Zoran Vakula: Zima donosi iznenađenje, a proljeće prave probleme…
ZORAN VAKULA, VODEĆI METEOROLOG U REGIONU NAJAVLJUJE
Zoran Vakula, urednik i meteorolog HRT-a i jedan od najnagrađivanijih stručnjaka iz te oblasti, objavio je prognozu za ovu zimu, ali i najavio moguće vremenske prilike u proljeće.
-Najnoviji prognostički izračuni za nastavak zime – siječanj i veljaču – u Hrvatskoj i bližoj okolici sve manje su optimistični za one željne dugotrajnije hladnoće i snijega, ali naravno, promjene su još moguće, posebice kod dugoročnih prognoza, poručio je Vakula te dodao:
-Ono što je (gotovo) sigurno – od srijede nam neće biti tako rekordno toplo kao što je bilo potkraj prošle godine i početkom ove. Štoviše, u sljedećem tjednu vrlo vjerojatno će se barem neki u hrvatskim kontinentalnim krajevima suočiti s temperaturnim “minusima”, uglavnom jutarnjim. A dolaskom hladnijeg vremena povećava se i vjerojatnost snijega, osobito u gorju, i to možda već potkraj sljedećeg vikenda?! Naravno, pouzdanije i detaljnije prognoze tek slijede.
Ni proljeće vjerovatno hladno biti neće?!
Trenutačno najvjerojatnije prognoze za “klimatološko” proljeće – razdoblje od 1. ožujka do 31. svibnja – također ne upućuju na dugotrajno razdoblje proljeću neuobičajene hladnoće, koje bi pridonijelo da srednja sezonska temperatura zraka bude niža od prosječne. No, za nevolje, posebice poljoprivrednicima i voćarima, dovoljan je i neki kasniji mraz, pa makar i ne bio odviše jak. Uostalom, to i ne bi smjelo biti iznenađenje, s obzirom da su razmjerno rijetke godine bez takvih nemilih događaja koje je teško izbjeći, unatoč primjenjivanjem aktivnih ili pasivnih oblika agrotehničkih mjera zaštite od mraza.
2023. još jedna iznadprosječna?!
S proljetnim mrazom ili bez njega teško je vjerovati da 2023. godina neće nastaviti ovaj sada već dugi niz iznadprosječno toplih godina, ne samo uz odnosu na one iz 20. stoljeća, nego i u usporedbi s posljednjim 30-godišnjim klimatološkim razdobljem, od 1991. do 2020. godine.
Valja nam se tome prilagoditi, kao i nastavkom kojekakvih meteoroloških ekstrema, sasvim “normalnih” u ovako odviše zagrijanoj atmosferi.
Klima nam se “klima”.
Priroda teži ravnoteži.
I u toj težnji povremeno – na žalost, ne baš rijetko – postiže nove ekstremne vrijednosti – i “pozitivne” i “negativne” – gotovo svih meteoroloških elemenata, ne samo ovdje najčešće spominjane temperature zraka, nego i posebice oborine, koja je još manje pouzdana za prognozu pa njezino odstupanje od prosječnih vrijednosti nije ni spominjano.
Premda bismo mogli pomisliti i očekivati kako se u više od 100 godina dugoj povijesti službenih instrumentalnih mjerenja već dogodilo sve što se moglo dogoditi. No, želje, nade i očekivanja su često jedno, a “stvarnost nešto potpuno drukčije”, zaključio je Vakula.
SB
