Psovke, mizoginija, uvrede na etničkoj osnovi samo su dio „repertoara“ kojima su novinari izloženi na zadacima koje obavljaju. S ciljem da se preduprijedi, uguši, zastraši, pa u konačnici onemogući svako analiziranje načina na koji političari vrše vlast
Autor: Gordana KATANA / inforadar.ba
Tužilaštvo Kantona Sarajevo 20. novembra donijelo je naredbu o neprovođenju istrage protiv Huse Ćesira i Muamera Ćesirazbog krivičnog djela laka tjelesna povreda. Prema njihovom obrazloženju, ne postoje osnovi sumnje da su prijavljene osobe počinile krivično djelo prema Adiju Kebi, fotografu Žurnala.
Obimna video dokumentacija koja je priložena, prema procjeni tužilaštva, nije bila dovoljan dokaz za podizanje optužnice.
Osnovni sud u Banjaluci nedavno je, odlučujući po tužbi novinara BNTV-a Vladimira Kovačevića za klevetu protiv Alternativne TV, istu odbacio. Postupajući sudija Dean Trivić u presudi je naveo da se “čin klevete sastoji od davanja lažne ili neistinite izjave o drugom licu kojom se nastoji da se naruši ugled tog lica u očima razboritih članova društva”. Pa, iako je sud utvrdio da su u tekstu ATV-a nesporno iznesene lažne tvrdnje da je Kovačević od USAID-a primio novac, tim činom nije oklevetan – „jer nije sramota uzeti novac od USAID-a“.
Ovo su dva najsvježija primjera odnosa pravosudnih institucija u BiH prema napadima na novinare, mogućnosti da bez straha, prijetnji, klevete rade svoj posao. Ono što se jasno iz ovog nameće kao zaključak jeste da je svako okretanje glave od eklatantnih primjera ugrožavanja sigurnosti medijskih djelatnika, kleveta kojima su izloženi, a koje se također u društvu u kojem živimo mogu imati i druge reprekusije, dodatan vjetar u leđa svim onim koji smatraju da silom, prijetnjom i lažima imaju pravo atakovati na poslanike javne riječi.
Verbalne napade i prijetnje prema novinarima u našoj zemlji započeli su političari. I ne libe ih se kako oni na vlasti, tako i u opoziciji, posežući za njima svaki put kada procijene da naše izvještavanje, istraživanje, pitanja koja postavljamo nisu na fonu poruka koje oni šalju i za koje očekuju da budu prihvaćeni bez propitivanja.
Psovke, mizoginija, uvrede na etničkoj osnovi samo su dio „repertoara“ kojima su novinari izloženi na zadacima koje obavljaju. S ciljem da se preduprijedi, uguši, zastraši, pa u konačnici onemogući svako analiziranje načina na koji vrše vlast.
Kada se osvrnemo unatrag i samo letimično pogledamo skor sudskih postupaka jedva da ćemo naći presude kojom je neki od političara bio osuđen za svoje ponašanje.
A kada je to tako, javnosti se šalje poruka da svako, ali baš svako ima pravo da novinare onemogući u njihovom radu. Ne samo da prijeti i vrijeđa, nego i fizički nasrne. Poput Huse i Muamera Ćesira. I da prijave protiv njih budu odbačene.
Kolega Adi Kebo još je i dobro je prošao. Vladimir Kovačević umalo je životom platio samo zato što je profesionalno obavljao svoj posao. Istina, napadači na njega osuđeni su i narednih par godina će provesti u zatvoru. Ali u slučaju Kovačevića pravda je tek djelimično zadovoljena. Jer teško je povjerovati da dva izbacivača iz noćnih klubova, kada se u zoru vrate s posla, gledaju informativni program BNTV-a, analiziraju ga pa onda kreću u potjeru za novinarom u namjeri da ga na smrt prebiju jer im se nije svidio način njegovog rada. Stoga, sve dok se ne utvrdi ko su nalogodavci napada na Kovačevića, pravda neće biti zadovoljena. Samo teško joj se nadati. Jer ona je u BiH ne samo spora nego i nedostižna.
Dok tužilaštva olako odbacuju krivične prijave, dok sudovi sude u skladu s uputama vlasti a ne po zakonima, vrh državnog pravosuđa, a riječ je o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću, potresaju afere jedna za drugom. U čijem je epicentru prvi čovjek VSTV-a Milan Tegeltija. Afera potkivanje, sada afera o pokušaju namještanja posla sestri članice VSTV-a.
U svakoj, na vladavini prava utemeljenoj državi bio bi to crveni alarm. U BiH se u pravilu teze obrću pa se oštrica napada političara i javnosti okreće protiv novinara koji takve afere raskrinkavaju. I sve to dodatno umotano u etničku dimenziju, odnosno tvrdnje da se afere produkuju kako bi se napali „naši“. Bez obzira koji „naši“ bili.
Zato federalni premijer tuži medije koji su otvorili temu nabavke neispravnih respiratora u jeku pandemije COVID- 19. Zato se pred banjalučkim Osnovnim sudom sudi ocu ubijenog Davida Dragičevića, dok više od dvije godine istraga o ubistvu i identifikovanje počinioca stoji na mrtvoj tački.
