Liderstvo je dobro, ali kult lidera nije.
Jobsov kult ličnosti nadvio se nad Appleom. Njegova smrt učinila ga je još istaknutijim. Analitičari i ljubitelji podjednako su brinuli da će kompanija potonuti bez njega. Ipak, kompanija se podigla nakon što je Jobs odstupio. Štaviše, Leander Kahney smatra da je Tim Cook bolji izvršni direktor nego što je Steve Jobs ikada bio.
U knjizi Tim Cook: The Genius Who Took Apple to the Next Level (Tim Cook: Genij koji je podigao Apple na viši nivo), biograf tvrdi da Steve Jobs nikada nije bio sjajan CEO. Bar ne na tradicionalan način.
Otpušten je iz Applea zbog sijanja terora. Kada se Jobs vratio, uradio je nevjerovatan posao u spašavanju Applea. Jednom kada je brod krenuo u pravom smjeru, iz dana u dan prepuštao ga je Cooku. Kako Kahney objašnjava, Cook je postao de facto izvršni direktor dugi niz godina prije nego što je zvanično preuzeo tu dužnost.
Poenta nije ko zaslužuje zasluge za uspjeh kompanije Apple. I Jobs i Cook su tome doprinijeli. Ali jednako je doprinijelo i ostalih 132.000 zaposlenika kompanije Apple. Moramo prestati da obožavamo lidere.
Hajdemo da demaskiramo mit. Kult vođe ne čini uslugu liderstvu.
Mit broj 1 – Liderstvo je za odabrane
Stvarnost: Svako može, i treba, da bude lider
Kult lidera je liderstvo pretvorio u nešto oskudno. Naše društvo vrednuje pojedinca. Naša opsesija poslovnim liderima, političarima, sportistima ili slavnim ličnostima ometa organizacioni napredak. Idealiziranjem jedne osobe onemogućavamo razvoj ostalih.
Ja nisam lider.
Ovakav način razmišljanja paralizira većinu ljudi. Kada radim sa većim organizacijama, to stalno čujem. Ljudi ne osjećaju da imaju ono što je potrebno – ili autoritet – da naprave promjene.
Svako ko želi i može napraviti razliku je lider. Mnogi ljudi vjeruju da liderstvo dolazi sa službenom ulogom ili titulom. Kao trener tima, mislim da svako može biti lider. Ne morate biti direktor Applea da biste to postali.
Liderstvo je ponašanje, a ne titula.
Ne morate da mijenjate svijet. I sitni potez može poboljšati sastanak, projekat, tim ili organizaciju. Biti lider je biti agent pozitivnih promjena. U doba disrupcije svaki zaposleni treba da se ponaša kao lider. Zaposleni su senzori koji otkrivaju prijetnje i prilike koje su menadžerima nevidljive. Istureni zaposlenici najbolje razumiju kupce.
Organizacije bi trebalo da razvijaju svoju sposobnost i autonomiju donošenja više odluka. Umjesto toga, kompanije samo žele da se ljudi uklope u njihov sistem.
Biti vođa počinje time kako vidite sebe.
Šta možete ponuditi? Kako možete da poboljšate svijet oko sebe? Zašto bi drugi trebali obratiti pažnju na to što imate da kažete? Možete napraviti razliku. Nije važno koliko su velike ili male. Počnite negdje. Počnite sad. Ne dozvolite drugima da definišu za šta ste sposobni.
Mit broj 2 – Lideri su sjajni, menadžeri su bezveze
Stvarnost: Potrebno nam je i liderstvo i menadžment
Malo ideja ima veću zajedničku moć od razlike između liderstva i menadžmenta. Kult lidera stvara polarizirajući pogled. Menadžeri su zastarjeli – lideri vladaju.
Riječ lider koristimo za razlikovanje junaka od negativca, karizmatičnog od nakaze, dobrog od lošeg. Kult lidera stvara ljubav/mržnju – dijeli ljude. Mi upravljamo projektima i resursima. I vodimo ljude i organizacije. Menadžment i liderstvo se ne mogu razdvojiti – oboje nam je potrebno.
General Robert Barrov je rekao: „Amateri pričaju o strategiji, a generali proučavaju logistiku.“
Liderstvo i menadžment nisu suprotnosti, već se međusobno nadopunjuju. Razlika između tog dvoga leži u koncepcijama kako se nose s haosom i poretkom.
Prema Abrahamu Zaleznicku, menadžeri prihvataju proces, traže stabilnost i kontrolu. Pokušavaju da brzo riješe probleme. Lideri tolerišu haos i nedostatak strukture. Oni su spremni odložiti rješenje kako bi stvari shvatili potpunije. Liderstvo i menadžment dvije su uloge koje svako može – i svi treba da obavljaju.
Mit broj 3 – Lideri su superheroji
Stvarnost: Liderstvo je ljudski, osjetljiv čin
Investitori su spremni da plate premiju za akcije kompanije sa proslavljenim CEO-om. To je ključni rezultat istraživanja Burson Marstellera. Biznis novinari i akademska zajednica misle isto. Obožavaju istaknute, karizmatične vođe.
To je problem s mitom o herojskom lideru. Veliki lideri nisu heroji, ali inspirišu druge. Oni osnažuju ljude da idu preko njihovih zamišljenih limita.
Skloni smo biranju lidera koji su stoički, odlučni i izgledaju moćno. Ipak, istraživanje pokazuje da nam treba upravo suprotno. Veliki lideri su svjesni sebe – neophodno je naučiti da vodite sebe prije nego povedete druge.
Kao što Shane Snow objašnjava u ovom HBR-ovom članku, potrebni su nam lideri koje mogu biti poput Benjamina Franklina. Ljudi koji su dovoljno pametni i voljni da ubijede druge da čine sjajne stvari. Ali, također, dovoljno fleksibilni da mogu razmišljati drugačije. Da mogu da priznaju kada nisu u pravu i da se prilagode dinamičnim uslovima.
Liderstvo zahtijeva snažne veze. Bez povjerenja, nema nikakve saradnje. Biti pouzdan važnije je od kompetentnosti.
Povjerenje je osjetljiv čin. Moramo da priznamo i prihvatimo naše mane. Kao što pokazuju istraživanja, kada pokušavamo da izgledamo savršeno ili glavni, ljudi nas mogu percipirati kao neiskrene. Osjetljivost ne znači da ste slabi, nego da vjerujete sebi, uprkos svojim slabostima.
Lolly Daskal je rekla: „Biti čovjek znači otkriti da možemo biti osjetljivi, ali i dalje jaki.“
Percepcija da osjetljivost ometa učinak je mit. Kao što pokazuju istraživanja, to je prednost lidera. Ranjivi lideri su više samosvjesni. Inspirišu druge, iskreni su i pouzdani. Izgradnja jakih veza dovodi do povećanja učinka.
Mit broj 4 – Lideri uspijevaju sami
Stvarnost: Uspješni lideri uspijevaju u paru
Iza svakog velikog lidera stoji sjajan partner. Obično priču o Appleu povezujemo sa Steveom Jobsom. Ali, taj san ne bi bio moguć bez drugog Stevea: Wozniaka.
Jobs je bio sanjar i idealista. Zamišljao je nove proizvode i promijenio naš odnos spram tehnologije. Wozniak je bio pragmatičan, nogama na zemlji. On je Jobsovu viziju pretvorio u stvarnost.
Uspješni parovi grade uspješne kompanije. Bill Hewlett i Dave Packard. Ben i Jerry’s. Larry Page i Sergey Brin. Moć parova jedan je od najcjenjenijih koncepata u teoriji liderstva. Najveći parovi najbolje rade zajedno.
Vaš partner radi više od običnog nadopunjavanja vaših vještina. On je vaša desna ruka. Vaš par povećava odgovornost. Otkriva vaše slabe tačke i drži vas fokusiranim i iskrenim. Niko ne mijenja svijet sam.
Ko je vaš par? Prihvatite svoje limite i pronađite nekoga da popuni praznine.
Mit broj 5 – Liderstvo je stvar individualnosti
Stvarnost: Liderstvo se odnosi na izgradnju zajednice
Individualizam je dobra ideja, ali ne daje prave ishode. Organizacije malo pažnje pridaju važnosti saradnje. I nagrađuju individualno ponašanje, a ne timski rad. Ako se bonusi zasnivaju na pojedinačnim ciljevima, ne možete očekivati od ljudi da rade kao tim.
Fokus na liderstvu kao individualnoj značajki umanjuje organizacione faktore. Korporativni učinak nije rezultat aktivnosti isključivo CEO-a.
Kompanije poput Intela ne obraćaju mnogo pažnje na individualni liderski razvoj. Umjesto toga, oni se pitaju: „Koje kvalitete moramo razvijati u našoj organizaciji?“ Za transformaciju organizacije, potrebno vam je više od lidera. Stvorite osjećaj misije.
Henry Mintzberg objašnjava da kompanije moramo iznova izgraditi kao zajednice. Efikasne transformacije se dešavaju od sredine, a ne odozdo prema gore, kako objašnjava profesor:
„Imamo opsjednutost liderstvom. Njihova namjera možda je da osnaži ljude, ali njihov učinak ih često sputava. Usredsređivanjem na jednu osobu, čak i u kontekstu drugih, liderstvo postaje dio sindroma individualnosti koji se širi svijetom i podriva organizacije.“
Inovacije i kreativnost su nusprodukti kulture liderstva, a ne lidera. Ed Catmull Pixarov uspjeh pripisuje njegovoj živahnoj kulturi. On to opisuje kao:
„Zajednica u kojoj su talentovani ljudi odani jedni drugima i svom kolektivnom radu. Svi osjećaju da su dio nečeg izvanrednog.“
Strast i dostignuća učinili su Pixarovu zajednicu magnetom za talentovane ljude. Mi smo društvene životinje. Zajednica je društveni magnet – povezuje nas da krenemo u pozitivne promjene. Najbolje radimo u društvenom sistemu koji je veći od nas samih.
Liderstvo je izgradnja zajednice. Veliki lideri fokusiraju se na razvijanje kulture, a ne vlastite slave.
Liderstvo je dobro. Kult lidera nije.
Gledajte na liderstvo kao na akciju (liderstvo, vođenje), a ne kao na ulogu (lider, vođa). Svako može – i treba – da bude lider. Bez obzira koliko mali ili značajan je vaš doprinos, svijet vas treba. Prestanite se diviti liderima. Počnite da budete lideri.
Piše: Gustavo Razzetti (Liberationist / Dialogos)
S engleskog preveo: Resul Mehmedović
