“Naša razmažena, slabašna i despiritualizirana zapadna društva su ušla u završnu fazu propadanja. Protekle 2015. godine smo svjedočili rijetkom geopolitičkom usponu novih svjetskih sila, a pred svakim novim izazovom su čelnici Europske unije i Sjedinjenih Država izgledali sve slabiji i smeteniji”, za The Telegraph piše Christopher Booker.
(altermainstreaminfo.com.hr)
“Koja su najznačajnija obilježja da se svijet mijenja i što se sve dogodilo u godini koja je upravo završila? Dva događaja od prošle jeseni nam mogu puno toga reći. Jedan je bio vrlo osebujna priroda državnog posjeta predsjednika Kine u listopadu, koji je svečano dočekan u Buckinghamskoj palači. Bilo je na stotine prokineskih plakata i kineskih zastavica, a zaštitari su rastjerali nekoliko prosvjednika koji su se okupili kako bi izrazili nezadovoljstvo protiv politike Kine i kršenja ljudskih prava Tibetu. Vođeni Davidom Cameronom, naši političari nisu mogli mogli izgledati ponizniji pred vođom zemlje za čije gospodarstvo, unatoč nedavnim treperenjima, MMF predviđa da će 2016. kao najveća sila na svijetu prestići SAD. Iako je Velika Britanija jednom donijela čeličnu odluku o civilnom korištenju nuklearne energije, posjet se poklopio baš sa slomom ostataka naše industrije čelika pred poplavom jeftinog čelika iz Kine i naši političari su se izjasnili da će nam Peking pomoći u izgradnji najskupljih nuklearnih elektrana u svijetu i to zastarjelim dizajnom”, piše Booker.
“Tri tjedna kasnije nam dolazi manje istaknuti posjet Narendre Modia, premijera Indije, čija će još brže rastuća ekonomija prema predviđanjima financijskih analitičara postati veća od britanske roku od tri godine, a prestići Kinu kao najveća svjetska sila u drugoj polovici stoljeća. Ono što smo vidjeli u 2015. godini su, više nego ikada prije, bili znakovi jedne povijesno velike geopolitičke smjene u kojoj se stogodišnja hegemonija Zapada povlači pred novim pokretačima napretka u svijetu. Pred svakim novim vanjskim izazovom čelnici EU i Sjedinjenih Država nikada nisu izgledali slabiji ili smeteniji, posebice pred pitanjem kako se nositi s poplavom izbjeglica i terorističkom prijetnjom s Bliskog istoka, gdje zbog naših taštih intervencija u Iraku, Afganistanu i Libiji vlada kaos. Nikada naši političari i političke institucije nisu zavrijedili manje poštovanja”, nastavlja britanski analitičar.
“Svugdje vidimo kako se zapadnjačke iluzije sudaraju sa stvarnošću, kao kad se osvrnemo na ponudu Ukrajini da je usišu EU i NATO, što je neminovno izazvalo odgovor predsjednika Putina i ruskog osjećaja nacionalnog interesa, a koji je nas napustio u potrazi da patetično nemoćni. Isto tako je bilo i s njegovom potporom Siriji predsjednika Bashara Al-Assada, gdje je Putin potrčao i za nekoliko krugova iza sebe ostavio Zapad. Baš tako nas je pretekao i ubojiti režim u Iranu, gdje je nakon nedavnog “nuklearnog sporazuma”, kojega je besmislenim nazvao “umjereni” predsjednik Rouhani i nikada se nije potrudio ni potpisati ga, gotovo odmah odobrio dva ilegalna ispitivanja projektila sposobnih da nose nuklearne glave, znajući da neće slijediti nikakva reakcija sa Zapada”,za The Telegraph piše Christopher Booker.
“Onda smo vidjeli još besmisleniji “neobvezujući” dogovor u Parizu koji bi trebao spasiti svijet od globalnog zatopljenja. Sama činjenica da je Zapad svojom panikom bio na prvom mjestu je još jedan simptom kako lako možemo pasti pod utjecaj naših iluzija i opet je vanjski svijet, na čelu s Kinom i Indijom, odbio pristati na takve gluposti. Mogli bismo se pronaći u briljantnom naslovu, inače ne pretjerano dobre knjige koju je napisao Otto Spengler u dvadesetima, “Der Untergang des Abendlandes” (Propast Zapada). Sve su civilizacije, kao što znamo, s vremenom propadale, a Spenglerov je naslov bio samo 90 godina ispred svog vremena. Razlog zašto mi ne vidimo koliko daleko su naša razmažena, slabašna i despiritualizirana zapadna društva izgubila tlo pod nogama je balon u kojem živimo. No, dans je moćni, veliki svijet negdje vani, još manje sentimentalan i mnogo teži nego što smo navikli. Tijekom narednih godina će se naš svijet sigurno promijeniti, više nego što možemo zamisliti”, zaključuje Christopher Booker.
Na dnu njegove kolumne je The Telegraph postavio internetsku anketu s pitanjem čitateljima: “Je li naš zapadni svijet zaista u završnoj fazi svoje propasti?” 56 % čitatelja je odgovorilo: “Jest, osuđeni smo na propast”, a 44 % ih je odgovorilo “kako nije, jer se suparnici Zapada suočavaju s još većim poteškoćama”.
