Pandemija koronavirusa i zaključavanje ekonomije i društva koje je uslijed nje uslijedilo naučio nas je mnogo novih lekcija o nauci, higijeni, globalizaciji, međuljudskim odnosima, ekonomiji i još mnogo čemu – ali jedno je već očito. Ne postoji ta kriza i ljudska nesreća koju ideološki lešinari i politički populisti neće pokušati iskoristiti za nametanje svoje agende ili izvlačenje jeftinih političkih poena.
Posljednjih godina sudbina kao da namješta karte u korist lijevim i desnim populistima. Pandemija koronavirusa u svijetu je zadala još jedan težak udarac pristalicama liberalne demokratije i s lijevog i desnog centra, i lijevim i desnim populistima dala dodatnih pet minuta slave. Prvima je ona još jedan povod da ustvrde kako se tržišta ponovo pokazuju nestabilnim te da državni intervencionizam u ekonomiji kojeg je pandemija nametnula kao nužnost, treba vratiti ne kao privremeno, nego trajno rješenje za svjetske nedaće. Potonjim ona je dokaz da su globalizacija i slobodno kretanje ljudi zlo zbog čega s ushićenjem pozdravljaju ponovno postavljanje granica i kontrolu ljudi i roba.
Naravno, korištenje korone za populističko lešinarenje nije zaobišlo ni Bosnu i Hercegovinu sa svim njenim specifičnostima. Marksistički profesor Slavo Kukić uskliknuo je da pandemija korone, i to kako je “predvidio Marx”, predstavlja ni manje ni više nego početak kraja kapitalizma.
“Zar kapitalizam danas nije svjetski sistem? I zar njegov neoliberalni koncept ne asocira na Marxove teze o imperijalizmu kao zadnjem stadiju kapitalizma. Time, naravno, nemam namjeru tvrditi kako je vremenu kapital odnosa odzvonilo. Ali, da mu je kraj sve bliže, jeste”.
Naravno, domet djelovanja domaćih marksističkih profesora i jeste papagajsko ponavljanje “šta je Marx predvidio” i prepoznavanje kraja kapitalizma u svemu i svačemu unazad nekoliko decenija, pa se na njihovo ponavlja parola nije ni smisleno osvrtati naročito ozbiljno.
Nešto konkretniji je bio SDP koji je kao jednu od mjera saniranja fatalnih posljedica pandemije predložio povećanje minimalne plate. Jer u trenutku kada firmama naglo opada promet, a opstanak mnogih malih biznisa je pod znakom upitnika, “najbolja” stvar koju možeš napraviti za radnike je da dodatno povećate troškove njihovog zapošljavanja, tako da ono bude još manje isplativo.
Kad smo kod malih biznisa, kao svojevrsna društvena “zvijezda” u jeku pandemije na površinu je isplivao izvjesni Ejub Kučuk. Osnovavši grupu malih biznisa u koju je pridodao nekih pedesetak hiljada ljudi za koje je javnost nastojao ubijediti da su svi odreda mali biznismeni, revolucionar Kučuk u dvadesetak postova koje kuca svakodnevno tvrdi kako vlada svojim mjerama ciljano uništava mali biznis BiH, a pored toga najavljuje proteste, obećava rušenje vlasti, sve to popraćeno istovremeno s dvadesetak vlastitih fotografija dnevno. Ispostavilo se, međutim, da je “ugroženi mali biznismen” Kučuk koji se žrtvuje za mali biznis zapravo isti onaj kronista Kučuk koji je godinama radio izborne kampanje, websitove te vodio društvene mreže za vladajuću Stranku demokratske akcije i u znak zahvalnosti pored angažmana dobijao i poslovne prostore u strogom centru Sarajeva. No, Kučuk se nedavno posvađao sa svojim političkim pokroviteljima, pa je tako u jednom trenutku otkrio da je on sve vrijeme zapravo ugroženi mali biznismen. Tako je ovaj eklatantan primjer kroniste i stranačkog uhljeb-biznismena, preko noći postao glas ugroženih malih biznisa, ali ne samo to. Stvarne namjere Kučukovog iznenadnog angažmana i “nesebične” borbe za prava malog biznisa upravo su isplivale na vidjelo kada je najavio da osniva “Stranku malih biznisa”. Ko veli, ako me već više iz politike ne paze, daj da iskoristim koronu pa da samog sebe direktno pripazim kroz politiku.
Ipak, nikakvi populisti i pojedinci koji su se pokušali okoristiti pandemijom nisu mogli zasjeniti svo bešćašće, mizeriju i sada već kriminalne skandale koje prevazilaze sferu racionalnog koje su demonstrirale vlasti u BiH. Najprije smo saznali da nam je zdravstveni sistem u gorem stanju nego smo i mislili, a imali smo vrlo nisko mišljenje o njemu, nakon što se ispostavilo da su ljudi od korone umirali prije nego što su I dospjeli u bolnicu, tačnije zbog nesposobnosti birokratskog aparata u zdravstvu da najprije utvrdi u kojoj bi se ambulanti trebali pregledati, da bi im potom davali pogrešne dijagnoze, sve dok u konačnici nije utvrđeno da su bolovali od korone nakon što su joj uspješno podlegli. Očigledno i sami svjesni da su izgradili jedan trom i na svim nivoima truo sistem nesposoban da se nosi s iole većom pandemijom, vlasti u BiH, ovaj put složno i na svim nivoima, protiv korone su se odlučili boriti nekim od najrepresivnijih mjera u čitavoj Evropi, od uvođenja policijskog sata preko zabrane uslužnim djelatnostima da rade do otvorenog kršenja Ustava sa zabranom kretanja za maloljetnike i starije od 65 godina.
I dok su se nad građanima BiH primjenjivale srednjovjekovne metode izolacije, a oči medija bile uprte u neophodne javne nabavke respiratora, maski i rukavica, desilo se upravo ono čega smo se svi pribojavali – pri svim nabavkama desili su se eklatantni primjeri kriminala, javašluka, nepotizma i “ugrađivanja”. Testovi su nabavljani preko salona namještaja, maske preko slastičarne, sve s politički uvezani vlasnicima i iznosima za nabavku koje su uveliko premašivali ukupnu vrijednost proizvoda, a vrhunac je dostignut s nabavkom “respiratora” za koje se ispostavilo da to nisu, za enormnih 10 miliona KM, preko malinara Fikreta Hodžića.
I dok je ovaj skandal doveo do suspenzije osionog šefa Civilne zaštite u FBiH Fahrudina Solaka te dobrano uzdrmao temelje same Stranke demokratske akcije, on zapravo ogolijeva svu antipolitičku i antiidejnu suštinu bh. političkog sistema. U svijetu je pandemija korona možda na površinu ponovo izbacila raspravu o tome koliko nam intervencije države u ekonomiji i globalizacije treba, no u Bosni i Hercegovini nemamo prostor da nam to uopšte i bude tema.
Ovdje se još jednom pokazalo je vlast u ovoj zemlji prije svega jedna kriminalna partokratska hobotnica koja služi kao platforma vladajućim strukturama za kontrolu resursa, izvlačenje novca i zbrinjavanje sebi bližnjih, odnosno država je ovdje tek jedan veliki stranački posjed, koji u svojoj osionosti ide dotle da se novac građana sada i bez ikakvog ustezanja preko pijuna u vidu malinara krade na očigled kompletne javnosti i ne razmišljajući očigledno da bi za to uopšte neko i mogao odgovarati.
A sve to skupa govori da BiH da bi uopšte mogla biti u poziciji da se bavi bilo kakvim idejama i konceptima o budućnosti, najprije mora stvoriti barem i one minimalne preduslove da ona uopšte izgleda kao moderna država, što ne znači ništa drugo nego rušenje trenutnog partokratskog koncepta vladavine gdje je država sa svim njenim institucijama, resursima i kapacitetima tek jedan unosni plijen u rukama kriminalizirane stranačke oligarhije.
Piše: Danijal Hadžović, Populizam (knjigu u pdf izdanju možete skinuti ovdje)
Danijal Hadžović je bosanskohercegovački novinar, publicista i politilog. Trenutno radi kao novinar Slobodne Bosne. Hadžović je osnivač i predsjednik Liberalnog foruma. Zagovara i promoviše izgradnju Bosne i Hercegovine na vrijednostima “života, slobode i težnje za srećom”.
