Kultura

Preminuo italijanski pisac i filozof Umberto Eco

“Imamo ograničenje, vrlo obeshrabrujuće, ponižavajuće a to je smrt.” – Umberto Eco

Italijanski pisac i filozof Umberto Eco preminuo je noćas u 84. godini, prenijeli su italijanski mediji.

Eco, koji je bolovao od raka, umro je u svom domu, objavila je Republica na svom sajtu, navodeći da je “svijet izgubio jednog od najvažnijih ljudi savremene kulture”, dok je Corriere della Sera napisala da je preminuo “jedan od najslavnijih italijanskih intelektualaca”.

Njegova najpoznatija djela su romani “Ime ruže” koji je preveden na 43 jezika i prodat u više od 30 miliona primjeraka i “Fukoovo klatno”, zatim “Ostrvo dana pređašnjeg”, “Baudolino”, “Praško groblje”, “Tajanstveni plamen kraljice Loane”.

Autor je i brojnih eseja i knjiga iz teorije umjetnosti, lingvistike i semiotike, a pisao je i književnu kritiku i knjige za djecu.

Rođen je 5. januara 1932. godine u Aleksandriji u sjevernom italijanskom regionu Piemontu.

Diplomirao je filozofiju na Univerzitetu u Torinu 1954. godine, bavio se Srednjim vijekom i estetikom teksta. Kasnije je definisao semiotiku kao “filozofiju jezika”.

Pripadao je književnom pokretu Grupa 63.

U intervju za Guardian prošle godine, Eco je rekao da je pisanju pristupa sa željom da “promijeni” čitaoca.

“Ne znam šta čitalac očekuje. Mislim da autor treba da piše ono što čitalac ne očekuje. Problem nije pitati šta im je potrebno, već promijeniti ih”, naveo je on.

Uspijevao je da premosti jaz između popularne i intelektualne kulture, objavljujući svoje misli u dnevnim novinama i vodećem italijanskom magazinu “Espreso”.

Za sobom je ostavio ženu Renatu koja je istoričar umjetnosti i dvoje djece, navodi AFP.

______________


Umberto Eco – citati:

Ne možeš pobjeći od beskraja, bjekstvom u neki drugi beskraj, ne možeš pobjeći od istovjetnog obmanjujući se da možeš da pronađeš različito.

Kada ujutro vežem kravatu, čini mi se da donosim ideološku odluku.Samo, život stada se izmjenio, a opatija može da se vrati tradiciji (svojoj slavi, svojoj negdašnjoj moći) samo ako prihvati nove običaje stada, postajući drugačiji. A kako se danas stadom ne vlada pomoću oružja ili raskošnih obreda, nego upravljajući novcem, Amaro želi da sve gdje opatija nešto tvori, pa i sama biblioteka, postane radionica, mjesto gdje se tvori novac.

Luđaci i djeca uvijek govore istinu.

Melankolija u krvi nije mutan talog nego najbolji vinski cvijet, ona stvara heroje jer budući da graniči s ludošću potiče čovjeka na najsmionija djela.

Kao što kaže stara poslovica, pero drže tri prsta, ali radi čitavo tijelo. I boli.

Ne možeš pobjeći od beskraja, bjekstvom u neki drugi beskraj, ne možeš pobjeći od istovjetnog obmanjujući se da možeš da pronađeš različito.

Smijeh ubija strah, a bez straha od đavola nema potrebe za Bogom.

Nije svaka istina za svačije uši.

San je pismo, a mnoga pisma nisu ništa drugo nego snovi.

Prijevod je umjetnost neuspjeha.

Bolja je stvarnost od snova: ako je nešto stvarno,  onda je stvarno i ti nisi ništa tu kriv.

Kreativnost može biti samo anarhistička, kapitalistička, Darvinistička.

Pišem ono što pišem.

Ništa više uplašenom čovjeku ne daje hrabrosti kao tuđi strah.

Možda i nisam mudar onoliko koliko mislim da jesam.

Volimo popise jer ne želimo umrijeti.

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close