Priroda je puna darova, to je jedan veliki supermarket na otvorenom krcat organskom hranom

Saznajte nešto više o gljivarstvu….

Autor: Maja Isović
BUKA

Branje samoniklih gljiva ili njhova proizvodnja postaju sve zanimljiviji građanima koji u tome vide šansu za biznis ili interesantan hobi. Ne čudi što se ljudi sve više okreću alternativnim načinima zarade, poput proizvodnje gljiva, ljekovitog bilja, ručnog rada i slično, jer je kod nas veoma teško naći stalno zaposlenje, pa je svaka vrsta prihoda dobrodošla.

Gjivarstvo nije samo običan hobi, ono nam otvra vrata u carstvo prirode u kojoj možemo uživati, a u korpu sa gljivama možemo ubaciti i druge šumske proizvode, poput šipka, drenjka, trnjine, jagoda, kupina i slično….

Borislav Marić, predsjednik udruženja gljivara i ljubitelja prirode iz Mrkonjić Grada i predsjednik Asocijacije gljivara RS kaže da ljudi koji se ozbiljno žele baviti uzgojem gljiva nemaju problem sa samim uzgojem već sa plasmanom proizvedenih gljiva.

„Gljive se uzgajaju u kontrolisanim uslovima porduma i hala, a takvih prostora je kod nas mnogo. Sada se može i supstrat i micelij za različite gljive kupiti u BiH dok se ranije skoro sve uvozilo iz Mađarske. Uzgojene gljive se prodaju na pijacama, manjim prodavnicama i restoranima, a samo veliki proizvođači plasiraju proizvode u super marketima koji imaju zahtjeve za većim količinama. Proizvođači koji su u sistemu PDV-a imaju pravo na Premiju od 15% prosječne tržišne cijene po jedinici, a zahtjev podnose Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. Naši ljudi još uvijek jako malo koriste gljive u ishrani pa je i proizvodnja na takvom nivou“, kazao je za BUKU Marić.

On kaže da kada je sezona dobra i kada se ljudi posvete sakupljanju gljiva za otkup onda može da se zaradi, ali od toga ne može da se živi.

„Sezona traje kratko i ima tri glavna perioda u manje od šest mjeseci. Uprkos tome iz BiH se svake godine izvezu stotine tona gljiva i ostvare prometi preko 10-15 miliona KM.  Gljive se sakupljaju u proljeće kada raste smrčak, ljeti kada ima dovoljno kiše, a temperature nisu previše visoke i najbolja sezona je u jesen kada raste najviše gljiva i kada su najboljeg kvaliteta. Smrčak redovno ima najbolju cijenu dok cijene ostalih gljiva mnogo variraju. Ove godine je bilo mnogo crne trube i prodavala se u bescijenje, a odličnu ježevicu nisu ni otkupljivali pa su tone i tone ostale u šumi. Moj savjet svim beračima – ako je otkupna cijena niska, osušite sami gljive pa ih prodajte kad im cijena bude povoljnija. Drugi savjet bi bio da sakupljane gljive očiste i zamrznu, osuše ili konzerviraju i tako sami koriste kvalitetnu hranu iz prirode. To je trenutno najveća korist koju iz gljiva mogu dobiti sakupljači“, kaže za BUKU Marić i dodaje da je paradoksalno da komercijalni sakupljači najčešće uopšte ne jedu gljive već sve prodaju u otkupne stanice.

Marić kaže da kada bi se radila finalizacija proizvoda od gljiva umjesto pukog transporta u Evropu, postigle bi se veće cijene pa bi svi više zarađivali.

NAJLAKŠE ZA UZGOJ

Naš sagovornik kaže da je su najlakše gljive za uzgoj bukovača i šampinjon koje su i najzastupljenije na tržištu. Marić objašnjava da se uz njih uzgaja se još i ljekovita gljiva sa istoka Shii take ali je ona mnogo zahtjevnija za uzgoj pa joj je i cijena znatno viša. „Nedavno smo imali pokušaj obmane građana sa lakim uzgojem tartufa. Uzgoj tartufa nije nemoguć, ali nije ni tako jednostavan kako je predstavljen i ne uspijeva posvuda. U svijetu, posebno na Istoku se uzgajaju desetine vrsta gljiva, a kod nas tri vrste“.

Gljive se prema jestivosti dijele na: jestive, uslovno jestive, nejestive i otrovne. U šumama je najviše nejestivih gljiva, zatim jestivih pa tek onda otrovnih i najmanje uslovno jestivih.

Marić kaže da je do sad probao preko 100 vrsta gljiva, ali iz iskustva mogu reći da do 50 vrsta vrijedi brati za ishranu. Među njima su komercijalne vrste, odnosno vrste koje se otkupljuju, a to su: vrganj (Boletus sp), lisičarka (Cantharellus sp), crna truba (Craterelus cornicupioides), ježevica (Hydnum repandum), rujnice (Lactarius sp.) i smrčak (Morchella sp). Međuti, kaže on, ima još vrsta koje nemaju tržišnu cijenu, a jako su kvalitetne: sunčanice, više vrsta šampinjona, djedovi, đurđevača, krasnice, šumsko pile, gnojištarke i sl.

„Gljive su kvalitetna hrana. One sadrže gotovo sve organske i mineralne materije neophodne organizmu čoveka. Pritom imaju visok procenat belančevina a nizak procenat masti i šećera, što ih čini idealnom dijetalnom zamenom za meso“, kaže naš sagovornik.

 

Gljivarenje je zabavno i za najmlađe

OTROVNE GLJIVE

Branje gljiva za one koji nisu dovoljno obučeni može i da bude opasno, zbog postojanja otrovnih gljiva. Marić ističe da je najbolje da sakupljači gljiva ne beru ništa u šta nisu 100% sigurni. Tačnije, mogu da uberu po nekoliko primjeraka za determinaciju uz pomoć literature ili još bolje stručnih osoba, ali nipošto ih ne smiju pripremati za jelo ako postoji i najmanja sumnja, jer kaže narodna izreka „u sreću se uzda lud, a pametan u svoj trud“.

„Naše najopasnije otrovne gljive dolaze iz roda Amanita, a to su zelena i bijela pupavka koje izgledaju lijepo i liče na neke jestive gljive pa neiskusne berače dovode u zabludu. Iz istog roda je i otrovna crvena muhara, varijanta aureola koju mijenjaju za blagvu. Treba svakako spomenuti otrovni šampinjon kojim se berači često truju ali na sreću nije jako otrovan. Postoji još otrovnih gljiva ali nisu privlačne beračima kao ove pa su rijetka trovanja od cjepača i koprenki. Ako niste sigurni u znanje onog ko vam nudi gljive ili jelo od gljiva ne uzimajte. Prije nekoliko godina je jedna gospođa kupila gljive na pijaci i teško se otrovala, a nedavno su u Kragujevcu na pijaci takođe bile u prodaji otrovne gljive. Ni kod nas, ni u Srbiji nema stručnih službi koje kontrolišu šta bake (najčešće) prodaju na pijacama i uz puteve“, objašnjava Marić.

Ljudi otrovani gljivama najčešće imaju mučnine, vrtoglavice, proliv, bol u želucu, halucinacije i slično.

„Kada se posumnja na trovanje gljivama, neophodno je kod otrovane osobe izazvati povraćanje i dati joj da pije što više tečnosti, slane tople vode ili čaja i hitno je prevesti u bolnicu. Na osnovu uzročnika i simptoma, otrovne gljive su podijeljene u devet sindromskih grupa što znači da nisu sve vrste otrovnih gljiva jednako otrovne. Neki otrovi djeluju brzo nakon konzumacije, ali ima i onih koji djeluju nakon više dana kada je nemoguće trovanje povezati sa gljivama i kada je kasno da se bilo šta uradi. Što je kraći period inkubacije to je više šanse za izliječenje otrovane osobe. Ali opet napominjem, ne dozvolite ni da stomak pokvarite“, kaže Marić.

Marić kaže da na sreću nije imalo loših iskustava na terenu kada su otrovne gljive u pitanju. „Nekoliko puta smo izbacili otrovne gljive iz korpi neopreznih berača i to je sve. Jedan je tvrdio da su sve gljive koje jede puž jestive što je potpuno pogrešno, jer nemamo isti metabolizam. Srne, na primjer, jedu zelenu pupavku, ali imaju enzime koji razlažu otrove za razliku od ljudi“.

Marić ističe da je razgovarao sa nekoliko ljudi koji su se trovali gljivama i njihova iskustva su grozna.

„Bilo je slučajeva kada ljudi paniče i imaju strah od gljiva koje su pojeli iako su bile jestive pa može doći do povraćanja izavanog psihičkim rastrojstvom, ali na tome se sve završi. Treba još spomenuti da gljive treba tretirati kao i ostalu hranu i da ne treba spremati jela od starih gljiva bez obzira ako su to najcjenjenije vrste. Pokvarene gljive su kao pokvareno meso, a ne preporučuje se ni upotreba jela od gljiva koje je stajalo duže od 24 sata jer su, zbog visokog procenta bjelančevina koje sadrže, lako kvarljive“, kaže on

U većem dijelu BiH ima mnogo gljiva zbog velikih površina pod šumama i velikog bogatstva vode, ali neka ozbiljnija istraživanja koja bi pokazala na kojem području ima javiše gljiva nisu rađena.  Postoji samo nekoliko udruženja koja rade na kartiranju i inventarizaciji gljiva. U opštini Mrkonjić Grad je Rade Gašić identifikovao preko 1.700 vrsta gljiva što ne znači da ih na nekim drugim područjima nema toliko, ali jednostavno niko drugi nije posvetio 20-30 godina života neprekidnom istraživanju.

 

Blagva

 

SAVJET POČETNICIMA

Marić svim onima koji razmišljaju da se bave gljivarstvom savjetuje da gljive upoznaju postepeno, stalnim proučavanjem litetrature, razmjenom iskustava sa iskusnijim gljivarima, učešćem na predavanjima o gljivama, posjetama izložbama i slično.

„Najgori je površan pristup zbog kojeg i dolazi do trovanja jer ne truju nas gljive nego neznanje! Nikad vam neće otrovna gljiva sama uskočiti u korpu! Za gljivarenje vam pored znanja treba još samo korpa i nož za razliku od ribolova ili lova koji su vrlo skupi hobiji. U carstvo gljiva se ulazi na mala vrata ali kad jednom uđete i ovladate osnovnim vještinama i znanjem možete uživati do poznih godina ne samo u gljivama već u samom traženju i boravku u prirodi. Da se izrazim konzumeristički, priroda je puna darova, to je jedan veliki supermarket na otvorenom krcat organskom hranom. Pored gljiva tu je; šipak, drenjak, trnjine, jagode, kupine, divlje jabuke, kruške brekinje, mukinje, glog, smreka, čičoka, ljekovite trave i još mnogo toga. Kada upoznate malo prirodu, možete provesti sate i sate u šetnji, a da se ne zamorite niti da osjetite dosadu“, objašnjava naš sagovornik.

Na kraju zaključuje da se podrazumijeva da prirodu moramo čuvati i da postoje jasna pravila ponašanja kao i načini sakupljanja gljiva i ostalih šumskih plodova koja svi moramo poštovati.

 

 

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close