Kad je čovjek zaista slobodan
Pravo na izbor vlastitog puta ne može se uzeti
Sloboda nije Božje sjeme pa da ti ga neko da / sloboda nije zahvalnica pročitana abecednim redom / sloboda nije krilatica reklamnog panoa / konstruktivna kritika postojećeg stanja / sloboda je…uzmi je!
Sloboda nije podmetanje ideološki zakržljale forme / sloboda nije pometanje ideološki bilo kakve norme / sloboda nije jednostavan domaći zadatak / ona je svijest o skladu nesklada nesavršenih ljudi / sloboda te čeka! Uzmi je! (Branimir Johnny Štulić).
Djelovanje i politika
Svijet nikada nije imao dovoljno dobro i dovoljno univerzalno definiranu slobodu. Za većinu, oduvijek, sloboda je bila i jeste samo riječ koju koriste usput, u skladu s potrebama i okolnostima, fraza bez jasnog značenja, određenja i pogotovo sadržine. Za Dostojevskog sloboda je pomalo opasna jer će “slobodni um i znanje (ljude) zavesti u takve prašume i dovesti pred takva čuda i nerješive tajne da će jedni od njih, nepokorni i svirepi, uništiti sami sebe; drugi će, jednako nepokorni ali slabi, uništavati jedni druge, dok će treći, oni koji ostanu, slabi i nesretni, dopuzati do naših nogu i zavapiti: ‘Da, vi ste bili u pravu, jedino ste vi znali njegovu tajnu, i mi se vraćamo vama, spasite nas od nas samih’.”
Za Montesquieua “politička sloboda građanina sastoji se u onoj mirnoći duha koja potječe iz spoznaje o vlastitoj sigurnosti. A da bi se ona posjedovala, nužno je da ustrojstvo društva bude takvo da se njime osigura građanima da se ne moraju bojati drugih građana. Sloboda je pravo činiti sve što zakoni dopuštaju, ako bi i jedan građanin mogao činiti ono što oni zabranjuju, ne bi bilo više slobode ni za koga, jer bi i drugi prisvojili istu vlast”.
U gotovo istom smislu Elisabeth Anderson kaže da “(demokratska jednakost podrazumijeva) da društveni uvjeti življenja slobodnog života znače biti u odnosu jednakosti s drugima! Jednaki nisu (i ne mogu biti) predmet proizvoljnog nasilja ili fizičke prisile od drugih, nisu marginalizirani od drugih, nisu eksploatirani od drugih, nisu dominirani drugima, ne žive po milosti tuđih volja, što znači da upravljaju svojim životima vlastitim voljama, slobodni su da osiguraju pravičnu vrijednost njihovog rada, slobodni su da učestvuju u politici i značajnim institucijama civilnog društva…, a sve to zajedno je sloboda. Osim toga, jednaki nisu predmet kulturnog imperijalizma: oni su slobodni da prakticiraju vlastitu kulturu, pod uvjetom poštovanja svačijeg tuđeg”.
Eh sad… Hanna Arendt kaže da je “sloboda, gdje god je postojala kao opipljiva realnost, uvijek bila prostorno ograničena, što se, naročito, pokazuje u domenu najznačajnije i najelementarnije od svih negativnih sloboda, slobodu kretanja. Ono što je istina za slobodu kretanja važi, u najvećoj mjeri, za slobodu općenito. Sloboda u pozitivnom smislu je moguća samo među jednakima, a sama jednakost nipošto nije univerzalno važeći princip, nego je primjenjiv samo s ograničenjima i, čak, unutar prostornih ograničenja. Ako izjednačimo ove prostore slobode sa samim političkim domenom, bit ćemo skloni da mislimo o njima kao o otocima u moru ili oazama u pustinji. Polje gdje je sloboda uvijek bila znana kao činjenica svakodnevnog života je sfera politike.
Čak i danas, znali to ili ne, pitanje politike i činjenica da je čovjek obdaren darom djelovanja mora uvijek biti prisutno u našem umu kada govorimo o problemu slobode; jer djelovanje i politika jedine su stvari koje ne bismo mogli ni zamisliti bez da i pretpostavimo da sloboda postoji i teško da možemo dotaći i jedno političko pitanje bez, prešutno ili izričito, doticanja pitanja čovjekove slobode. Štaviše, sloboda nije tek jedan među mnogo problema i fenomena političke sfere prikladno govoreći, kao što je pravda, ili moć, ili jednakost; sloboda, koja tek u vremenima krize ili revolucije postaje neposredni cilj političkog djelovanja, jeste uistinu razlog zašto ljudi uopće žive zajedno u političkoj organizaciji. Bez nje politički život kao takav bio bi besmislen. Raison d'etre politike je sloboda, i njegovo polje iskustva je djelovanje”.
“Sloboda, u vezi s politikom, nije fenomen volje. Radije, to je sloboda da se pozove nešto u postojanje čega nije bilo prije, što nije bilo dato, čak ni kao predmet kognicije ili mašte i što stoga, strogo govoreći, ne može biti znano. Ljudi su slobodni toliko dugo koliko djeluju, ne prije niti poslije; jer biti slobodan i djelovati je isto. Ali status slobode nije automatski slijedio iz čina oslobođenja; slobodi treba, pored pukog oslobođenja, zajednica ljudi i potreban joj je zajednički javni prostor da ih sretne u politički organiziranom svijetu u kojem svaki od slobodnih ljudi može umetnuti sebe riječju i djelom.” “Mi smo toliko navikli da slobodu i zakonodavstvo i pravo razumijevamo kao naredbe i zabrane čije je jedino značenje da zahtijevaju pokoravanje da prelahko zaboravljamo izvorni karakter zakonodavstva. Sve zakonodavstvo prije svega stvara prostor u kojem važi, a taj prostor je svijet u kojem se možemo kretati u slobodi. Sloboda je u politici. Jer aktivnost samoupravljanja i društvene vrijednosti koje to zahtijeva jeste aktivnost u kojoj mi najpotpunije realiziramo naše prirode, i sloboda je to samoostvarenje.”
Šansa za bolje
Ciceron kaže da je “samo mudrac slobodan”, a Platon da se “od slobodnog čovjeka ne može napraviti rob” jer sloboda nije u tome da može činiti sve što želi, nego u tome da ne mora činiti ono što ne želi. Je li na to mislio Mehmed Selimović kad je rekao da “čovjek postaje slobodan svojom odlukom, otporom i nepristajanjem”? Jer, pobuna nije nikakav zahtjev za svemoćnom slobodom. Naprotiv, ona vodi proces protiv svemoćne slobode. Pobunjenik hoće da se prizna činjenica kako sloboda ima granice gdje se nalazi neko ljudsko biće, jer je granica upravo moć pobune tog bića.
Kako god bilo, ako sloboda uopće postoji, onda ona nije ništa drugo nego pravo i šansa da budeš bolji i da učiniš sve što je u tvojoj moći da i drugima bude bolje ili makar jednako dobro kao i tebi čak, ili, naročito ako pritom trebaš ljudima reći ono što ne žele čuti. Ozbiljnom čovjeku se može uzeti sve osim posljednje od ljudskih sloboda – pravo na izbor stava u bilo kakvim datim okolnostima, pravo na izbor vlastitog puta. A to je demokratija.
Autor: Edin Urjan KUKAVICA – avaz.ba
