta toga, a osim satisfakcije i tapšanja po ramenu, nije dobio ništa. Nije ni tražio, makar bi bilo logično da se i danas pita barem za struku u N/FSBiH. No, to nije slučaj. Nije ga bilo u Brazilu, a u medijskim nastupima bio je krajnje objektivan, korektan, stručan.

Osim je za čitaoce Avazovog SPORTA govorio o igri Zmajeva, o kandidatima za selektora, o Safetu Sušiću, o svom sinu Amaru Osimu, ali i drugim škakljivim temama…

Ocjena za Brazil 2,5

Prvo da Vas pitamo kako ste, kako je Vaše zdravlje?

– Dobro je, odmaram.

Tako i treba, zaslužili ste.

– A šta ću drugo raditi. Gledam utakmice po noći, po danu. Gledaš, čekaš, ne spavaš. Šta ću drugo…

Jeste li zadovoljni nastupom naše reprezentacije u Brazilu? Već su se slegli utisci, strasti..

– Vjerovatno su se slegle… Nema šta, nije ni bilo nešto naročito, bar koliko sam je pratio. Ne, nije bitno da li sam ja zadovoljan – nisam ja toliko bitan. Ali, iskreno govoreći, moram reći da i nisam vala zadovoljan. Iskreno. Mogli smo proći i bolje. I bolje igrati. To je moje mišljenje, a ja volim reći ono što mislim. Mislim da smo mogli i morali više. Ali dobro, impresionirani prvim nastupom, sve je bilo novo. Sve to ja razumijem, ali mogli smo u nekim utakmicama igrati malo hrabrije i biti malo drskiji.

Kako bi Vi – ocjenama od jedan do pet, ocijenili naše učešće na Mundijalu 2014?

– Dva i po.

Kako gledate na to što je svako sebi dao za pravo da komentariše izbor igrača, taktiku, sastav, izmjene…

– Šta ćemo, nema tu sad više pravo… Mi smo demokratska država. Ne mogu to ja nikome zabranjivati. Isto tako, ne mogu ja isto raditi što i ostali, pa sad se postavljati iznad ljudi koji to prate, gledaju, putuju, plaćaju – troše teško zarađene pare. I sad da im neko popuje. Ne, ne vrijedi.

Nove kvalifikacije

I kod nas su mnogi treneri, koji i nemaju impresivne karijere, dijelili lekcije selektoru. Neki su bili dobronamjerni, a neki su, opet kroz te kritike iskazali svoju želju da zamijene Sušića.

– Treneri jedva dočekaju da kažu svoje mišljenje. To je normalno, ljudski, Rade jedan takav posao i smatraju da imaju pravo da kažu nešto. Od njih se može čuti mnogo toga.

A Boga mi i naučiti. Moram to reći. Ima tu i momaka koji su iskreni, ispravni, a fudbalski su dobro upućeni, obrazovani. Od takvih se može čuti mnogo toga, što može da bude pozitivno, dobro su mnogi od njih ocijenili te stvari. Vide one stvari koje, recimo ne vide igrači. Često to ne vide ni mediji – komentatori. Sve je to neki hendikep. Niko da kaže ljudima otvoreno ono što misli. To mi smeta. Nekad neke stvari moraš reći otvoreno

Upravo sad razmišljam, ovo što smo mi igrali, s ovom reprezentacijom, teško ćemo proći grupu za Evropsko prvenstvo u Francuskoj. Atmosfera će vjerovatno biti dobra, ali. Naš prvi cilj, koji sada trebamo da postavimo, to je da prođemo na Euro 2016. A poslije toga, normalno, moramo vidjeti i kako?

A moramo voditi računa da u grupi imamo jednu Belgiji, te jedan Vels, Izrael. Nisam siguran, odnosno ne vidim kako mi možemo dobiti Belgiju. A za vratom ti pušu Vels i Izrael.

Da ste Vi bili bliže ekipi, vjerujemo da bi i naš rezultat u Brazilu bio bolji. U svakom slučaju, bilo bi puno bolje da ste se više pitali u N/FSBiH, jer ste jedan od rijetkih stručnjaka u BiH koji niste opterećeni nacionalnim bojama. Zbog toga Vaše riječi dodatno dobivaju na težini.

– Ma ne bi, što bi bilo. Više bi me samo boljela glava. Ne, nema šta biti bolje – bolje ne može, šta ćeš bolje? Sve je bilo bolje. Sve smo napravili sami, što kažu igrači. Samo – prvi put, ono što su napravili igrači, nisu iskoristili maksimalno. Nisu profitirali maksimalno te šanse koje su napravili sami sebi.

Sad se možemo vratiti i na onu sudijsku nepravdu protiv Nigerije, to jeste poništen čist gol Edina Džeke kod rezultata 0:0.

– Ne treba misliti više na to, nego na ovo što sam rekao. Treba ostati na velikim takmičenjima kontinuirano. I u Evropi i u svijetu. Jer, već nas počinju drugačije gledati i kada pričaju o nama. Već je to druga priča. Nije to više ono, lako ćemo i tako.

Za dva mjeseca počinju nove kvalifikacije…

– Ponavljam, predstojeće kvalifikacije mogu biti jako, jako neugodne

Da li je bolje nastaviti put sa starim selektorom ili eventualno dovesti nekog novog?

– Pa dobro… Pravo da vam kažem, po meni je bilo logično da smo onog trenutka, kada smo se kvalifikovali na jedno veliko takmičenje s ovim selektorom, potražili rješenje da se odmah produži ugovor. Da to odmah bude neki pokazatelj šta mislimo za ubuduće. I Safet Sušić je malo kriv zato što malo zateže sa svojim ugovorom, sa svojim uslovima. Jednom to mora reći – otvoreno, da se zna.

Primijetili smo da su jedino vaše ocjene kod javnosti prihvaćene na pravi način. Vi niti imate ambicije da zamijenite Sušića, niti ste nekolegijalni. Naprotiv, uglavnom ste uz struku, ali i kažete jasno i glasno što mislite?

– Po meni, bilo je logično reagovati odmah – nakon minulih kvalifikacija, i reći mu, dobro, evo ti novi ugovor. Vjerovatno i on tako razmišlja, jer zna šta ga ponovo čeka. Svi misle da mi sada imamo dobru reprezentaciju, da će sada sve biti lakše. A može biti i daleko teže. Jer, sad si već obavezan nekome – treba se ponovo dokazivati, a to nije baš tako jednostavno

Bilo bi dobro da prilikom izbora novog ili starog selektora bude presudna Vaša riječ, vaše mišljenje, preporuka? Ili stav Komiteta za posredovanje.

– Ne znam. Mislim da o svemu treba razmisliti korektno. Jer, vjerovatno i svi ti kandidati razmišljaju na takav način. Da već sada, ako i gledaju sebe kao selektore, moraju unaprijed znati šta ih čeka. A to je, ako se ne kvalifikuješ na Evropsko prvenstvo 2016, Izvršni odbor te jednostavno može skloniti odmah. To će tražiti i javnost i mediji. Prema tome, treba se susresti s tim i biti spreman na to. Ne trebaju nam šokovi. Jer, šokovi nijedne vrste nisu dobri.

Nezgodno je pitanje, ali kako komentarišete to što mnogi sada u selektorskoj križaljci favorizuju Duška Bajevića?

– S Duškom sam dobar drug, dugo smo zajedno – i u Komitetu i sve ove godine. Radili smo vrlo korektno, surađivali. Međutim, ne bi sad bilo korektno da ja određujem šta će Duško. On najbolje treba znati šta želi i tako, mada s obzirom na njegovu karizmu, karakter, s punim pravom ljudi bi očekivali da dobiju nekoga ko je malo – neću sad da kažem bolji ili gori, već jednostavno odlučniji, ko zna – ono što kažu, udariti rukom od sto. Da se sto raspadne, a nikom ništa ne bude.

Nema favorita

Tu će opet selektor imati veliku, odnosno glavnu ulogu.

– Da, to je opet stvar selektora. Sigurno.

Također, ključno je pitanje za ovog ili novog selektora da li kvalifikacije nastaviti s Emirom Spahićem ili Zvjezdanom Misimovićem, koji su, pokazalo se barem do sada, nezamjenjivi, predstavljaju autoritet u svlačionici… Navijači su podijeljeni kada su u pitanju ova dvojica igrača, pogotovo što su na sceni novi klinci, poput Šunjića, Vranješa, Kolašinca, Bešića… Sutra možda dobijemo Arslanagića iz Belgije…

– Ne, ne govorim ja o nekome, daleko od toga, već općenito. Kod selekcija i svega treba voditi računa o tome. Već kod mladih igrača. Lijepo je to kad neko zna da igra, i pokazuje da je talenat. Ali, niko ne zna da li će nekada biti brz, hoće li biti brži ili moći da trči dugo? I onoliko koliko treba. To su sve stvari o kojima mi ne vodimo računa. I onda kad igrač dođe do 19. Ili 20. godine vidiš da ne može dalje, te udaraš glavom u zid.

Ništa ne može vječno trajati

Ko će biti novi prvak svijeta?

– Eh sada. Nisu ovi favoriti baš toliko blistali, da možeš kazati to je to. Povremeno su neke ove manje ekipe izgledale i igrale bolje. Angažovanije i s više ritma, ljepše. Naprimjer, Belgija je izvanredno odigrala jednu utakmicu – predzadnju, s puno ritma, s golovima. I Amerikanci su jednu utakmicu odigrali jako dobro, Čileanci isto tako. To je otprilike put kojim bi se i mi trebali bakćati. A i mi smo pokazali, kada smo malo više rizikovali i imali malo mlađi tim koji možda nije toliko taktički spreman – ni „zero“, da se nešto dešava. Odmah su utakmice bile bolje, interesantnije. To daje nadu.

Treba nam jedan dobar kondicioni trener, ali i psiholog

Da li su našem državnom timu u Brazilu trebali psiholog, kondicioni trener?

– Ovako kako se to odvijalo ili kako je išlo prvenstvo, svi su došli u situaciju kada ti je vjerovatno trebao neko da ne neki način smiri ekipu, da pokuša nešto napraviti, da sve malo umiri – smanji tenzije. Ne bi bilo loše to imati, ali to je post festum priča. Isto kao što bi bila priča da li bi nam trebao kuhar da se neko otrovao ili… Dobro, o takvim stvarima treba razmišljati za budućnost. Mislim da nama najprije treba jedan dobar kondicioni trener ili neko ko će se baviti tom fizičkom spremom, pogotovo dijelom odmora i relaksacije. I nama igrači dolaze umorni, isto kao i svima drugim. Dolaze iz prvenstava koja nisu nimalo lagana, s puno pritiska, tenzija i ne mogu da uhvate korak s takmičenjem jer se opet – na kraju krajeva, sve dešava po istom scenariju. Sve se traži, maksimum i trke i svega, a to igrači teško mogu podnijeti sami. Stalno je pritisak, stalno je druk, a to ljudi teško trpe. Zato možda prisustvo psihologa ne bi bilo loše – da na neki način igrače rastereti u glavama. Sve je u životu postalo važno, možda i prevažno, a u fudbalu pogotovo, konstatira Osim.

Možda su neki požurili s podmlađivanjem

Mogu li naši klubovi ove godine napraviti iskorak u Evropi, odnosno kako ocjenjujete šanse Želje, Širokog, te Sarajeva i Zrinjskog?

– Po onome što sam vidio (Željezničar – Lovćen 0:0 – op.a.), Boga mi teško. A sve se opet zasniva na istom. Opet je u pitanju trka, a Boga mi i znanje, rekao nam je Ivica Osim. Možda su neki požurili s podmlađivanjem, pa su malo zatečeni. Ne znači da je uvijek dobro podmlađivanje. Lijepo je zadržati mladog igrača, sve to može – ugovori i slično, ali treba znati i to da mladost ne podnosi pritisak. I da je isto tako lako možeš izgubiti, ako ne ide, ako igraju slabije.Onda je možeš pogubiti, dodaje Osim.

Posipanje pepelom

Kako ste vidjeli nastup reprezentacije Hrvatske u Brazilu? Da li su Vatreni mogli ili zaslužili više?

– Zaslužiš onoliko koliko daš. Ja bih prije govorio o nama. Jer, ako je po zaslugama. Dobro, oni su mogli više. Mislim da su i sami rekli da su mogli i morali više. A tako bi i mi trebali da razmišljamo, kaže Osim.

Jeste li možda čitali izjave Nike Kovača… Javnost je iznenadio; prvo što je priznao da je vukao loše poteze, te kako je razočaran napadima kolega trenera…

– Posipanje pepelom na kraju, to je ipak naš, balkanski dio. Ali, dobro je da se ipak nađe neko ko prizna da je pogriješio. I da griješi, i da se može griješiti. To bi bio dobar put i za ove ostale, koji će nekada biti selektori. I za ostale bivše igrače, koji imaju pretenzije da budu treneri ili selektori, to jeste da vode selekcije ili timove. To je dobar korak, recimo tako, prema naprijed. Da budu svjesni svojih grešaka, da nije sve perfektno, a da nije sve vađenje uvijek ili traženje izgovora, dodaje Osim.

Više pročitajte u printanom izdanju “Avazovog” Sporta