Etničko čišćenje ANUBiH

Prof. Rifat Hadžiselimović nije prošao u Akademiju zato što je više uradio u svom akademskom životu nego cijela odjeljenja ANUBiH.

• Svake godine Prirodno-matematički fakultet UNSA bilježi velike uspjehe, iza Vas je polovina mandata na mjestu dekana. Šta se uradilo, a šta od Vas očekuju uposleni i studenti?

– Sada će u aprilu biti dvije godine od kada vodim Prirodno-matematički fakultet, instituciju sa 185 zaposlenih. Fakultet ima pet odsjeka – biologije, fizike, hemije, matematike i geografije, sa poprilično visokim stupnjem autonomije u donošenju odluka koje se tiču akademskih prava i sloboda kada su u pitanju magisteriji, doktorati, nastavni planovi i programi. Mogao bih kazati da PMF predstavlja univerzitet u malom, koji funkcionira po principu dobrog dogovora i visokog stupnja saglasnosti Nastavno-naučnog vijeća. Kada bih htio da istaknem pozitivne domete za ove dvije godine, krenuo bih od međuljudskih odnosa na Fakultetu, koji su bili prilično poremećeni ranije, a danas su svedeni na harmoničan odnos i rad i nema više onih međusobnih sukoba o kojima se čitalo.

• To što se pojedinci ne bave ličnim problemima uticalo je i na rezultate?

– Zaposlenici PMF-a su svoju energiju preusmjerili u rad na boljoj realizaciji nastavno-naučnog procesa, bolji odnos međusobno. Od prvog augusta prošle godine uposlenici PMF-a svaki prvi radni dan u mjesecu primaju lični dohodak za protekli mjesec. Ono što bih posebno htio istaći, u toku je prijem asistenata, najboljih studenata PMF-a, jer od 2006. do danas PMF je šest do sedam godina uzastopno imao jednog ili dva najbolja studenta UNSA na velikim promocijama u Zetri, sa prosjekom ocjena 10,00. Mi smo ove godine odlučili da takve ostavimo za asistente na Fakultetu, u ovoj fazi iz vlastitih sredstava. Ima najava da će im školarina biti obezbijeđena: ministar prof. Damir Marjanović je najavio da će školarinu za zlatne značke obezbijediti Ministarstvo, što me ohrabrilo. Raspolažem informacijom da se već u okviru Savjeta za nauku Vlade KS-a vode aktivnosti da će ova dva čovjeka imati riješenu školarinu za treći ciklus. Nećemo pričati kako su nam najbolji studenti otišli u inostranstvo. Da bih to postigao, morao sam na promociji objaviti da će njima biti raspisan konkurs jer bi se moglo dogoditi da nakon tri dana nestanu. To nam se dogodilo prošle godine, da nam je najbolji student otišao u Sloveniju i tamo se zaposlio. Imamo i dva vitalna problema – obnavljanje opreme i jedne po jedne laboratorije, amfiteatra…

Politički ćar

• Da se vratimo u 2012. Mnogi ne znaju da ste bili u Komisiji koja je birala članove upravnih i nadzornih odbora Fakulteta i samog Univerziteta. Jeste li mogli kao član Komisije, kao senator, naslutiti koliki će politički pritisak Vlada KS-a napraviti akademskoj zajednici?

– Ono što me šokiralo, kada je došlo do smjene Vlade SDP – SDA i kada je nova parlamentarna većina u sastavu SDP-a i SBB-a formirala izvršnu vlast, u tom periodu je ministar obrazovanja, i ovo ne želim adresirati na političke partije, ministar Fahrudin Oručević članove upravnih odbora rješavao uz političke konsultacije, a ne poštujući propise i ne poštujući rad Komisije. Mi smo ocijenili jedne ljude u Komisiji, a Ministarstvo i Vlada postavljali koga su htjeli u upravne odbore. Događalo se čak da postave osobu koja nije ni bila na intervjuu, nikako se nije pojavila. Dakle, taj primjer samovoljnog ponašanja ministra kojem je Komisija trebala da služi samo kao paravan, bio je uvertira u nešto što se zove nasrtaj politike na slobodu i akademsko odlučivanje. I ja sam shvatio da oni to rade zato što su htjeli da jedan od stubova društva stave pod političku kontrolu. Da je moja procjena bila tačna, vidjelo se u ljeto 2012, kada su po hitnom postupku jednom ili dva puta vršili izmjenu određenih članova upravnih odbora UNSA, a u toku je bio izbor rektora. Oni su htjeli postaviti organ upravljanja koji će po nalogu postaviti rektora kojeg oni odrede. A tu je bio maltene nacrtan prof. Dubravko Lovrenović, kao kandidat SDP-a. Međutim, akademska zajednica na nivou Univerziteta u Sarajevu, a da kažemo predstavljena Senatom UNSA, adekvatno je odgovorila ovaj put politici i volio bih da tako i u budućnosti uvijek odgovori bilo kojoj političkoj partiji ukoliko izvrši nasrtaj i brutalno nasilje nad Univerzitetom. Svaki senat, u svakom trenutku i svakoj političkoj partiji. Univerzitetske slobode su globalna vrijednost, one se ne smiju ugrožavati od pojedinaca i štetočina koji misle da zbog političkog ćara mogu uništiti Univerzitet. Ovaj put smo to imali predstavljeno u politici SDP-a i u ministru Oručeviću koji su pokušali UNSA napraviti svojom partijskom bazom. Zaista je veliki diletantizam u politici i ne mogu da vjerujem da je ta partija koja baštini iskustvo SKJ pomislila da može na takav način porobiti Univerzitet.

• U SDP-u ističu da se njima suprotstavila SDA? Oni u Vama vide kadar te političke opcije, čak i sadašnji rektor je vezan za tu stranku, pa i novi ministar obrazovanja?!

– Ne bih volio da budem shvaćen subjektivno, jer sam i sam član SDA. Tako da u toj borbi za akademska prava i slobode ne aboliram ni SDA iz nekih proteklih vremena, jer sam svojevremeno bio žrtva i te političke partije na ovom fakultetu. Da budem jasan, 2005. je SDA činila većinsku vladu u Kantonu Sarajevo i ja sam tada izabran regularno za dekana. Mene je tadašnja vlast sa SDA na čelu srušila. To je bio prvi, da kažem crni primjer u zadnjih nekoliko decenija, da je neko umjesto dekana sa 34 glasa izabrao onoga koji je dobio 20 glasova. Ja sam taj spor vodio na sudu i dobio. Mene tada nije srušio SDP već SDA, stranka kojoj pripadam. Al’ nisam bio miljenik nekih krugova SDA. I danas je možda takvo stanje i nema nikakve logike pripisivati mi članstvo SDA kao borbu za rektora Univerziteta. Ja jesam podupirao izbor rektora – to nije sporno. Muharem Avdispahić nije član SDA. Ja bih u tom slučaju bio protiv njega. Ja sam prof. dr. Avdispahića protežirao kao dekan ovog fakulteta i predsjednik Grupacije prirodno-matematičkih i biohemijskih nauka kao najboljeg od sedam prijavljenih kandidata po njegovim naučnim referencama – po onome što u akademskim zajednicama treba da se valorizira. Prof. Avdispahić je osam godina vodio PMF. U tom periodu je SDA konstantno bila na vlasti. Nisu ga rušili, nisu mu smetali… Na tom primjeru su pokazali da poštuju kvalitet.

•  Hoćemo li javno reći – oni koji su lobirali na kraju su optužili druge za lobiranje?

– Odgovorno tvrdim da SDA nikakvu lobističku politiku nije vodila kod izbora rektora, jer da jeste, kao član te stranke ja bih znao. Naprotiv, iz vrlo uticajnih krugova iz SDA odaslata je poruka da će za rektora SDA podržati onoga koga izabere Senat. I to je čestit primjer zaokreta SDA od 2005. do 2012. godine. U tom pogledu SDA je, ipak, uznapredovala i mene to veseli. Ne da se nije suprotstavljala nego je preko svojih zastupnika u Kantonu podupirala našu borbu na Univerzitetu.

• Bitka je dobijena, ali pritisci su i dalje tu. Sada i kroz ANUBiH?

– Tačno je da Akademija nauka i umjetnosti BiH kroz izbor članova na decembarskoj skupštini, nije apsolutno ispoštovala niti ozbiljno razmotrila prijedlog PMF-a, odnosno Nastavno-naučnog vijeća koje je jednoglasno glasalo da naš kandidat bude prof. dr. Rifat Hadžiselimović, ugledni profesor koji je na Sarajevskom univerzitetu izgradio akademsku karijeru i koji je napravio, slobodno mogu kazati, rezultat koji predsjednik ANUBiH i njegovi prvi suradnici mogu da sanjaju. Profesor Rifat Hadžiselimović nije prošao u Akademiju zato što je više uradio u svom akademskom životu nego cijela odjeljenja Akademije nauka i umjetnosti. Kad bih sada htio sumirati njegovu biografiju, rekao bih da je on originalnih naučnih radova koji se mogu naći u međunarodnim bazama većeg ili manjeg ranga objavio preko 213, da je objavio 17 stručnih radova, više od 22 knjige, preko 70 naučnih i stručnih elaborata… Sve je to dostavljeno Akademiji nauka, koja se na to puno nije osvrtala. Pored toga, prof. dr. Hadžiselimović je za mnoge u ANUBiH, primjerom svoga rada, postigao nešto što oni u svojoj karijeri nisu nikad postigli, a pošto im životna dob to više ne dozvoljava, ne mogu ni postići. Profesor Rifat Hadžiselimović je izveo devet magistara kojima je bio mentor i sedam doktora nauka, zatim između 80 i 100 diplomaca završilo je studij pod mentorstvom prof. Hadžiselimovića. On je ovoj državi ostavio jedan institut, jer se može smatrati ocem Instituta za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju jer je kao individualac o tom institutu počeo da brine pred agresiju na ovu zemlju, kad je obezbijeđena prva oprema u vrijednosti od 2,4 miliona KM. Prije njega, i prof. dr. Avdo Sofradžija sa PMF-a je doživio istu sudbinu sa Akademijom.
Njegov neulazak u ANUBiH je ozbiljan pokušaj guranja na marginu najuglednijih profesora iz reda bošnjačkog naroda, jer ovo što se sada radi u Akademiji, pod rukovodstvom prof. Bože Matića, jeste najgori oblik vođenja koji je zabilježen u historiji te institucije, koja treba da bude prestižno eksponirana po demokraciji, poštivanju kvaliteta, ljudskih sloboda pa i nacionalnih. Ovog časa ANU nije ništa od toga! Čast poštenim izuzecima koji tamo žive i rade i koji Božidaru Matiću služe samo kao paravan da radi to što radi. Ali, i njihov oportunizam njemu pomaže. Ono što ću sada kazati jeste moje akademsko mišljenje i moja akademska sloboda – ovog časa ANUBiH se etnički čisti od Bošnjaka. Koji su procesi tome doprinijeli, ja ne bih ulazio. Pretposljednjim izborom izabrano je šest nebošnjaka i pet Bošnjaka. Sada se otišlo dalje jer nije bilo reakcije. Kad se uzme kompletna struktura ANUBiH, uključujući i strane članove, moja izjava ima uporište.

Kad Matić bira

• Da li bi Vas iznenadilo da prof. Matić dobije i šesti mandat?

– Ne bi me iznenadilo. U kreiranju etničke slike Akademije, Matić snosi najveću odgovornost, ali jednako su odgovorni i pripadnici bošnjačkog naroda koji mu se vjerovatno izvinjavaju što su Bošnjaci. I podržavaju sve što on kreira ne razmišljajući o svojoj državi. Ako se ovako nastavi, naravno da će Matić dobiti šesti mandat jer on u Akademiju bira one koji će sutra birati njega.

• Gdje se tu uklapa iznuđivanje novca od Kantona Sarajevo?

– U to vrijeme je u Vladi sjedio Dubravko Lovrenović, ministar obrazovanja bio je Fahrudin Oručević, sve su to partijski drugovi Božidara Matića, i logično je da su otvorili trgovačku politiku. To će Kanton morati rješavati. Ovdje dolazi do izražaja još jedna vrsta tragedije. Ne postavlja se pitanje Zemaljskog muzeja BiH, prirodnjačkog blaga ove zemlje. To na Kantonu vlast ne prepoznaje, ali se Akademija podržava. Jesam za to, ali ne da ih predsjednik poziva i govori koliko će dobiti. Javna je tajna da je prebrojavanje glasova na sjednici Akademije trajalo satima. Tako je polovina izgubila strpljenje i otišla, pa je brojao glasove uski krug ljudi. Bilo bi dobro da ANU napravi neku reviziju. Nisam za to da joj neko komanduje. U rukama sam kao zastupnik Skupštine KS-a imao papire i još ih posjedujem, da je prof. Matić bio predsjednik Savjeta za nauku u KS-u do 2008. i tu su milioni maraka potrošeni netransparentno. Šokiran sam što do danas Tužilaštvo nije raščistilo te stvari.

• Nije bitan prijedlog fakulteta, odjeljenja Akademije, samo predsjednika ANUBiH?

– Ovaj put je izabrana osoba sa PMF-a koju je predložio Matić. Kažu da je dobila glasove koje niko nije vidio. Postoji nešto što se zove uništavanje ugleda Akademije. Mnogi ugledni ljudi ovih dana govore da je bolje ne biti član takve ANUBiH.

• Šta onda da očekujemo u narednom izboru akademika u ANUBiH?

– Ja još jedino očekujem da se sljedeći put u Akademiju nauka i umjetnosti BiH prime Milorad Dodik, Dragan Čović i Zlatko Lagumdžija. To bi bila kruna multietničke i multipolitičke ANUBiH.

Oslobođenje

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close