Piše: Dr. Goran Kovčević
Nije prvi put da političari i njihovi „namještenici“ u raznim zakonodavnim tijelima blokiraju rad države i ponašaju se na način nedoličan funkciji koju obavljaju u ime naroda i za narod, odnosno u ime glasača koji su im dali povjerenje. Jedna u nizu situacija je i ova oko najavljene krize institucija Bosne i Hercegovine u slučaju revizije presude BiH protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde.
Kriza je najavljena, krizom se priprijeti, što je, po mom sudu, krivično djelo. Svi oni koji sjede po raznim zakonodavnim tijelima, posebno oni pojedinci, ili grupe – državni parlamentarci, su se obavezali na rad a ne na nerad. Bojkotiranje rada Parlamenta BiH podrazumijeva zanemarivanje svojih radnih obaveza, i svakako implicira određene sankcije koje bi svaki pojedinac trebao da snosi ako se ponaša na navedeni način.
Prihvatam da se pojedinci ne slažu ili protive obnovi postupka, ali ne prihvatam da im je to alibi za nerad. Politika nije samo uzimanje novaca od države, nego ima i dimenziju političke borbe koja podrazumijeva aktivan rad upravo u institucijama čije se bojkotiranje i blokiranje najavljuje. Niz je što političkih, što pravnih mehanizama putem kojih se može izraziti i operacionalizirati određeni stav. Ne može jedno pitanje biti prepreka rješavanju drugih, nevezanih za spornu situaciju, što je izgleda postala praksa – političko ucjenjivanje po svim osnovama.
U konkretnom slučaju, predstavnici srpskog naroda u Parlamentu BiH trebaju i moraju institucionalno – legalno djelovati ako smatraju da je određeno pitanje riješeno vaninstitucionalnim putem. Ono što vidimo su neodmjerene medijske izjave, prije svega usmjerene na jačanje jeftinog imidža i destabiliziranje međuetničkih odnosa u našoj državi.
Primjera je mnogo nesuvislog političkog ponašanja, od onog kada su zvanični predstavnici vlasti Republike Hrvatske vršili pritisak na vlasti u BiH, do ovoga zadnjeg kada domaći predstavnici vlasti vrše pritisak unutar domaćih institucija za račun druge države.
Svima je nama jasno da država prolazi kroz specifičnu historijsku fazu, da postoji set problema koji su već duže vrijeme prisutni na političkoj sceni i predstavljaju kamen spoticanja napretku. Međutim, nerješavanje ovih problema je pasiviziralo međunarodnu aktivnost Bosne i Hercegovine i dovelo u situaciju da o nama raspravljaju drugi, dok smo mi primorani da promatramo sa strane i pristajemo na ulogu koja nam se dodjeljuje na osnovu stavova generiranih van ove države. Rješenje je u dogovoru i u poštovanju pravnog okvira uspostavljenog u Bosni i Hercegovini. Nažalost, nepostojanje volje za kompromisima i pozitivnim političkim potezima nam onemogućava da premostimo političke teškoće.
Revizija nikako ne može biti iskra koja će pokrenuti novi sukob, jer je to upravo put predviđen u vrijeme mira za rješavanje međudržavnih odnosa i uspostavu povjerenja među narodima da je mir stanje u koje treba ulagati resurse, a ne rat.
Patria
