Kultura

Prije smrti poželjela jabuku. Prahnula joj!…

Dan prije nego će umrijeti u bolnici, Mubera je tražila jabuku. Prahnula joj! Nije nju dobila. Eto na šta je jedna od naših najboljih pjesnikinja spala! Da niko joj iz Društva pisaca BiH ne dođe na dženazu. Naprosto, nije ih bilo briga!
– Nismo imali novca ni za njenu dženazu. Tražio sam da tadašnji ministri kulture, kantonalni i federalni, pomognu. Nisu. Morao sam posuditi novce za sahranu. Inače bi moja sestra danima ležala u mrtvačnici – sjeća se njen brat Muhamed Mujagić.

MUJAGIĆ MUBERA (SARAJEVO, 29.09.1943. – SARAJEVO, 27.05.2008.)

Mubera Mujagić rođena je 29. septembra 1943. u Sarajevu, gdje se i školovala na Pedagoškoj akademiji. Filološki fakultet diplomirala je u Beogradu 1982. i zaposlila kao nastavnik – profesor srpskohrvatskog jezika. Objavila je 1973. svoju prvu zbirku pjesama “Trenutak sa dva postojanja”, za koju je dobila nagradu za najbolju knjigu poezije te iste godine na bosanskoj republičkoj manifestaciji “Trebinjske večeri poezije”. Pokrovitelj manifestacije bila je Akademija nauka i umjetnosti BiH, ali i druge republičke, društveno-političke i kulturne institucije…

Književnica Mubera Mujagić, zaboravljena žrtva komunističkog režima

U pismu kojeg je 80-tih godina poslala beogradskom NIN-u tadašnja profesorica srpskohrvatskog jezika tražila je da se iz školskih udžbenika izbace stihovi Petra Petrovića Njegoša i Ivana Mažuranića. Smatrala je da stihovi Gorskog vijenca i poeme Smrt Smail-age Čengića vrijeđaju muslimane. I na sastanku podružnice pisaca Sarajeva i Aktiva saveza komunista u povodu rasprava o nastavnim planovima i programima književnosti za osnovne i srednje škole izjasnila se profesorica Mubera protiv Njegoševog Gorskog vijenca i spjeva Smrt Smail-age Čengića Ivana Mažuranića.

U ispovjesti za beogradski nedeljnik Intervjua (januar 1985.) objasnila je kako pri tome nije bila isključiva, kako je kao zamjenu predložila Njegoševu Luču Mikrokozmu!

-Stojim iza svojih riječi, s razlogom i obzirom da je najmanja posljedica lošeg vaspitnog utjecaja tih djela na mnoge generacije upotreba riječi kao bula, Vlah, Turčin, u odnosu na teže ekscese koji se mogu javljati, naročito u višenacionalnim sredinama.Na svojoj sam koži osjetila agresivnost nacionalista raznih boja i ometanje rada i života, te štampanje Zbornika stvaralaštva mladih Tito-Sloboda-Domovina koji sam pripremala godinama, da bih ga objavila u autorskom izdanju (onemogućena da nađem izdavača). Učenik koji je htio spriječiti ekscese i spletke nacionalista oko te knjige strpan je u ludnicu, sa časa, bez znanja roditelja – napisala je profesorica za Intervju.

I pitala da li se može negirati mišljenje profesora Aleksandra Kreške koji je u svom pismu pod naslovom “Van s Njegošem iz škole“ apelovao da se Gorski vijenac i Smrt Smail-age Čengića izbace iz školskih programa, citirajući samo pojedine stihove Njegoševe, kao dokaz i razlog:

-Nekrstu se gore usmrđeše…odža riče na ravnom Cetinju…zaudara zemlja Muhamedom…kako smrde ove poturice… Ako se nekima kosa diže na glavi zbog mog prijedloga, ima ih više kojima se kosa diže zbog ovakvih stihova – napisala je Mubera.

”Smatram, objasnila je, ”da kod neuke djece i neadekvatnih interpretacija ovih djela u takvom ranom uzrastu može da stvori animozitete prema drugim ljudima i narodima, sa zabludama, utoliko prije što kod nas postoje zablude i nimalo nisu rijetke identifikacije između Turaka i muslimana, pa još ti tadašnji Muslimani treba da “iskupljuju grijehe za onih 500 godina pod Turcima“.

-Takva etička poruka djela nije uredu. Na takvim se porukama mogu da uče svi budući nacionalisti raznih boja, reagujući utukom na utuk. I takvih je pojava bilo iz bliže prošlosti. Moja je intervencija išla samo u tom smjeru – objašnjavala je profesorica Mubera svoje namjere.

Nakon tog pisma NIN-u, nastala je ideološka haranga na Muberu. Morala je napustiti školu u kojoj je predavala. Praktično, našla se na ulici. Na nju se digla kuka i motika Jugoslavije

Četiri godine prije nego će maja 2008. umrijeti, Mubera Mujagić živjela je u teškoj bijedi u Sarajevu bolesna,gladna, bez struje, vode, grijanja, telefona, penzije, zdravstvenog osiguranja i novca. Ne bi tu bilo ništa čudno da Mubera nije bila profesorica književnosti, poetesa i autorica 14 knjiga, članica Evropske akademije nauka, dobitnik četiri Velike zlatne medalje i trofeja Italije.

Na njenu dženazu niko iz Društva pisaca BiH nije došao.

Mubera Mujagić rođena je 29. septembra 1943. u Sarajevu, gdje se i školovala na Pedagoškoj akademiji. Filološki fakultet diplomirala je u Beogradu 1982. i zaposlila kao nastavnik – profesor srpskohrvatskog jezika.

Objavila je 1973. svoju prvu zbirku pjesama “Trenutak sa dva postojanja”, za koju je dobila nagradu za najbolju knjigu poezije te iste godine na bosanskoj republičkoj manifestaciji “Trebinjske večeri poezije”. Pokrovitelj manifestacije bila je Akademija nauka i umjetnosti BiH, ali i druge republičke, društveno-političke i kulturne institucije. Već od prvog pojavljivanja slijede prevodi na strane jezike: engleski, njemački, talijanski, turski, grčki, albanski, makedonski, bugarski, francuski, slovenski, danski pa i azerbejdžanski pri Tagore Institute of Creative Writing International u Madrasu (Indija).

Godine 1988. izlazi kompilacija njenih pjesama na engleskom jeziku. Tagore Institute je također uvrstio nekoliko njenih pjesama u svoje svjetske antologije pjesnika kao, naprimjer, u Antologhy of Poetesses of the World. Njena poezija se pojavila na grčkom jeziku u antologiji pjesnika Jugoslavije.

Zbirka Pjesme objavljena je na talijanskom jeziku u Napulju 1984. pod naslovom Slutnja kao govor. Ušla je u natječaj za nagradu Evropske akademije i dobila veliku zlatnu medalju.

Godine 1985. postaje član Akademije i biva izabrana među 24 visoka evropska intelektualca i sa zvanjem konzul akademik za BiH.

Godine 1986. ponovo je dobitnica Velike zlatne medalje u okviru natječaja – velika nagrada Mediterana i velika nagrada zvijezde Evrope pri Evropskoj akademiji.

Na osnovu prve književne evropske nagrade od Senata akademika Evropske akademije, uz titulu akademika konzula za razvoj etičkih i kulturnih vrijednosti naroda Evrope, izabrana je za počasnu ličnost, jedina iz BiH i bivše Jugoslavije među nekoliko žena iz svijeta: vladara, umjetnika, evropskih državnika, senatora, generala i uvaženih ličnosti iz Evrope.

Dobitnik je još tri evropske medalje, znači ukupno šest i trofeja Italije kako za poeziju tako i za esej, književnu kritiku u sekciji akademika Odsjeku mudraca za esej Poezija i sloboda na francuskom jeziku.
Osim knjige poezije Trenutak sa dva postojanja, objavljene 1973. u “Svjetlosti” u Sarajevu, štampana joj je i knjiga poezije Budi drveće pod nebom u Bošnjačkom institutu i Cirihu 1987. godine. Također je objavila i antologiju Izbor stvaralaštva mladih (poetskih, muzičkih i likovnih radova učenika svih republika i pokrajina) pod naslovom Tito-sloboda-domovina 1979. godine.

Kao nastavnica književnosti i jezika animirala je učenike na stvaralački rad, patriotizam, bratstvo, ljubav prema kulturi, školi i umjetnosti te je za tu knjigu dobila velike pohvale javnosti kao i zahvalno pismo Tita i mnogih institucija.

Knjiga pod naslovom “Ogledalo od magle” štampana je 2000. godine u trojezičnom izdanju – na bosanskom, engleskom i njemačkom jeziku, a 2001. godine izbor poezije pod nazivom “Potop šutnje” u dvojezičnom izdanju – na bosanskom i arapskom jeziku. “Bosna u meni” naziv je knjige koja je u štampi. Također, ima desetak pripremljenih knjiga za štampanje, među kojima je izbor pjesama na slovenskom jeziku Antologija bh. poezije.

Mubera Mujagić bila je učesnik međunarodnih, saveznih i republičkih književnih manifestacija, simpozija, kao pjesnik prevodilac i esejista, književni kritičar, a njezini radovi prevođeni su i objavljivani u međunarodnim i našim antologijama.

Bila je žena godine 2003. u Americi.

***

Pjesme Mubere Mujagić prevođene su na turski, njemački, engleski, italijanski, grčki, makedonski, danski, francuski, španski, azerbejdžanski. Ušla je u antologije najboljih svjetskih pjesnika. Govorila je bugarski, francuski. Bila je manekenka. Nadležnim je njen brat Muhamed poslao inicijativu da i neka od sarajevskih ulica dobije ime Mubere Mujagić. Čeka odgovor.

Uskratili su joj pravo na život

-Moja sestra Mubera je ubijena! Nisu je ubili metkom, al’ su je ostavili bez posla, zdravstvenog osiguranja. Uskratili su joj pravo na život. Učinili su da umre nepriznata, odbačena, gladna… Porodica joj je pomagala koliko je mogla. A činjenica da sam morao posuditi pare za dženazu, dovoljno govori o tome koliko smo joj mogli pomagati – veli Muhamed.

Dialogos / Faktor.ba

Behzad Čirkin: Uz Svjetski dan knjige – Neoprostivi grijesi sarajevske poetese Mubere Mujagić

Tragajući za nekim tematskim odgovorima lutao sam po web prostranstvima gdje naletjeh na ime i prezime Mubere Mujagić, u svijetu ugledne poetese iz Sarajeva. Davno u osamdesetim sam se o ovo ime „očešao“, ali vođen ondašnjim mladalačkim prioritetima nisam tome pridavao veće pažnje. Uostalom u ono vrijeme je bilo dosta drugih i jačih tema, zavladala je ekonomska revolucija Ante Markovića, u Beograd su tako nekako, u ta doba, iz Sarajeva bježali ondašnji sarajevski disidenti, partijski kadrovi poput Esada Ćimića i Vojislava Šešelja, a ja sam tada bio mlad i zaljubljen, nesputano uživao u studentskim vragolijama vjerujući u neuništivost poretka čija je ideološka potka bratstva i jedinstva bila utemeljena „u krvi najboljih sinova i kćeri“ ondašnje domovine. U sve to sam tada čvrsto vjerovao, poput mnogih drugih, pa mi nije bila važna usputna priča o slučaju Mubere Mujagić.

5mubera

Autor: Impuls

Ispijam čaj od đumbira i lipe, prija mi, đumbir sam izrendao kako bi mi onaj oštar ukus lakše klizio kroz grlo sve do želučane duplje, a sve to zajedno stimulisalo protok krvi do mozga koji postaje nemiran pred mnogim pitanjima sopstvenog mi duha. Tragajući za nekim tematskim odgovorima lutao sam po web prostranstvima gdje naletjeh na ime i prezime Mubere Mujagić, u svijetu ugledne poetese iz Sarajeva. Davno u osamdesetim sam se o ovo ime „očešao“, ali vođen ondašnjim mladalačkim prioritetima nisam tome pridavao veće pažnje. Uostalom u ono vrijeme je bilo dosta drugih i jačih tema, zavladala je ekonomska revolucija Ante Markovića, u Beograd su tako nekako, u ta doba, iz Sarajeva bježali ondašnji sarajevski disidenti, partijski kadrovi poput Esada Ćimića i Vojislava Šešelja, a ja sam tada bio mlad i zaljubljen, nesputano uživao u studentskim vragolijama vjerujući u neuništivost poretka čija je ideološka potka bratstva i jedinstva bila utemeljena „u krvi najboljih sinova i kćeri“ ondašnje domovine. U sve to sam tada čvrsto vjerovao, poput mnogih drugih, pa mi nije bila važna usputna priča o slučaju Mubere Mujagić. 

Juče sam ostao zaprepašten pred onim što sam našao i pročitao. Ne radi se o vrijednovanju njenog poetskog rada, već o njenom zapanjujućem književnom usponu u Evropi i svijetu, a i o društevnoj degradaciji i dehumanizaciji na domaćem terenu. Umrla je u Sarajevu, tiho i zaboravljena, u uslovima u kojima joj je rođeni brat teško skrpio sredstva za njenu sahranu. 

Ko je Mubera Mujagić? 

Zapisi o njoj kažu da je kao pjesnik i humanista bila priznata u cijelom svijetu, a kod nas je bačena u zaborav. Rođena je u Sarajevu 1943. godine gdje je završila Pedagošku akademiju, a u Beogradu je na Filološkom fakultetu 1982. godine stekla i zvanje profesora srpskohrvatskog jezika. 

1973. godine objavljuje prvu zbirku poezije, „Trenutak za dva postojanja“, za šta kao knjiga godine dobija uglednu nagradu na republičkoj manifestaciji „Trebinjski dani poezije“. Pokrovitelj te manifestacije je bila Akademija nauka i umjetnosti SRBiH uz brojne ondašnje društvenopolitičke republičke i federalne institucije. Knjiga je prevedena na brojne svjetske jezike. 

Dobitnik je dugog niza drugih evropskih i svjetskih priznanja, a na domaćem terenu, pored niza ostalog, istakao bih zahvalno pismo Josipa Broza Tita za njen etički doprinos socijalističkom obrazovanju u kojem je animirala svoje đake na pozitivan patriotizam, bratstvo i jedinstvo, kao i istaknutu ljubav prema kulturi, školi i umjetnosti.Evropska akademija joj uručuje zlatnu nagradu za zbirku pjesama objavljene 1984. godine pod naslovom „Slutnja kao govor“. Sljedeće godine Evropska akademija je bira, između 24 visoka evropska intelektualca, kao svog člana sa zvanjem konzul akademik za Bosnu i Hercegovinu. 

1986. godine postaje dobitnicom Velike zlatne medalje u okviru natječaja velika nagrada Mediterana i velika nagrada zvijezde Evrope pri Evropskoj akademiji. Na osnovu svih njenih zasluga Evropska akademija joj, uz titulu akademika konzula za razvoj etičkih i kulturnih vrijednosti naroda Evrope, uručuje i titulu počasne ličnosti, jedine sa prostora SFRJ i jedna od nekoliko žena iz čitavog svijeta. 

Objavom kompilacija njenih pjesama, 1988. godine, indijski Tagore Institute je nekoliko njenih pjesama uvrstio u svoju Svjetsku antologiju poezije.

U Sjedinjenim Američkim Državama 2003. godine je biraju za ženu godine.

5nagrade

Od svih pojedinosti njenog potisnutog poetskog stvaralaštva, u sivoj sjenci znakovita osvrta na bezmjerje obezličenosti vladajućeg društevnoga besprizorja društvene scene Bosne i Hercegovine izdvajam još ove podatke. 

Sarajevska „Svjetlost“ joj godine 1973. objavljuje knjigu „Trenutak sa dva postojanja“, a godine 1987. Bošnjački institut u Cirihu knjigu „Budi drveće pod nebom“. 

Trojezična zbirka pjesama „Ogledalo od magle“ izlazi iz štampe godine 2000. na bosanskom, njemačkom i engleskom jeziku. Sljedeće godine objavljuje joj se dvojezična poetska zbirka „Potop šutnje“ na bosanskom i arapskom jeziku. 

Šta je grijeh Mubere Mujagić? 

Zbog čega njen ideološki progon u SRBIH i SFRJ? 

Kako to da je ostala bez posla? 

Koji su to razlozi da se u svijetu priznata poetska i intelektualna veličina kod kuće našla na ulici? 

Kako to da je četiri pune godine prije svoje smrti živjela u svojemu Sarajevu bez struje, vode, grijanja, telefona, penzije, zdravstvenog osiguranja, bez ikakvih materijalnih primanja, nerijetko gladna?! Od društva zaboravljena, potpuno odbačena, a na njenu dženazu nije došao čak niko ni iz Društva pisaca Bosne i Hercegovine. Skroman pogreb je upriličen od strane najbližih i sa najbližima.

5knjiga

Mubera Mujagić je u osamdesetim javno tražila da se iz školskih udžbenika izbace stihovi Petra Petrovića Njegoša i Ivana Mažuranića, pravdajući svoj zahtjev etičkim razlozima, jer se kroz stihove Njegoševog „Gorskog vijenca“ i Mažuranićevog spjeva „Smrt Smail age Čengića“ vrijeđaju muslimani. Taj svoj stav je istakla na sastanku sarajevske podružnice pisaca i Aktiva saveza komunista. U intervjuu za beogradski NIN je svoj zahtjev pravdala prefisionalnom etikom obrazovnog djelatnika, sa prijedlogom da se u školski program uvrsti Njegoševo djelo „Luča mikrokozma“ kojim Negoš obrađuje univerzalne ljudske vrijednosti, za razliku od „Gorskog vjenca“ kojim se raspiruje međunacionalna i vjerska mržnja, pogotovo u višenacionalnim sredinama u kojima žive i muslimani. 

U svom stavu se pozivala i na mišljenje profesora Aleksandra Kreške koji je u javnom pismu tražio da se iz školskih programa brišu „Gorski vjenac“ i „Smrt Smail age Čengića“, što je pravdao i citatima iz Njegoševog djela gdje se, pored ostaloga, kaže: 

„borbi našoj kraja biti neće do istrage turske ali naše… Nekršću se gore usmrđeše… odža riče na ravnom Cetinju… Što će đavo u kršćenu zemlju? Što gojimo zmiju u njedrima? Vrana vrani oči ne izvadi; brat je Turčin svud jedan drugome. Nego udri dokle mahat možeš, a ne žali ništa na svijetu! Sve je pošlo đavoljijem tragom, zaudara zemlja Muhamedovom…. Sljedovat im rijekom krvavom u lađici grdna stradanija, to je biti jedno ili drugo. Divne žetve vidim na gomile pred oltarom crkve i plemena; čujem lelek đe gore prolama. Treba služit česti i imenu. neka bude borba neprestana, neka bude što biti ne može – nek ad proždre, pokosi satana! Na groblju će iznići cvijeće za daleko neko pokoljenje. Udri za krst, za obraz junački, ko gođ paše svijetlo oružje, ko gođ čuje srce u prsima! Hulitelje imena Hristova da krstimo vodom ali krvlju! Trijebimo gubu iz torine! Nek propoje pjesna od užasa, oltar pravi na kamen krvavi! Svi glavari skoče na noge s velikom grajom: Tako, već nikako! No lomite munar i džamiju, pa badnjake srpske nalagajte i šarajte uskrsova jaja, časne dvoje postah da postite; za ostalo kako vam je drago! … u krv će nam vjere zaplivati,- biće bolja koja ne potone! Ne složi se Bajram sa Božićem…“ 

U vremenu danas se ovako nešto naziva kažnjivim govorom mržnje. Sarajevska poetesa Mubera Mujagić je tražila da se ovo izbaci iz školskog programa pravdajući svoj zahtjev etičkim pedagoškim odnosom prema mladim naraštajima kojima se u ranom uzrastu kroz ovakve stihove stvara animozitet prema drugim ljudima, drugim narodima, drugim vjerama, vraćajući se u prošlost od 500 godina dugog „turkovanja i hajdukovanja“. 

Podjele koje se potcrtavaju ovakvim stihovima pjesničkog „oslobodilačkog zanosa“ svedene su na crtu pjesničke mitomanije koja poziva na osvetu, upućuje na neprevaziljive razlike, na „metak u krv“ kroz pjesničku naraciju i retrogradno razarajuću identifikaciju na nacionalnoj i vjerskoj osnovi. 

Mubera Mujagić je dalekovidno upozoravala na nužnost traženja tačaka linija čvrstih susreta među ljudima, a oštro upozoravala na nastavno-obrazovne elemente koje je tada vidjela kao putokaze na „autostarde pakla“ doživljene u devedesetim godinama. 

Kaže meni moja supruga, sa kojom sam srkao onaj svoj čaj od đumbira i lipe, da se sa pjesnikinjom Muberom Mujagić sve to ne bi ni desilo da je drug Tito tada bio živ.Tačno je da je drug Tito umro 1980. godine, ali iza druga Tita navališe mnogi ni do koljena mu „Titići“ među kojima su bili i mnogi od onih koji su preko noći od „uzornih komunista“ osvanuli kao „veliki nacionalisti“. 

Aktuelnoj vladajućoj bosanskohercegovačkoj nacionalkratiji, u sve tri nacionalkratske prijestolnice, i te kako odgovaraju sva ta polja razdora među ljudima i među narodima, samo tako je tu je garantovan njihov uspjeh. Ljudi poput rahmetli Mubere, koja je za svoj poetski i ljudski angažman primala zahvalnice i od samog druga Tita, padaju nezahvalno u zaborav. Do nekih novih vremena. Onih u kojima mostovi među ljudima imaju daleko veći značaj. 

Tek u zrelom dobu ljudi su spremni da razumom prihvate i Muberi sporna djela, u dobu kada im je sopstvena misao izgrađena životna vodilja, a ne jednotračne usmjeravajuće vrijednosti tuđih djela. U procesu zrele misaonosti to se dešava van domašaja bilo kakvih retrogradnih pečatiranja i čekićanja djece školskoga uzrasta. Sa prisutnom zrelom analitikom kroz prizmu prostora, vremena, okvira i okolnosti dešavanja određenog književnog djela. A za tako nešto, sudeći po stanju na brdovitom Balkanu i vladajućim normama vaspitno-obrazovnih institucija, Sunce je jako, jako daleko.

5knjiga 1
Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close