In Memoriam: Prim. dr. Sead Mehičević – „Povelja Grada za životno djelo“ u 2020. – posthumno
Prim. dr. Sead Mehičević (12.10.1946. – 04.02.1999.)
Gradsko vijeće je, na 10. sjednici od 3. augusta, sa 22 glasa ZA usvojilo Prijedlog odluka o dodjeli javnih priznanja Grada Visoko za 2020. godinu.
„Povelja Grada za životno djelo“ u 2020. godini dodjeljuje se prim.dr. SEADU MEHIČEVIĆU (posthumno) za formiranje i uspješan rad Ratne bolnice u Visokom i doprinos odbrani u periodu agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i Općinu Visoko.
POVELJA GRADA VISOKO ZA ŽIVOTNO DJELO
prim. dr. SEAD MEHIČEVIĆ (posthumno)
Rođen 12.10.1946. godine u Sarajevu, gdje je završio osnovnu školu, I Gimnaziju i Medicinski fakultet.
1972. godine dolazi u Visoko i započinje karijeru u Domu zdravlja Visoko, kao ljekar opšte prakse.
1982. godine završava specijalizaciju medicine rada i kao specijalista medicine rada prelazi u ambulantu tekstilne industrije „Vitex“ Visoko, odakle 1991. godine dolazi na mjesto direktora Doma zdravlja Visoko.
dr. Sead Mehičević je obavljao dužnost direktora Domu zdravlja Visoko i načelnika Ratne bolnice Visoko koja počinje da funkcioniše od 27.04. 1992. godine do 05.04. 1996. godine. U Ratnu bolnicu je primljeno i obrađeno 5139 pacijenata, ranjenika i povrijeđenih od kojih 2996 lakše ranjenih, a 1828 teže ranjenih pripadnika Armije RBiH. Tvorac je ideje jedinstvenog koncepta Ratne bolnice sa operacionom salom, pratećom opremom i instrumentarijem, aparatima, te pratećim službama za tretman pacijenata i ranjenika visočke regije, gdje je u najkraćem vremenskom roku suterenski dio Domu zdravlja adaptirao i pretvorio u operativni blok, stacionirani dio za ležeće pacijente i dijagnostički dio za obradu pacijenata, kao i dio intezivne njege. Sastavni dio Ratne bolnice Visoko bio je i stacionar u Moštru koji je služio za tretman pacijenata sa lakšim ozljedama.
Pored prostorne rekonstrukcije, dr. Mehičević je napravio timove zaposlenika koji su učestvovali u zbrinjavanju povrijeđenih i ranjenih od prijemne ambulante do operativne sale i intezivne njege. Svi zaposlenici angažovani u okviru Ratne bolnice i stacionara Visoko bili su pripadnici Armije RBiH.
Bio je inicijator jedinstvenog računarskog programa o evidenciji pacijenata i ranjenika u ratnom periodu. Računarska obrada i evidencija podataka bila je prisutna za vrijeme oružanog sukoba na ovim prostorima. To je posebno je došlo do izražaja prilikom posjete francuskog ministra zdravlja Kushner-a, koji je uputio čestitku voditelju Ratne bolnice dr. Mehičeviću za dobro organizovanu zdravstvenu zaštitu u Domu zdravlja Visoko i Ratnoj bolnici, napominjući da takav sistem zbrinjavanja i zdravstvene zaštite imaju sanitetske službe najboljih svjetskih armija.
Ovo je bio jedinstven koncept zdravstvene zaštite u ratnim uslovima u Bosni i Hercegovini, od samog formiranja Ratne bolnice Visoko, što je doprinjelo visokom kvalitetu zbrinjavanja pacijenata i visokom nivou zdravstvene zaštite visočkog regiona u ratnim uslovima.
Doprinos dr. Mehičevića u ratnom periodu u Visokom je nemjerljiv, za njegovu požrtvovanost i
zbrinjavanje pacijenata zahvalni su mu brojni pacijenti, povrijeđeni i ranjenici iz tog ratnog perioda.
10.11.1995. godine je razrješen dužnosti direktora Domu zdravlja Visoko.
Uporedo sa školovanjem i radom u struci aktivno je bio uključen u sport.
U periodu od 1995. godine do 1997. godine je bio ljekar Mlade nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine.
Umro je 04.02.1999. godine u 53. godini života.
Iza sebe ostavio je suprugu Jasminu, sina Jasmina i kćerku Lejlu.
