Dno dna hrvatske političke scene
Tek što je završila jedna od najprljavijih i najžešćih izbornih kampanja u kojoj politički takmaci za vlast nisu birali sredstva ni vokabular kojim će se međusobno omalovažavati, otvorio se drugi krug tog političkog pakla. I to puno gori nego što je itko mogao pretpostaviti.
(AUTOR: Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).
Čim je u izbornoj noći postalo jasno da ni Tomislav Karamarko niti Zoran Milanović nisu ni približno blizu potrebne većine za osvajanje Banskih dvora, počela je bespoštedna borba za svaki mandat koji nikada nije imao veću cijenu.
Nema toga što SDP i HDZ neće napraviti kako bi se dodvorili Mostu, ali i izabranim zastupnicima iz drugih stranaka koje su uspjele ući u Sabor. Svaki osvojeni mandat odjednom je dobio neprocjenjivu vrijednost koju su najvažniji politički igrači, kako stvari stoje, spremni platiti i suhim zlatom da ga pridobiju.
Iza te nemilosrdne trgovine u kojoj se nude dobro plaćene državne pozicije, kakve smo se nagledali u proteklim izbornim ciklusima, ovoga puta otkriva se i sva najgora politička prljavština koju su naše najveće stranke proteklih godina ipak uspijevale koliko-toliko zamaskirati.
Postizborno dogovaranje dotaknulo je samo dno dna, a u političkom mulju danas se koprcaju mnogi.
Funkcije se nude šakom i kapom, šalju se prijeteće poruke, u medije se puštaju spinovi sa svih strana kako bi se sakrila istina, neslužbeno licitiranje imenima potpore za mandatara ne prestaje, vlastite zastupnike naziva se kukoljem, dojučerašnji politički neprijatelji odjednom su se pretvorili u najbolje prijatelje…
Posla će možda imati čak i policija i DORH jer SDSS-ov čelnik Milorad Pupovac, nakon što su odmetanjem Mirka Raškovića ostali bez jednog od tri mandata, optužuje da iza svega stoji organizirana pljačka i najavljuje obraćanje “nadležnim državnim organima”.
I mostovac Ivan Kovačić kaže da će, ako treba, otići u policiju na detektor laži kako bi se utvrdilo tko govori istinu – on koji optužuje Stipu Petrinu da je radio na pridobivanju njihovih zastupnika na stranu SDP-a ili Petrina koji tvrdi da čelnik Božo Petrov radi sve kako bi ih odveo u okrilje HDZ-a.
Isti taj Petrina dosad je, pak, uspio pokazati da ni sam ne zna što ustvari hoće jer mu mišljenja ovise o dobu dana, a jedina konstanta su mu teške osobne uvrede kojih nitko nije pošteđen. Upetljao je Petrina u cijelu ovu političku trakavicu i predsjednicu države.
Ispostavilo se da se Kolinda Grabar-Kitarović i nije baš izmaknula iz izborne utrke, kao što je bila najavila. Eto čujemo da je nasamo primila ne samo Petrova nego i Karamarka. Očito je odlučila poraditi na “početku jednog divnog prijateljstva”.
Milanović kojeg nije primila nasamo, pak, odbio se nakon obavljenih konzultacija fotografirati s njom. Još se jednom tako predsjednik Vlade i SDP-a ponio poput desetogodišnjeg djeteta koje se duri jer mu majka ne želi kupiti bombone.
Milanovićeva nervoza rezultirala je njegovom već viđenom političkom nepristojnošću prema predsjednici države koja je vjerojatno bila potaknuta bijesom zbog toga što je ostao bez jednog podupirućeg mandata, i to neposredno prije konzultacija.
A toliko se trudio, trsio, obećavao, išao čak na razbijanje Mosta pripremivši mrežu u koju se upecao Drago Prgomet. Opasnu je igru zaigrao Milanović takvim potezom, očito nesvjestan da bi ga u konačnici mogla koštati gubitka mjesta premijera. Kad je shvatio da mu to nije bilo baš pametno jer Prgomet nema deset mandata koje mu je obećao, počeo se posipati pepelom – odjednom su mu puna usta floskule da želi jedinstven Most.
Kao što to otpočetka govori Karamarko, premda je svima jasno da bi odavno isprobao Milanovićevu taktiku kad bi od nje imao koristi. No, Karamarku treba cijeli Most i zadnji je kojem osipanje njegovih zastupnika ide na ruku. Zato se Karamarko okrenuo drugima i odlučio razbiti SDSS, ali i druge manjince. Odigrao je Mirko Rašković, prema scenariju napisanom u središnjici HDZ-a, savršeno svoju ulogu.
Premda su u SDSS-u znali da svoju izdašnu vojnu mirovinu duguje šefu HDZ-a i da kao dožupan šibensko-kninskom županu, HDZ-ovcu Goranu Pauku i suradnik bivše kninske gradonačelnice Josipe Rimac preteže na njihovu stranu, ipak ih je uspio uvjeriti da ga stave na listu. A čim je dobio mandat, odnio ga je tamo gdje je planirao otpočetka.
Da slučajno ne skrene s pravog puta, pobrinuo se Božidar Kalmeta koji se s njm sastao u jednom zagrebačkom hotelu. I to, gle čuda, baš dan uoči konzultacija na Pantovčaku za koje se Rašković, mimo svoje stranke, pribilježio puno prije četvrtka.
Odradio je HDZ i drugog manjinca – Erminu Lekaj Prljskaj, za što se pobrinuo Oleg Butković u čijem gradskom komunalnom poduzeću dotična radi.
Prije nekoliko mjeseci Karamarko nije htio podržati Milana Bandića iako je zagrebačkom gradonačelniku u Skupštini ta podrška nasušno potrebna otkad je izgubio većinu. Nudio je Bandić HDZ-ovcima za potporu u Gradu brda i doline, ali je šef HDZ-a rekao – ne.
A danas, kad Bandić ima dvije dragocjene ruke u Saboru, više Karamarku ne smeta njegova suspektna vladavina u Zagrebu. Kako čujemo, ni one crne Glavaševe košulje više nisu toliko crne da i njih ne bio spreman prigrliti pod svoje ako mu budu trebali.
Nije prvi put da pregovori o slaganju Vlade traju ovako dugo. I 2007. godine prošlo je 20 dana prije nego što je Ivo Sanader dobio mandat za sastavljanje Vlade. No, tadašnji su se pregovori odvijali u koliko-toliko uljuđenoj atmosferi i nisu bili ni blizu ovakvom tamnom vilajetu kakvom svjedočimo proteklih tjedana.
Milanović, koji je prije par dana optužio Karamarka i Milijana Brkića da su tamni vilajet, izrekao je samo polovičnu istinu. Sve što se događa od 9. studenoga pretvara se upravo u taj tamni vilajet. A u toj provinciji valija nije samo Karamarko nego njih puno više. Tu su i Milanović, i Prgomet, i Petrina, i Rašković, i Kalmeta…
(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).
