Zašto mi više nije žao Filipa Mursela Begovića

U početku mi je Filip Mursel Begović izgledao kao tužna pojava. Sjećam se jednog teksta, još dok je bio u Zagrebu, u kojem govori kako ga je neki dedo, čini mi se u džamiji, pitao: “A kad si ti, Filipe, prešo na islam?”

Opravdano je tu Begović – koji uzgred uopće nije “prešao” na islam, već ga svojevoljno prihvatio, iako imenom i voljom roditelja i sredine nije bio predoređen za to – govorio o sebi, kao o žrtvi zadrtosti svjetonazora većeg broja naših deda.

Žao mi je bilo Filipa Mursela i kada ga je jedan novinar “Večernjeg lista”, u intervjuu, polusatirično prikazao kao new-age muslimana (“trudi se biti pravi musliman pa tako ne pije alkohol, ne jede svinjetinu, zapravo ne jede meso jer je vegetarijanac”).

Također, bilo mi ga je žao, kada mu je i Senad Hadžifejzović, kao arogantno i nekorektno-duhoviti mahalac, počeo udarati političke čvoke, iako ih tad još nije bio zaslužio:

1. “Dobro veče, Filipe, a dobro večer i Mursele.”

2. “Filip Mursel Begović je, poštovani gledaoci, Bošnjak sa govornom manom, a nije Sandžaklija.”

3. “Kako da te najavim, novinar, urednik, izdavač, publicista, filozof si mi, u velikoj mjeri (okreće se prema gledaocima) – mlad čovjek. Dvije godine stariji od mene. Četri, pet…”

4. “Filip Mursel je sjajan. Piše lijepo, intelektualac… Ne govori baš dobro, čistim bosanskim, al eto.”

5. “Naredne sedmice izlazi – kako vi to kažete u Hrvatskoj – tjednik. Mi to ovdje kažemo – heftičnik.”

6. “Jel ti neko rekao da je (uzdignuti dlan, op.) bio pozdrav u Armiji Republike BiH?”

Filip Mursel je tužnim glasom rekao: “Jeste (rekao mu je neko, op.)”. Govorio je i da se “osjećao spremnim da pogine za ovu zemlju”, ali da je “odlučio da živi za ovu zemlju”. Itd. Itd.

Bilo mi je žao zbog tog načina na koji ga je dočekala čaršija. Ali prestalo mi ga je biti žao, nakon što vidim da je preuzeo iste te zadrte manire, čijom je žrtvom bio i u Zagrebu i u Sarajevu.

Vidim da je na osnovu imena, počeo imputirati ljudima nacionalno i opredjeljenje. Vidim da je počeo praviti neukusne šale i lijepiti po ljudima opasne političke etikete. Vidim da je ljudima, koji se ne osjećaju kao Srbi, počeo govoriti da su Srbi. Vidim da je dokazanim protivnicima svakog nacionalizma, a posebno velikosrpske ideologije – počeo govoriti da su “produžena ruka velikosrpskog šovinizma”. Da je urednik “Stava” bezazlen, i samo smiješan, dok kucka svoje neovisne tekstiće u zgradi BH Telekoma (tamo je redakcija te novine), ne bih napisao da je šupak. A jeste šupak, ne zato što je Filip, ni zato što je Mursel, ni zato što je Begović, već zato što je šupak.

Jučer sam saznao da su jednog od tih ljudi, koje Begović neosnovano i nekorektno napada u “Stavu” i na “Faktoru” (a za njim i predsjednik SPUS-a Haris Zahiragić), neki idioti verbalno napali u tramvaju, papagajski ponavljajući Begovićeve laži i političke hrakotine.

Ako te ljude ti idioti od Begovićevih čitalaca počnu, ne daj Bože, i neverbalno napadati, ne želim biti među onima, koji će se stidjeti što su šutjeli, niti među onima koji će govoriti da Begovićevi tekstovi nemaju nikakve veze sa tim zasretanjima…

No, i u tom slučaju bih se svejedno stidio, jer bi to bilo počinjeno i u moje ime, jer Filip Mursel govori u ime onih koji su zbog imena protjerani iz RS-a, jer sam i sam 1992. protjeran iz Skender Vakufa, danas Kneževo (RS), zbog imena, kao Musliman.

Zasad sam samo ljut, što dopuštamo da Filip Mursel Begović, koji misli da je uspješno privatizirao istinu, govori u naše ime, iako nema ni intelektualni ni moralni kapacitet za takvo što.

Neću zamjerati što nije poginuo za ovu zemlju, što ima ovo ili ono ime, što ovako ili onako priča, što nije protjeran ni iz Zagreba, ni iz RS-a i sl. Neću mu uskraćivati pravo da zbog imena ili porijekla “živi za ovu zemlju”, kako sam kaže.

Nek živi, na miru i u miru, kad mu je Bog dao, ali vrijeme je da pusti na miru druge ljude, poput Nenada Veličkovića, koji su branili ovaj grad i ovu zemlju u ratu, i koji joj i u miru žele samo dobro.

Uz dozvolu, preuzeto sa autorovog facebook profila

(zurnal.info)