Veliki broj onkoloških pacijenata u Federaciji BiH nemaju mogućnost liječenja od smrtonosnih bolesti. Nalaze se na listama čekanja Fonda solidarnosti Zavoda zdravstvenog osiguranja FBiH, koji nema novca za nabavku neophodnih lijekova. S druge strane, Vlada FBiH tom fondu duguje 1,5 milijardi KM.
Četiri udruženja koja okupljaju oboljele od karcinoma te reumatskih bolesti, ovih dana upućuju dramatične vapaje u cilju iznalaženja rješenja u nevjerovatnoj situaciji u kojoj se nalaze onkološki pacijenti.
Naime, kako navode čelnici udruženja, više od hiljadu i po pacijenata se nalazi na listi čekanja za dobijanje lijekova ili odlazak na liječenje u inozemstvo pri Fondu solidarnosti Zavoda zdravstvenog osiguranja FBiH. Međutim, lista ne može biti skraćena jer fond trenutno nema novca prevashodno za nabavku lijekova.
Umiru bez prilike da dobiju liječenje
“Zaključno s 31. julom ove godine, na listi čekanja nalazi se 1.590 pacijenata, od čega njih više od 800 treba urgentno liječenje lijekovima i terapijama, dok oni preostali trebaju medicinsko zbrinjavanje izvan zemlje. Mi smo sada u septembru te su brojevi znatno veći, a naša udruženja bilježe smrtne ishode oboljelih, koji nisu ni dobili priliku da se liječe”, kaže za Klix.ba Sead Sefić, predsjednik Udruženja oboljelih od raka prostate FBiH.
Ukazujući na dramatično stanje, naš sagovornik navodi da su predstavnici četiri udruženja u Parlament FBiH uputili inicijativu za amandman na rebalans federalnog budžeta za 2023. godinu, kako bi za potrebe liječenja najtežih oboljenja bila izdvojena neophodna sredstva.
“Problem je počeo nastajati još od 2002. godine, kada je zakonom formiran Fond solidarnosti FBiH, čiji se budžet puni iz dva izvora, odnosno iz doprinosa zdravstvenog osiguranja i transfera iz federalnog budžeta. Samo prve, odnosno 2002. godine je propisani koeficijent ispoštovan. U svim ostalim godinama, Fondu solidarnosti FBiH novac nije uplaćivan, a Vlada FBiH ne ispunjava svoje zakonom propisane obaveze. To je dovelo do dugovanja od milijardu i 530 miliona KM za liječenje najtežih oboljenja. Mi ne živimo u nadi da će vlada pokriti te troškove jer su to ogromna sredstva”, ističe Sefić.
Prema proračunima, za osiguranje liječenja onkoloških pacijenata koji se trenutno nalaze na listi čekanja, potrebno je izdvojiti dodatnih 70 miliona KM. Sefić navodi da je potrebno pristupiti sistemskom rješenju problema jer u suprotnom, dramatična situacija bi mogla biti i iduće godine, shodno kontinuiranom porastu broja oboljelih od nekog oblika karcinoma.
“Mi smo dosad imali nekoliko sastanaka sa nadležnima, ne dozvoljavamo paušalna rješenja u kojima se spominje iznos od pet miliona KM. U Fondu solidarnosti FBiH nedostaje okvirno 70 miliona maraka i mi insistiramo da se to pokrije”, potcrtava Sefić.
Liječenje jednog onkološkog pacijenta košta od 40 do 200 hiljada KM, a bez lijekova mnogi sada gledaju smrt u oči. U dramatičnoj situaciji, pacijenti svakodnevno putem grupa na društvenim mrežama traže lijekove na poklon.
“Ispod svakog ljudskog dostojanstva je da mi kao lešinari čekamo da nam jedna žena umre, kako bismo njene lijekove koji su ostali predali drugoj pacijentici. Kao pacijenti ne tražimo ništa što nam zakonski ne pripada, kao porezni obveznici plaćamo svakoga mjeseca doprinose za zdravstveno osiguranje. To bi trebala učiniti i Vlada FBiH koja Fondu solidarnosti FBiH duguje milijardu i po maraka”, priča nam predsjednica Udruženja oboljelih od raka dojke Renesansa Enida Glušac.
Prema riječima naših sagovornika, tendencija rasta oboljelih od nekog oblika karcinoma sveprisutnija je u našoj zemlji, a shodno tome povećava se i iznos novčanih sredstava koja je potrebno izdvojiti. Konkretno u FBiH, prije šest mjeseci na listi čekanja za dobijanje terapije nalazilo se 209 oboljelih od metastatskog karcinoma dojke, dok ih je danas 313.
Užasna realnost: Lijekove koje dobiju na poklon prinuđeni ilegalno prenositi preko granice
Na federalnoj listi čekanja, između ostalog nalazi se i 20 pacijenata kojima je dijagnosticiran melanom. Nažalost i iz udruženja koje okuplja pacijente s ovom dijagnozom navode da im se nerijetko dešava da moraju kontaktirati porodice umrlih kako bi im ustupili preostale lijekove.
“Također, nama pomažu i udruženja koja su slična našem, a nalaze se u Srbiji i Hrvatskoj. Došlo je vrijeme da ne možemo drugačije funkcionirati te nam se dešava da smo na putu za spas života prinuđeni baviti se ilegalnom radnjom prijenosa lijekova preko granice, koja nam se poklanjaju iz ranije navedene Srbije i Hrvatske. To je jedan užas u kojem živimo”, priča nam predsjednik Udruženja oboljelih od melanoma FBiH Vedad Dževlan.
Navodi da i danas imaju kritičnu situaciju pacijentice iz Zenice, koja je ovoga četvrtka ostala bez terapije. Zbog toga su jednoj farmaceutskoj kući uputili molbu za donacijom lijeka jer ta pacijentica s prestankom apliciranja medikamenta zasigurno umire.
“Veliku podršku imamo od onkologa koji su zaposleni u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu te Općoj bolnici ‘Prim. dr. Abdulah Nakaš’. Međutim i oni su nemoćni. Dešava se da u nedostatku lijekova su prinuđeni da pacijentima daju hemoterapiju, od koje se, kada govorimo o melanomu, umire. Dakle, ne želimo se liječiti hemoterapijom jer znamo da postoje lijekovi koji se dobijaju ambulantno te ukoliko ste u trećem stadiju bolesti izliječenje je sigurno. Dakle, liječenje nije doživotno”, nadovezuje se Dževlan.
Za rješavanje aktuelnog problema zalažu se i iz Udruženja oboljelih od reumatoidnog artritisa i ostalih reumatskih bolesti Snaga BiH.
“Rješavanje liste jeste alarmantno jer je svaki dan za oboljelog od izuzetnog značaja. Bolest ne može čekati, rješenje postoji, kao i novci u našoj državi. Za rebalans federalnog budžeta postoji 211 miliona KM, tako da se može dozvoliti i obezbijediti 70 miliona KM za ovu godinu. Nama će za iduću godinu trebati sigurno do 100 miliona KM jer su pretpostavke da ćemo u 2024. imati povećanje pacijenata za 30 posto”, priča nam predsjednica Udruženja Snaga BiH Alma Stefanišin.
Naši sagovornici su još jednom apelirali na Vladu Federacije BiH u kontekstu ispunjavanja svojih obaveza. U suprotnom, najavljuju masovne proteste, a spremni su i na štrajk glađu jer kako kažu, bolje im je da umru od gladi, a ne bez lijekova koji im mogu spasiti život.
Piše: A. Kendić
Klix
