ISPRAĆENA JOŠ JEDNA TUŽNA POVORKA ŽRTAVA SREBRENIČKOG GENOCIDA
Još jedna tužna kolona, sa 30 tabuta Srebreničana ubijenih u genocidu 1995. ispraćena je iz Visokog. Ispraćaju je kao i svake godine prisustvovao veliki broj zvaničnika, preživjelih žena i potomaka ubijenih, kao i Visočana koji godinama iz svoje čaršije, uz fatihu i dove, ispraćaju hiljade žrtava genocida prema Potočarima i mjestu vječnog smiraja.
Na ispraćaju u Visokom obratili su se gradonačelnik Visokog Mirza Ganić, te Elvir Špiodić ispred Organizacionog odbora za ispraćaj iz Visokog.
– Danas, nakon 28 godina ispraćamo na vječni počinak u Potočare 30 žrtava srebreničkog genocida. 30 mirisnih šehida, budućih ako Bog da stanovnika najljepšeg Dženneta.Najmlađa žrtva današnjeg ispraćaja iz Visokog je dječak od 15 godina imena Elvir Salčinović, a najstarija Nezir Muminović koji je imao 65 godina kada je ubijen. Neki će biti ukopani sa samo četiri od 206 kostiju koliko ljudsko tijelo ima.
Tragedija jednog naroda koja je ostala zapisana i kojoj i danas svjedočimo nije mogla biti slučajna. Kako zvuk metaka i vrisak srebreničkih žena i djece nije čuo niko? Kako vapaj majke za mrtvim tek rođenim evladom nije razderao srce onog ko ga je zgazio. Kako se desi da u jednom danu se pobiju hiljade ljudi, golorukih , zavezanih očiju, bosih nogu a da to niko ne vidi? Genocid je bio javan zločin u srcu Evrope, one moderne i demokratske koja pod okriljem dobre namjere i ruke prijateljstva krije mnogo opasnije lice. Bošnjački narod se budi iz uspavanog sna pa polahko spoznaje da je odveć postojao „Veliki plan“ kako da se jedan narod uništi i izbriše sa lica zemlje.To dokazuje činjenica da je ovo jedan od najviše dokumentovanih genocida u historiji svijeta. Zbog svega učinjenog u Bosni savjest Evrope i svijeta nikad ne može biti čista!
Često se pitam jesmo li mi svjesni šta nam se desilo? Koliki je razmjer genocida kojih je 11 bilo nad Bošnjacima, a posebno razmjer zadnjeg 11. najkrvavijeg i najbolnijeg od II Svjetskog rata, onog u Srebrenici.Genocidom se, po konvenciji, smatra namjera kojom se želi etnički izbrisati jedan narod, zatrati trag postojanja života, očistiti teritorija.Da, nama se desio genocid.Namjerno kažem nama, jer ovo nije samo genocid u Srebrenici, ovo je genocid bosanskog naroda.Ovo je živa rana koja zarasti nikad neće.Ovo je stradanje jednog bosanskog čovjeka koje je nepojmljivo ljudskom rodu.Mi smo zauvijek okrnjeni,naša srca drhte od boli za svim mladićima, očevima , sinovima koje su srpske zvijeri kukavički ubile s leđa i bacale u jame pa ponovo prekopavale da zatru trag svojim zločinima.Ti zločini se tiču svih nas i nemamo pravo zaboraviti!
Mi, Bošnjaci vjerujemo da na ovom svijetu apsolutna pravda ne postoji.Ona biva na najuzvišenijem nebu kod Gospodara svih svjetova i zato neka nam to bude utjeha.Svako živo i mrtvo biće stat će pred Gospodara sa svojom odgovornošću za učinjeno.Neka smiraj majčinom srcu koje kuca da sakupi kosti svog evlada i spusti u zemlju, bude to da će ih Milostivi sastaviti u Džennetu, u naljepšim baštama gdje će imati priliku da vječno grle svoje sinove, braću, muževe i očeve.Neka i nama ovo bude utjeha kada pomenemo Srebrenicu i kada čujemo tišinu na polju bijelih nišana u Potočarima gdje je vrijeme stalo jula 1995.godine. Sjećajmo se i podsjećajmo uvijek i zauvijek Srebrenice. – poručio je u obraćanju gradonačelnik Visokog Mirza Ganić.
Kolona iz Visokog nastavila je prema Ilijašu, kao i u Vogošći, a zaustavila se i u glavnom gradu BiH Sarajevu, gdje su građani tužnu kolonu ispratili ispred Predsjedništva BiH, da bi nastavila put prema Potočarima.
