U vrijeme 25. godišnjice Mirovnog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu, dogovorenog i parafiranog u Daytonu, a potpisanog u Parizu desilo se nešto od posebnog značaja za bh. državu. Nakon historijskog DA miru i priznanja kontinuiteta države Bosne i Hercegovine, četvrt vijeka kasnije došlo je do NE Rusiji, jednoj od potpisnica sporazuma, koje takođe ima svojevrsnu historijsku težinu. Moskva drugi put nakon 1948. godine doživljava NE sa ovih prostora zbog paternalističkih, ekspanzionističkih, što će reći, destruktivnih nakana.
Dva člana Predsjedništva BiH, Željko Komšić i Šefik Džaferović odbili su susret sa ministrom vanjskih poslova Sergejom Lavrovom, čija je posjeta svedena na dva susreta u dva Sarajeva sa predsjedavajućim Predsjedništvu Bosne i Hercegovine Miloradom Dodikom – koji ni po čemu, osim prazno formalno, to nije. Lavrov se, ipak, sastao sa ministricom vanjskih poslova BiH Biserom Turković, pa su zajedno poslali diplomatske poruke, uglavnom, pozitivno intonirane.
Lavrov, naravno, zna šta radi, nema na planeti ministra vanjskih poslova s takvim diplomatskim stažom, znanjem i iskustvom. Ali doživio je, eto, da dobije diplomatsku šamarčinu u državi(ci) koju, ne samo, Rusija drži pod upitnikom. Lavrov je posjetu počeo razgovorom s Dodikom u Istočnom Sarajevu uz zastave Rusije i Republike Srpske, bez bh. znamenja. Potom se našao s čelnikom HDZ-a Draganom Čovićem i razglabao o našem Izbornom zakonu. I to je dio omalovažavajućeg odnosa prema BiH i njenim državnim institucijama.
Ne znamo da li je Lavrov računao i s mogućnošću da bude odbijen. On je, svakako, došao s velesilskom nadobudnošću da provocira one koji žele postdejtonsku perspektivu ovoj napaćenoj zemlji u vrijeme kada promjena predsjednika u Sjedinjenim Američkim Državama najavljuje obnovu strateškog transatlantskog saveza i saradnje sa Evropskom unijom u vrućim pitanjima, među kojima su i Balkan i Bosna i Hercegovina. Lavrov je došao i da vidi efekte svoje provokativne posjete i poruči da Rusija ne odustaje od uplitanja u bh. sudbinu.
Na Lavrovljevu aroganciju odgovoreno je kako treba. Dvojica šefova bh. države poručila su Rusiji da je nedopustivo nepoštivanje međunarodno priznate države i od Moskve, ma u kakvom stanju da je. I jednako bitno – ukazali su zorno Putinovoj imperiji da je to kršenje Dejtonskog sporazuma, isto kao što je to osporavanje prava BiH na evroatlantske integracije što je pitanje suvereniteta a i bh. Ustav, kao dio Mirovnog sporazuma a i samostalan akt, potvrđuje pravo i ove zemlje na članstvo u međunarodnim asocijacijama. Lavrovu je time kazano da je i nedopustivo da dovodi u pitanje, kao i ruski slugani ovdje, nešto o čemu postoje zakon i odluke najviših državnih organa o opredjeljenju za integraciju u EU i NATO. A o ostanku OHR-a i ulozi visokog predstavnika ne odlučuje se ni u jednoj zemlji pojedinačno. I ta institucija je dejtonske naravi. Mirovni sporazum je dio odgovornosti Vijeća sigurnosti OUN.
Ovo je NE i neformalnom trojnom paktu srpsko-rusko-hrvatskih zvaničnika protiv države Bosne i Hercegovine. Ovo je i poruka SAD i EU, kako reče Komšić, da BiH neće da bude pijun za kojekakve ruske igre na ovim prostorima. Destinacije Lavrova nakon Sarajeva su Beograd i Zagreb.
Istodobno, ovo NE, traži od SAD, EU, Velike Britanije i drugih uticajnih država naklonjenih stabilizaciji, demokratizaciji i prosperitetu BiH da čvrsto stanu uz one bh. snage koje uistinu jesu za takvu BiH u EU i NATO-u. A i da udare po prstima one što svakodnevno posežu za Bosnom i Hercegovinom iz Srbije i Hrvatske i tim provociraju sukobe koji se nikako ne mogu ograničiti na BiH, već krajnje opasno uzdrmati i mnogo širi prostor nego što su Evropa i Sredozemlje.
Važna će, dakako, biti reagovanja na NE. Očekivano, opozicioni lideri PDP-a i SDS-a Borislav Borenović i Mirko Šarović osudili su odbijanje susreta i stali uz Dodika. Zanimljivo, na Twitteru ruskog ministarstva vanjskih poslova su objavili status na kojem su naveli da se Lavrov “susreo sa članovima Predsjedništva BiH” ne navodeći da je taj susret bio samo s Dodikom.
Nije bilo lako Džaferović i Komšiću da ovo učine, razmišljali su i o susretu na kojem bi rekli to što su kazali za medije. Ovo jeste mnogo snažnija poruka i sasma je osnovano. Taj potez ima veliku težinu i za unutarnje odnose i relacije sa susjedima i međunarodnim autoritetima. Od suštinske su važnosti reagovanja iz Amerike i Evrope.
Autor: Zija Dizdarević
Tačno.net
