Prvi mart, Dan nezavisnosti domovine Bosne i Hercegovine iz godine u godinu je vrijeme u kojem se izraženije zrcale suprotnosti i ambivalentnosti bh. društva u odnosu prema nacionalnoj i državnoj povijesti i sadašnjosti, tradiciji i domovinskoj ljubavi
(EKREM TUCAKOVIĆ – Preporod.com)
Kolega Safer Muminović u Preporodovom prilogu upravo ukazuje na specifičnost, kao pozitivnu vrijednost, domovine Bosne i Hercegovine koju neki njeni stanovnici, a pogotovo stranci, nisu uspijevali adekvatno razumjeti i ostajali su zbunjeni pred tom činjenicom. Neki od onih koji nisu razumijevali blagodarnu posebnost bosanskog duha i uma, zemlju Bosnu i Hercegovinu su vidjeli „čudnom zemljom“, „tamnim vilajetom“, „nerazumljivom“, „teškom“, „nedovršenom državom“. Nažalost, neke od ovih kvalifikacija i danas se mogu često čuti, posebno iz usta određenih srpskih političara i intelektualaca. No, očito je problem u onome ko gleda, odnosno u oku pojedinih promatrača i umu analitičara, a ne u našoj domovini.
Dakako, sama činjenica da Bosna i Hercegovina malo koga ostavlja ravnodušnim, da pobuđuje jake emocije i reakcije, makar bile i suprotstavljene, vrijedna je pažnje. Njena svekolika kompleksnost i slojevitost, kako tokom povijesti tako i danas, i čine je posebnom, rekao bih unikatnom i jedinstvenom. Ima što i druge države imaju, ali opet i drugačije od toga. Ali unikatnost, u pravilu, potiče ljubav i privlačnost. Doduše, kod nekih i zlobu i zavist.
Upravo zato su potpuno nerazumni i zastrašujući pozivi pojedinih navodnih muslimana Bošnjaka na džihad za tuđe interese i ciljeve u tuđim i dalekim zemljama, te brutalne prijetnje muslimanima i reisu-l-ulemi Huseinu ef. Kavazoviću. Jasno je da su takve osobe izgubile sposobnost razumijevanja realnosti i prioriteta u životu muslimana Bošnjaka. Štaviše, nije toliko opasno što ti pojedinci i grupe ne razumiju odnose i način na koji savremeni svijet funkcionira i u njemu poziciju muslimana i Islamske zajednice, koliko je opasno i uznemiravajuće kako su lahka meta za indoktrinaciju i manipulaciju u ostvarenju, Bog zna čijih, sumnjivih i štetnih interesa i ciljeva. Oni koji prijete klanjem ne mogu pripadati ovom narodu, nisu se podizali na fizičkoj i duhovnoj hrani naših krajeva, niti su produkt ovdašnje muslimanske tradicije.
Naravno, od suštinske važnosti je ta emocija koju Bosna i Hercegovina potiče kod različitih ljudi, jer i oni koji je nisu razumjeli pa su je mrzili, pokazali su da nisu mogli ostati indiferentni; čak i dok je negiraju pokazuju, doduše negativnu, strast prema njoj. Kakav je tek ugodan osjećaj kod onih koji je razumiju pa uživaju u njenoj posebnosti i složenosti! Upravo zbog sposobnosti poticanja tih unutrašnjih stanja kod ljudi, Bosna i Hercegovina je mnogo više od prostog zbira određenih povijesnih ili aktuelnih činjenica, zbira krvi i tla, jer je emocija – ljubav, strast, želja, nada i sl.- ono što može čovjeku i zajednici dati viši smisao i uspostaviti jače i srčanije veze. U tome je, nesumnjiva, snaga, dugovječnosti i trajnosti Bosne i Hercegovine. Oni koji vole i u srcima nose ljubav znaju snagu, moć i ljepotu domovinske ljubavi, dok one koji mrze treba prepustiti njihovoj mržnji i pakosti; neka se oni sami nose sa tim unutarnjim zlom vlastitih duša i prljave savjesti.
Dan nezavisnosti prikladan je povod da se osvježi domovinski zavjet ljubavi, da se prepustimo tom ugodnom osjećanju, da jačamo odlučnost razvijanja, gradnje i čuvanja onoga što volimo, kao i da budemo ljubomorni na sve ono što ugrožava i nipodaštava domovinu. Bosni i Hercegovini trebaju kćeri i sinovi koji će je voljeti i s ljubavlju je podizati kako bi nam svima bilo lijepo i komotno, da se s njom svi možemo identificirati.
Iako je mnogo onih koji domovini poklanjaju svoju malu ljudsku ljubav i pažnju na način na koji to oni znaju, ipak neki uspijevaju pronaći adekvatan jezik i djelo da učine domovinu globalno prepoznatljivom i šire dobar glas o njoj. Mnogo je bilo i ima takvih ljudi, a u posljednjih petnaestak dana njeno ime u svijetu ponosnim su učinili Danis Tanović na filmskom festivalu u Berlinu, osvojivši dvije značajne nagrade, uključujući i nagradu „Srebreni medvjed“; Adnan Ćatić osvojivši petu titulu svjetskog prvaka u boksu. Dakako, predaja aplikacije za prijem u Evropsku uniju je značajan čin, kao što je to i opredjeljenje za članstvo u NATO-u, kao sigurnosnom kišobranu koji ima važnu ulogu i u razvoju zemalja članica. Ovi rezultati Dan nezavisnosti čine još ponosnijim.
Muslimanima Bošnjacima još više pospješuje ljubav prema domovini Bosni i Hercegovini, i na emotivnoj i na racionalnoj i na interesnoj razini, to što u svojoj domovini uživaju slobodu svoje vjere, poštovanje svoga islamskog identiteta, što u njoj vide i osjete slojeve muslimanskog bića, koje je oplemenjavalo društvo i kulturu ove države. U svim dijelovima domovine uočljiv je muslimanski miomiris i naslage muslimanskog duha, trud i djela naših majki i očeva, nena i djedova.
I dok muslimani imaju stvarnu mogućnost da unaprjeđuju svoj status i opsege svoje slobode, kao autohtoni i suštinski ukorijenjeni u ovom tlu i faktor bez kojeg se ne može ništa rješavati, s vremena na vrijeme iskaču pojedinci koji od gotovine prave veresiju, ruše dostignuto da bi nešto gradili po svojim uskoumnim mjerilima. Upravo zato su potpuno nerazumni i zastrašujući pozivi pojedinih navodnih muslimana Bošnjaka na džihad za tuđe interese i ciljeve u tuđim i dalekim zemljama, te brutalne prijetnje muslimanima i reisu-l-ulemi Huseinu ef. Kavazoviću. Jasno je da su takve osobe izgubile sposobnost razumijevanja realnosti i prioriteta u životu muslimana Bošnjaka. Štaviše, nije toliko opasno što ti pojedinci i grupe ne razumiju odnose i način na koji savremeni svijet funkcionira i u njemu poziciju muslimana i Islamske zajednice, koliko je opasno i uznemiravajuće kako su lahka meta za indoktrinaciju i manipulaciju u ostvarenju, Bog zna čijih, sumnjivih i štetnih interesa i ciljeva. Oni koji prijete klanjem ne mogu pripadati ovom narodu, nisu se podizali na fizičkoj i duhovnoj hrani naših krajeva, niti su produkt ovdašnje muslimanske tradicije. Takve prijetnje pripadaju nekom drugom svijetu i nekim drugim tradicijima. Vjerovatno ni oni ne znaju kome služe. Zato se moraju odlučno osuditi, ozbiljno uzeti u obzir i u skladu s tim djelovati.
Bez sumnje, sloboda i progres domovine, uz dalje razvijanje raznolike mreže snažnih i slobodnih institucija i ustanova u kojima muslimanska komponenta nije proskribirana jesu prioriteti djelovanja muslimana Bošnjaka. Uskratiti i onemogućiti publicitet onima koji ga ne zaslužuju, a očajnički ga traže za svoje sulude ideje, također bi morao biti važan prioritet. Publicitet se mora jednako uskratiti i onima koje prijete klanjem na Baščaršiji i onima koji nam na svakom koraku ponižavaju i destruiraju domovinu svojim prijetećim riječima i djelima kako će se otcijepiti i kako je Srbija njihova domovina.
