Pravo za koje mnogi ne znaju: U BiH svega 0,36% očeva koristi porodiljsko odsustvo
Na pomen porodiljskog odustva većina nas kao prvu asocijaciju pomisli na koleginicu, poznanicu, komšinicu, sestru… koja koristi to zakonsko pravo. No, vrijeme za promjenu te paradigme. Pravo na porodiljsko pravo osim majki, imaju i očevi mada to pravo koriste na nivou statističke greške.
Prema rezultatima Istraživanja o legislativnim i administrativnim preprekama za korištenje porodiljskog odsustva očeva u Bosni i Hercegovini – Otac na porodiljskom odsustvu koje je proveo Sarajevski otvoreni centar svega 0,36% ispitanih očeva koji su dobili dijete u periodu od 2016. do 2021. godine, je koristilo pravo na porodiljsko odsustvo.
„Od 500 ispitanih, njih 13 je izjavilo da su koristili porodiljsko odsustvo. No, daljom analizom njihovih odgovora uvidjeli smo da ni ta brojka nije konačna, odnosno da im pojam porodiljskog odsustva nije najjasniji. Tvrdili su da su koristili zakonskih pet, odnosno sedam dana, dakle pomiješali su pravo na porodiljsko odsustvo sa odsustvom u slučaju sklapanja braka, rođenja djeteta, smrti člana porodice itd, koje prema važećim zakonima o radu može trajati do pet, odnosno sedam dana u toku cijele godine za sve navedene životne situacije“, rekla je za BUKU Amina Dizdar, koordinatorica programa u SOC-u i jedna od autorica ovog istraživanja.
Očevi ne znaju svoja prava
Korištenje ovog prava vezano je i za lošu informisanost jer je više od od polovine (57,8%) anketiranih očeva odgovorilo da nisu upoznati sa pravom na korištenje porodiljskog odsustva. Od ukupnog broja očeva koji nisu koristili porodiljsko odsustvo 49,7% je navelo da nisu znali za tu mogućnost.
„Ako su anketirani očevi bili u potpunosti iskreni prilikom odgovaranja na pitanja, onda definitivno možemo reći da bi se broj očeva koji koriste porodiljsko odsustvo drastično povećao. Čak 73,4% očeva odgovorilo je da bi koristili porodiljsko odsustvo da su znali za postojanje te mogućnosti. Upravo zato smo izdali preporuku za sprovođenje kampanje za promociju ovog prava, što je svakako jedna od obaveza koju su kantonalna ministarstva, u čijoj nadležnosti su pitanja iz oblasti rada i socijalne politike, preuzela na sebe u okviru važećih kantonalnih gender akcionih planova“, dodaje Dizdar.
Sociologinja Smiljana Vovna za BUKU kaže kako je poražavajuće mali procenat očeva koji koriste porodiljsko odsustvo umjesto svojih supruga. Ona je skeptična prema odgovorima očeva koji kažu da nisu upoznati sa svojim pravom.
„Nisam baš sigurna da ne postoji neinformisanost da imaju pravo na to. Mislim da je jedan od problema i u našem vaspitanju koje je htjeli priznati ili ne patrijarhalno i podrazumjeva da je žena majka koja je odgovorna za ovaj preiod u razvoju djeteta. Istina za volju nisam sigurna ni koliko same žene “vjeruju” svojim supruzima da će oni odraditi onako kako one misle da treba da izgleda njega malog djeteta“, dodaje Vovna.
U popularizaciji korištenja ovog prava osim informisanosti i socio-društvenih faktora veliku ulogu imaju i poslodavci. Anketirani očevi su u velikom broju (70%) rekli da ih poslodavac nije upoznao sa pravima u pogledu korištenja porodiljskog odsustva.
„Na osnovu ovih procenata možemo samo špekulisati kakav je stav poslodavaca prema radnicima koji koriste ovo pravo i tvrditi da im nije u interesu da ga radnici koriste. Ali, kao što rekoh, to je trenutno samo špekulacija i bilo bi potrebno sprovesti istraživanje ili intervjue sa poslodavcima kako bi se izveo valjan zaključak. Pet očeva koji su koristili porodiljsko odsustvo i koji su dali svoje izjave za potrebe istraživanja su izjavili da nisu imali problema sa svojim poslodavcima, tako da je vrlo moguće da ni oni sami nisu u velikoj mjeri upoznati sa tim pravom, ili ako jesu, nisu se često susretali s takvim situacijama što može izazvati nejasnoće u procedurama kada dođe do takvog slučaja. Dosta puta sam čula komentare poput ma takvo nešto ne dolazi u obzir kod privatnika, ali tu opet govorimo o nekom generalnom tretmanu radnika/ca i uskraćivanju osnovnih radničkih prava (minimalne plate, rad na crno, uskraćivanje godišnjeg odmora, rad tokom praznika, neplaćen prekovremeni rad i rad praznicima…), tako da je tu problem mnogo veći od uskraćivanja prava na porodiljsko odsustvo i treba ga posmatrati u širem kontekstu“, dodaje naša sagovornica.
No, Vovna vjeruje da poslodavci nisu blagonakloni prema korištenju ovih prava.
„Ukoliko je otac u privatnom sektoru nisam baš sigurna da će poslodvac biti naklon prema tome da on koristi porodiljsko odsustvo. Većina privatnih firmi pri zapošljavanju, pogotovo kod žena, isključivo traže one osobe koje neće koristiti ovo pravo, rijetki su izuzeci“, mišljenja je Vovna.
Neusaglašenost zakona koji regulišu prava očeva
Kompolikovano ustano uređene odrazilo se i na regulaciju ovog prava, a zakoni koji regulišu ovu oblast su Zakon o radu FBiH, Zakon o radu RS, Zakon o radu BD BiH i Zakon o radu u institucijama BiH. Postoje razlike između samih zakona i većinom se odnose na trajanje porodiljskog odsustva. Dizdar kaže kako je potrebno uskladiti postojeće zakone sa Direktivom EU o ravnoteži između privatnog i poslovnog života.
„Prije svega neophodno je izmijeniti terminologiju. Sam pojam porodiljsko odsustvo je zbunjujući i upućuje na to da se radi o pravu koje je rezervisano isključivo za porodilju. Preporuka je da se zadrži pojam porodiljsko odsustvo i koristiti se isključivo za porodilje. Pored toga uvode se pojmovi roditeljsko odsustvo koje podrazumijeva da su dva od minimalno četiri mjeseca roditeljskog odsustva neprenosiva na drugog roditelja i pojam očinsko odsustvo koje podrazumijeva pravo na korištenje najmanje 10 plaćenih radnih dana odsustva u slučaju rođenja djeteta. Trenutno je pružena veća zaštita majčinstvu, i naravno da trebaju majke uživati zaštitu, ali ako želimo poručiti da su oba roditelja podjednako važna i odgovorna za odgoj djeteta, onda ih moramo i u zakonu jednako tretirati. Stoga je neophodno eksplicitno zabraniti dovođenje u nepovoljniji položaj očeva koji koriste neko od ovih prava, zabraniti prekovremeni i noćni rad i za očeve, odnosno omogućiti rad u tim uslovima samo uz isključivi pristanak radnika i omogućiti i očevima korištenje odsustva u slučaju rođenja mrtvog djeteta (trenutno je to pravo koje pripada samo majci)“, dodaje Dizdar.
Dok jedni ne znaju za svoja prava, drugi ih žele koristiti, oni treći, njih 11,2% ne žele koristiti pravo na roditeljsko odsustvo jer smaraju da su žene te koje brinu o djeci, a 6,3% očeva smatra da to niko ne radi.
„To je mnogo manji procenat nego što sam očekivala na samom početku istraživanja, što znači da ni ja nisam lišena predrasuda i podcijenila sam muškarce. Tako da ne bih rekla da nije zanimljivo, samo da ne raspolažu sa dovoljno informacija o svojim pravima. Očevi koji čine gore navedeni procenat bi zasigurno drugačije razmišljali da živimo u društvu koje brigu o djeci i drugim članovima/cama ne pripisuje samo ženama. Ali mislim da polako razbijamo te naučene obrasce ponašanja i da će iskustva očeva koji su podijelili svoje individualne priče sa nama biti motivirajuća i za one koji su tek postali ili će postati očevi. Sama činjenica da se odlučite postati otac bi trebala biti dovoljna da želite brinuti o svom djetetu, tako da ne mislim da treba učiniti neke velike napore da im se to učini dodatno zanimljivim. Ako ipak treba, onda razmislite još jednom da li želite postati otac“, kaže istraživačica iz Sarajevskog otvorenog centra.
Ovakav stav 11% očeva za Vovnu je rezultat tumačenja uloge žene koju ona ima u društvu.
„Ona je supruga, majka, ljubavnica i u našoj kulturi stub porodice. Ako taj stub pomjerimo i podupremo muškarecem možemo da dobijemo samo stabilinuju porodicu, a ne muža koji je u službi žene, kakva je percepcija nažalost kod nas. Interesantno je da se ove uloge lako mjenjau kada se preselimo i odemo da živimo u druge zemlje i druge kulture. Tada nam uloga oca koji brine o maloj bebi postaje sasvim normalno jer nema komšiluka koji će to komentarisati niti će muškarac izgubiti išta na svojoj “muškosti” kao oca, hranitelja porodice“, zaključuje Vovna.
Buka
