Na fotografiji su Heinrich Himmler i Reinhard HeydrichFOTO: PROFIMEDIA
20. SIJEČNJA 1942. godine, u raskošnoj vili kraj Berlina, razgovaralo se o detaljima plana za istrjebljenje europskih Židova. Priču donosi Deutsche Welle.
U ožujku 1947. službenici Ministarstva vanjskih poslova odgovaraju pred Tribunalom za ratne zločine u Nürnbergu. Tada Robert Kempner dolazi do značajnog otkrića. U masi pisanog nasljeđa nacističke ere, jedan spis izaziva radoznalost zamjenika glavnog tužitelja: crveni pečat, jasan i čitljiv – “Državna tajna”. Slijedi 15 stranica teksta pod bezazlenim nazivom “Zapisnik sa sastanka”. To je dokaz sustavnog uništenja europskih Židova. Zapisnik s takozvane “Wannsee-konferencije”, 20. siječnja 1942. To je 16. kopija zapisnika, jedina sačuvana od ukupno 30.
Mladi, obrazovani, ambiciozni
U vrijeme ručka, na poziv Reinharda Heydricha, šefa zloglasnog Glavnog ureda za sigurnost Rajha (RSHA), 15 muškaraca dolazi u raskošno zdanje u otmjenoj četvrti Berlina, Wannsee, uz istoimeno jezero. Vani je dvanaest stupnjeva ispod nule. Došli su časnici SS-a, državni tajnici i vodeći ljudi nacističke uprave. Nisu to neka poznata imena, ali skoro svi su mladi i obrazovani. Svaki drugi je doktor znanosti. Iznad svega, oni su ambiciozni.
Oni manje zainteresirani za povijest, takozvanu Wannsee-konferenciju povezuju s odlukom o holokaustu. Međutim, to je pogrešno iz dva razloga. Prvo, tog dana nije donesena nikakva odluka. To je bio “informativni” sastanak. Drugo, masovno ubijanje Židova već je bilo počelo.
Heydrich je za stolom imao predstavnike svih relevantnih institucija, uključujući ministarstvo vanjskih poslova i ministarstvo prometa. Radilo se o koordinaciji planiranih deportacija i masovnih ubojstava te o tome da se sve stavi pod odgovornost Heydricha. To se vidi i po prvoj rečenici zapisnika: “Imenovanje za povjerenika za pripremu konačnog rješenja židovskog pitanja u Europi” za Heydricha predstavlja velik skok u karijeri.
Pola milijuna židovskih žrtava prije Konferencije
Premda mnogi to tvrde, 20. siječnja 1942. ne označava početak organiziranog masovnog ubijanja Židova. U mjesecima prije Wannsee-konferencije, već je ubijeno – najčešće strijeljano – pola milijuna Židova, među njima i žene i djeca, posebno na područjima Sovjetskog Saveza koja je njemački Wehrmacht okupirao od ljeta 1941.
Odavno je bilo naznaka namjere da se uništi Židove. Još 30. siječnja 1939., Hitler je nedvosmisleno rekao da će u slučaju rata „međunarodno židovstvo” biti uništeno. Kada je 22. lipnja 1941. počeo rat protiv Sovjetskog Saveza, u kojem je osvojen veliki dio te zemlje, nakon samo par mjeseci pod vlašću nacističke Njemačke našli su se milijuni ne-njemačkih Židova.
Stručnjak za holokaust i povjesničar, Michael Wildt, to smatra prekretnicom u politici progona Židova. Naime, više od jedanaest milijuna Židova više nije bilo moguće potjerivati i prisiljavati na emigraciju. „U skladu s tim, planovi za ‘oslobađanje’ Rajha od Židova postajali su monstruozniji, gigantskiji”, kaže Wildt.
Eichmann, krunski svjedok
Zapisnik na petnaest stranica ne opisuje konkretno kako su nacisti htjeli uništiti Židove. Međutim, “evakuacija na istok” zapravo podrazumijeva uništenje. Adolf Eichmann, glavni Heydrichov suradnik i sudionik Konferencije, puno godina kasnije bez okolišanja je to priznao. Nakon njegove spektakularne otmice u Argentini, koju su izvele izraelske tajne službe, na suđenju u Jeruzalemu 1961. godine, na pitanje o čemu se razgovaralo u vili, rekao je: “Razmatrani su različiti oblici ubijanja.”
„Premda se u jedinom primjerku zapisnika koriste formulacije kao ‘tretirati na odgovarajući način’, taj dokument predstavlja izuzetak u smislu jasnoće namjera”, siguran je povjesničar Peter Longerich. Jer, kaže, sudjelovanjem na konferenciji zločin stoljeća podržali su ga svi: SS, ministarstva pravosuđa, unutarnjih i vanjskih poslova, obrambena industrija, stranka. Usprkos tomu, vodeći nacisti su poslije 1945. godine govorili da o svemu tome ništa nisu znali. Među takvima su bili i Hermann Göring i Alfred Rosenberg, prvi jedan od vodećih ideologa nacista, a drugi ministar za okupirana istočna područja.
Reinhard Heydrich, koji je ubijen u atentatu nekoliko mjeseci nakon konferencije, imao je, osim direktnog istrebljenja europskih Židova, još jedan plan. U slučaju pobjede nad Sovjetskim Savezom, planirao je Židove masovno koristiti za izgradnju cesta na istoku. Na sedmoj stranici zapisnika piše: „…pri čemu bi nesumnjivo veliki dio otpao prirodnim putem”. A „ostatak” se mora „tretirati na odgovarajući način”.
