Taj se petak popodne iščekivao zbog posve druge pravne stvari, one o kojoj je odluka trebala pasti u Vijećnici.
I dok su nepozvani novinari pomno bilježili ko sve ulazi u zgradu, niko od njih se nije ni zapitao gdje je čuveni gensek SDA Amir Zukić. Pravo govoreći, ko bi ga i očekivao među predstavnicima logoraša, žrtava ili pak akademske zajednice, pokušala sam se našaliti s kolegom koji mi je javio za njegovo hapšenje, kad svi znamo da je Zukić najveći dio rata proveo u mojoj mjesnoj zajednici dijeleći humanitarnu pomoć? Pa i Rasim Muratović je bio u Norveškoj, pa sad organizira skup odluke hoće li BiH tražiti reviziju presude, odgovorio mi je kao iz topa.
Odmaknimo se od metafora s oružjem i posvetimo vijesti koja je sarajevsko Kantonalno tužilaštvo dovela rame uz rame s najviše rangiranim sudom na svijetu. Negdje iza 16 sati, dok se dakle u Vijećnici još rasplamsavala rasprava, MUP KS-a uhapsio je genseka SDA u sklopu akcije zbog koje je mjesecima ranije uhapšen Esed Džananović, optužen za nezakonita zapošljavanja. Ubrzo nakon Džananovićevog hapšenja, Žurnal je najavio kako istraga u predmetu Bosna ide ka moćnom kružoku SDA kojeg čine (uhapšeni) gensek Zukić te još dvojica stranačkih potpredsjednika Asim Sarajlić i Mirsad Kukić. Autor teksta na Žurnalu Avdo Avdić prošlog vikenda nije likovao, pa čak ni podsjetio na kuku i motiku demantija za kojima je posegao gensek Zukić (a i potpredsjednik Sarajlić) pozivajući čak Tužiteljstvo KS-a da što prije okonča istragu, već je ponudio podatak više: po njegovim tvrdnjama, gensek Zukić je dan pred hapšenje pokušao uticati na svjedoke i to je zapravo i ubrzalo hapšenje. Zukić je inače mogao mirno došetati i dati izjavu (kao osumnjičeni) jer mu je uredno uručen poziv. No, poznat po svojim suptilnim metodama Zukić ih je očito primijenio na svjedoke, a ovi su spas potražili u Tužiteljstvu KS-a, pa je akcija izvedena brzo i efikasno, a gensek Zukić se pridružio uhapšenom izvršnom direktoru Elektroprivrede BiH, osumnjičenom za korupciju i nezakonita zapošljavanja u javnim preduzećima. Gensek je pak osumnjičen za krivično djelo udruživanje radi činjenja krivičnih djela, a po saznanjima novinara, udruženu grupu čine osim njega i potpredsjednici SDA Sarajlić i Kukić. Klupko je navodno razmotao sam Džananović, na osnovu čijeg je iskaza proširena istraga u predmetu Bosna, koja se osim na nezakonita zapošljavanja u EPBiH, odnosi i na slične aranžmane u Kliničkom centru Sarajevo, te domovima zdravlja u Sarajevu.
Amir Zukić je tri puta zaredom biran za genseka najjače bošnjačke partije, no koliko god da se pokušavam sjetiti njegovih velikih poteza, jedino mi naumpadaju velike količine zemljišta koje su se svako malo u medijima vezivale za njegove transakcije. Posljednji veliki pothvat te vrste su visočke Poljine, kako je kolega Amarildo Gutić nazvao impozantno imanje na kome se federalni poslanik i gensek Zukić posvetio uzgoju rasnih arapskih konja: ma sjećamo se svi belaja kad je konje dreser pustio da se istrče, a onda gensek u isti trk poslao policajce za njima, plašeći se da su ukradeni. Tako se i saznalo da su na gensekovom imanju “pored vikendice vidljivi sportski teren, potom teren za trening konja, zasadi malina, voćnjaci te brojni pomoćni objekti i sadržaji na ogromnom zemljištu” (30 ha). U imovinskom kartonu od 2014. gensek je naveo vikendicu vrijednosti 20.000 maraka, no upravo je Žurnalu priznao kako će “korigovati vrijednost, jer sada sigurno sve vrijedi 150.000.” Gensek je i (su)vlasnik kuće u Sarajevu, ima vikendicu i zemljište od 50.000 kvadrata u rodnoj Rogatici, a u ranijem imovinskom kartonu je prijavio da njegova supruga ima kuću u Dubrovniku i 50.000 kvadrata zemljišta u Trebinju.
Imovina i SDA su zapravo dvije konstante Zukićevog angažmana: počeo je kao predsjednik Muslimanskog omladinskog saveza (MOS), preko već pominjane MZ do funkcije (ratne 1994.) u Općini Centar, gdje je i dočekao kraj rata kao načelnik Odjeljenja za izbjegle i raseljene, a već 1996. je imenovan za sekretara Vijeća ove općine. Četiri godine kasnije kandidira se za načelnika, no nije izabran, kao ni 2014. kada je bio na federalnoj listi SDA. Dobio je kompenzacijski mandat: SDA ga je svih ovih godina ozbiljno vrednovala, pa ipak lider ove partije Bakir Izetbegović nije izgledao zabrinut za genseka u času kada su ga novinari pitali za njegovo hapšenje, nakon skupa u Vijećnici. Moramo vjerovati pravosuđu, kazao je Izetbegović i tako ostavio prostora da optimisti iz SDA već povjeruju da su stranačke reforme zapravo počele.
Javna je tajna da još od posljednjeg kongresa SDA upravo genseka Zukića i dvojicu potpredsjednika Sarajlića i Kukića u samoj stranci optužuju za namještanje, krađu i još kojekakve nepodopštine. Otuda i nada da će SDA zapravo kapitalizirati na radu pravosuđa i očistiti vlastite redove, kad već nije imala unutarstranačke snage za takve pothvate. Da je drugačije, do sada bi barem najviši organi SDA javno zatražili od SIPA i OSA BiH da otkriju nalogodavce sramnog napada na državnog ministra civilnih poslova i zamjenika predsjednika SDA Adila Osmanovića u Srebrenici. Ovako je posve jasno da se pričom o komisijama kupuje vrijeme pošto su i okupljeni u prostorijama IZBiH i napadači iz istih stranačkih klupa.
No, vratimo se pravosuđu: bilo ono lokalno ili međunarodno, važi isti princip. Valja ga pustiti da se drži zakona i procedura. I vjerovati mu. U ovom se času to odnosi i na Međunarodni sud pravde u Haagu, koji također ima svoje procedure: valjat će ih ispoštovati i prihvatiti sa svim onim posljedicama koje će ih neminovno pratiti. A koje – kako god ko gledao na njih – neće podjednako snositi svi akteri skupa na kome je odluka donesena. Do kraja ove sedmice, kada ističe i rok za zahtjev za reviziju presude, valja se nadati da će makar onaj dio o (van)institucionalnom djelovanju biti posve jasan.
Najmanje zbog aktuelne političke scene, a mnogo više zbog onog što Bosna i Hercegovina jeste: i-i-i. I bošnjačka, i srpska, i hrvatska, i to zajednička, što bi rekao reis Kavazović.
Oslobođenje
